Prvo su devastirali institucije

„Krucijalno je pitanje zašto su prostorni planovi loši. U Jugoslaviji su prostorne i urbanističke planove radili zavodi i instituti za urbanizam. Nije bilo baš moguće da lokalni političari utječu na planove, ali kada su te dvije institucije devastirane, kada su njihovu ulogu i posao preuzele privatne firme koje po angažmanu lokalnih vlasti izrađuju prostorne planove, otvorio se put za kaos kojem danas svjedočimo i potpuna rasprodaja prostora koji se kroji se po interesima političara i investitora”, nastavlja arhitekt Franić.

Prije nekoliko mjeseci premijer Andrej Plenković spomenuo je na ministarskoj konferenciji Unije za Mediteran kako je održivi urbanizam imperativ. Franić u tome vidi cinizam. „Što znači održivi urbanizam po Plenkoviću? Urbanizam je urbanizam. U našoj varijanti to samo znači da se održava vlast, odnosno pridržava”, kaže Franić.

Kao da će požderati planinu

Najbolnija je točka za Makarane Veliko brdo – lokacija na kojoj gradnja ne prestaje, a sivi se beton bolno urezuje u Biokovo. Gorda planina s korijenom u moru, a čelom u munjama dobiva oklop od cementa. Imate dojam da će ta neumoljiva agresivna gradnja doslovce požderati ponosnu planinu. Naveliko se o Velikom brdu i nepovratnoj devastaciji prostora već pisalo. Tu su vile pompozno nazvane Pearls, Eden, Harmony i Smart. Ali ništa tu nije ni biserno, ni rajsko, ni harmonično, ni jako pametno.

Strma cesta koja vodi do luksuznih vila široka je taman toliko da može proći jedan automobil. Nogostup ne postoji. Količina zelenih površina uglavnom nije poštovana, infrastruktura poput kanalizacije nije provedena. Prvo je mjesto gdje vam postane jasno da smo nacija koja očito nije kadra računati i anticipirati urbanistički razvoj, ali je sposobna poružniti i najljepše. Ljetna je zabrana radova, ali teška mehanizacija je spremna.

Umjesto da vam se duša nahrani pogledom na Jadran, u oči će vam upasti gusti raster klima uređaja povješanih na fasadi. Nije svaka od tih kuća nužno nelijepa, ali na hrpi su nagrdile pejzaž u koji su se ugurale. U toj nakupini vila koje bi htele biti luksuz ne postoji niti jedan element koji kaže da je to mjesto u kojem bi se trebalo živjeti: nema kafića, trga, škole.

Testament mudrog franjevca

Nije daleko biokovski botanički vrt Kotišina gdje su u kamenu uklesane riječi dr. fra Jure Radića: „Očima, pameću, srcem po onom što se vidi do onoga što se ne vidi“. Fra Radićev testament netko ovdje, čini se, nije shvatio. I od moćnog Biokova čini se da ima moćnijih.

„Veliko brdo je davno zamišljen kao dobar projekt u kojem bi bile smještene elitne vile. No prostor je postao u potpunosti neodrživ i direktna je posljedica nestručnog i grubog upravljanja s prostornim planovima. Prilazite li Makarskoj s mora Veliko brdo izgleda kao favela”, opisuje gradonačelnik Zoran Paunović.

Taj je mladi SDP-ovac na posljednjim izborima smijenio HDZ-ovog Juru Brkana koji je, mada se u njegovom mandatu dobro zacementirao urbanistički kaos, nagrađen pozicijom u saborskom Odboru za zaštitu okoliša i prirode.

Posljednjih 14 godina je ključno

Paunović kaže da problem devastacije traje posljednjih 14 godina, od predzadnjih izmjena prostornih planova 2009. i onih 2020. godine. „U toj stihiji pod različitim utjecajima lobija stradao je prostor. U tom je periodu područje Makarske – možda najljepši prostor Dalmacije i uz Opatiju i Dubrovnik pionir domaćeg turizma, prilično uništen.

„To što je ovaj prostor lijep i privlačan istodobno je blagodat jer mi ovdje zbog turizma živimo bolje nego Slavonci ili Ličani, ali je i neka vrsta prokletstva; jer svi žele ovdje imati nekretninu”, veli Paunović.

Video najbolje pokazuje poraz

Kako je Makarska bujala objavio je jedan Makaranin, Rikardo Škorlić. Kompilirao je snimke servisa Google Earth, a tih četrdesetak sekundi svjedoči kako se 15 godina gradilo u Makarskoj. Autor videa kaže kako je za njega kao Makaranina najgora činjenica da gradske vlasti od devedesetih do danas žive od izgradnje i pilaju granu na kojoj sjede. „Sve raste u visinu i širinu i sve je dozvoljeno,” kaže Rikardo.

U Makarskoj nam kažu da je velik dio stanova izvan sezone prazan. Zauvijek je nagrđena vizura grada za gušt povremenih stanara i zaradu uvijek istih investitora. Cijena kvadrata raste.

O pomami za nekretninama u tom dalmatinskom turističkom biseru najbolje govori podatak da su još ovog proljeća stanovi u stambenoj zgradi Adria u kompleksa Glavica u centru Makarske rasprodani. U drugoj zgradi, stanovi se prodaju za cijenu od 5000 eura do 5200 po kvadratu, što je više nego u Zagrebu ili Splitu.

Korist za grad vrlo kratkoročna

Paunović kaže kako grad od novih kvadrata ima jednokratne koristi u obliku komunalnog doprinosu. „To je izdašna i jednokratna naknada i sjeda u gradski proračun. Međutim, grad je obvezan izgraditi prometnice i nogostupe. To je vrsta investicija u kojima se stanovi brzo prodaju: investitor dođe, napravi zgradu, proda stanove i brzo oplodi kapital.

Nama, pak, ostaju problemi. Kada imate ogroman broj stanova, a nemate adekvatnu strukturu, bilježite pritisak na vodovod, kanalizaciju, struju, komunalno poduzeće koje zbrinjava otpad, a sav trošak snosi domicilno stanovništvo”. U zimskim mjesecima potrošnja vode je oko 100.000 metara kubnih, u kolovozu 800.000. Dakle omjer, je 1:8.

Kako su se građani bunili

Prepričava kako su se građani probudili 2020. kada se donosio prostorni plan. „Digli su se protiv donošenja plana koji je požutio nove parcele i omogućava ulaganja investitora pod krinkom aparthotela. Tadašnja je vlast dopuštala izdašne koeficijente izgrađenosti, pa su investitori gradili i po dva kata više.”

Kakva je naša slika s mora?

Aparthoteli su zapravo stambene zgrade. Investitori ih naknadno etažiraju i apartmane prodaju kao stanove. „Prostorni planovi su samo brojke i slova, a estetika tu nije bitna”. A nije samo problem količine i volumena novogradnje, nego i estetike. Naša slika s mora danas je potpuno drugačija”, veli Ivana Miočević Franić gradska vijećnica Nezavisne liste Osejava (NLO).

“Ništa se nikada nije zoniralo i sve se dopuštalo jer nije postojala volja da se analitički, s pažnjom prema građanima i poštovanjem prema prirodi, pripremaju prostorni planovi. Za to nije postojala politička volja.”

Priznaje da se aktualna gradska vlast trudi ozeleniti Makarsku, ali komentira: “HDZ je sposoban provesti neke infrastrukturne projekte, ali je sposoban i devastirati dozvoljavajući pojačanu gradnju, SDP se pak fokusira da na uhljebljivanja, dok država na problem koji nije samo naš nego i nacionalan – šuti”.

“Država svih ovih godina nije predvidjela ovakav scenarij, a mogla je vidjeti što se događa na primjeru primjerice Španjolske i rigoroznim zakonima potegnuti ručnu”, dodaje. Veseli je javna rasprava o izmjenama i dopunama prostornog plana u kojoj su njeni sugrađani zahtijevali da se limitira višestambena gradnja.

Tražili ministricu da djeluje

„Jako puno stranca gleda atraktivne nekretnine da bi sklonili višak novca”, kaže gradonačelnik Paunović. Nedavno je pisao ministrici turizma Nikolini Brnjac, tražeći hitno djelovanje s obzirom na nekontroliran rast gradnje, tvrdeći da je Makarska ušla u opasnu zonu prekomjernog turizma. Znakove toga vidi u nekontroliranom rastu nekomercijalnog sekundarnog smještaja u stambenim jedinicama koje se najčešće koriste za iznajmljivanje na crnom tržištu.

Gradonačelnikov tim analizirao je podatke iz sustava eVisitor koji su pokazali da na području grada Makarske postoji 70 posto dodatnih kreveta u nekomercijalnom smještaju, u vlasništvu fizičkih osoba koje nisu građani Makarske, koji predstavljaju nelojalnu konkurenciju objektima u domaćinstvu lokalnih stanovnika. Ukratko, eVisitor pokazuje jedne brojeve, međutim podaci kojima raspolaže Grad Makarska pokazuju da postoji nešto manje od 10.000 kreveta u gradu od kojih je samo nekih šestotinjak prijavljeno u komercijalne svrhe. 9000 kreveta konkurira lokalcima.

Imidž low-cost destinacije

“Alarmirao sam ministricu turizma da će prekomjerna gradnja kanibalizirati prihode lokalnom stanovništvu, donijeti izuzetnu zaradu nedomicilnim vlasnicima, bespovratno ugroziti Makarsku”, kaže gradonačenik.

Paunović traži i zabranu etažiranja za prikrivene aparthotele, smanjenje broja etaža stambenih jedinica, povećanje zelenih površina u bilo kojoj vrsti gradnje, a crni scenarij Makarske vidi ovako: „Deseci tisuća kreveta u privatnom smještaju, nepovratno betonizirana obala na razini vrijednosti od dvije do tri zvjezdice i zabetonirani imidž low-cost destinacije.”

Na tom lošim odlukama utabanom padu do moguće low-cost destinacije, visoku cijenu već je platila priroda, infrastruktura, građani i zauvijek promijenjene vizure grada.

---

* Novi nastavak serijala ‘Što smo učinili od obale’ – reportažu iz Donjeg Segeta, objavljujemo u nedjelju 20. kolovoza