Jezive priče iz domova za starije: 'Vežu ih za krevete u sobama punima vlage, madraci nemaju plahte, ne daju im jesti i piti...'
Pravobraniteljica objavila potresna svjedočanstva o tretmanu štićenika u domovima za starije i nemoćne
Novo izvješće pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter otkriva, između ostalog, kakvo je stanje u hrvatskim domovima za starije i nemoćne.
„Liječnica bolnice… zove mamu i govori kako je (iz doma) deda došao u teškom stanju te da je po nalazima vidljivo kako je bio sustavno zanemaren, imao je toliko malo urina da nije bilo moguće izdati pouzdane nalaze fizikalno-kemijskog pregleda. Moj je djed u bolnicu stigao žedan i gladan, teško narušenog općeg stanja… moj je djed zbog posljedica svega toga umro“, jedno je od svjedočanstava o tretmanu u domovima za starije i nemoćne, koje je prošle godine zaprimio Ured pučke pravobraniteljice.
“Nema njegovatelja. Štićenici leže mokri, uneređeni. Nije ni strano ružno ponašanje osoblja prema njima. Hrana je nekvalitetna, ne mjeri im se šećer, tlak. Znači oni samo grabe novac od očajnih obitelji, a ne rade svoj posao. Zatočeni u svojim sobama, izolirani, mokri, osuđeni na brzu smrt odmah nakon što stignu tamo. Molim vas, poduzmite nešto jer njihovo ponašanje je odvratno”, još je jedno zastrašujuće svjedočanstvo, koje se navodi u izvješću.
Zanemarivanje, vezivanje i zaključavanje
Ured pučke pravobraniteljice ovakve prijave prosljeđuje inspekciji Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, koja provodi nadzore.
Kao jedan od primjera gdje su inspektori proveli inspekciju na zahtjev pravobraniteljice, navodi se obiteljski dom, gdje je utvrđeno da je u više spavaonica prisutna vlaga te da se kao spavaonica koristi prostorija bez mogućnosti prozračivanja, koja danju nije osvijetljena prirodnom svjetlošću jer prozori gledaju u privatni prostor predstavnika doma, radi čega su rolete spuštene, pa korisnice borave u mraku.
Ističe se i kako kronično nedostaje kapaciteta za oboljele od Alzheimera. Iako su Pravilnikom propisani posebni uvjeti prostora i opreme, te je predviđen veći broj zaposlenika, iz pritužbi je vidljivo da obitelji oboljele od Alzheimera smještaju i u domove koji za takav smještaj nemaju niti uvjete niti licenciju za pružanje usluge za osobe oboljele od te bolesti. U takvim domovima korisnici su nerijetko izloženi zanemarivanju, vezivanju i zaključavanju.
Jedna medicinska sestra brine o 59 korisnika
U jednom slučaju inspektori su korisnike zatekli na katu jednog obiteljskog doma u središnjoj Hrvatskoj, gdje su bili sami i zaključani s vanjske strane te su s balkona skinute kvake. Rješenjem inspektora naređeno je predstavniku obiteljskog doma da prestane pružati uslugu smještaja korisnicima IV. stupnja usluge te mu je zabranjeno primjenjivati mjere prisile i ograničavati slobodu smještenim korisnicima.
Povodom pritužbe na jedan privatni zagrebački dom za starije koji djeluje na dvije lokacije, inspektori su utvrdili da se u domu primjenjuju mjere prisile tzv. humanog sputavanja, bez da je donesen Protokol o humanom sputavanju. Inspektori su utvrdili da je u istom domu jedna medicinska sestra (umirovljenica bez licencije) zaposlena na četiri sata dnevno, kao i da vodi brigu o zdravlju 59 korisnika na dvije lokacije.
Nadalje, u spavaonicama u tom domu na pojedinim prozorima nedostaju zavjese, rolete se ne mogu namjestiti ili ih nema, jastučnice su dotrajale ili ih nema, na madracima nedostaju plahte. Postupanje u ovom slučaju i dalje je u tijeku.
Nema licenciju, ali ima ‘predivan pogled na more’
U izvješću se ističe da i dalje iznimno zabrinjava rad ilegalnih pružatelja usluge smještaja osoba. Povodom anonimne prijave da su u korisnici u objektu u Splitsko-dalmatinskoj županiji zatvoreni od 0-24, da nema ni medicinske sestre ni njegovateljice te da pet dana jedu istu hranu, pučka pravobraniteljica zatražila je provođenje inspekcijskog nadzora.
Nadzorom je utvrđeno da se usluga pruža bez licencije, i to za 13 starijih i nemoćnih osoba. Pritom se ilegalni pružatelj usluge smještaja na svojim moderno dizajniranim internetskim stranicama reklamira kao „dom za starije i nemoćne … s predivnim pogledom na more“, iz čega se ni po čemu ne bi moglo zaključiti da isti nema licenciju za pružanje usluge smještaja starijim i nemoćnim osobama.
Osim toga, mnogi korisnici koji su smješteni kod pružatelja usluge smještaja koji nema licenciju ili kojem je zabranjen rad ili članovi njihovih obitelji o tome često nemaju nikakva saznanja, niti znaju gdje bi i kako provjeriti radi li se o ilegalnom pružatelju usluge smještaja. Mnogi se, naime, u potrazi za smještajem vode usmenom preporukom te informacijama na web stranicama domova.
Nedostatak osoblja jedan od krucijalnih problema
Tijekom 2023. godine provedena su dva redovita obilaska, i to Doma za starije osobe Peščenica, Zagreb, i Doma za starije i nemoćne osobe Vinkovci, kako bi se utvrdila razina poštivanja ljudskih prava osoba starije životne dobi.
Nedostatak osoblja predstavlja jedan od krucijalnih problema, a to je posebice vidljivo u Domu Peščenica u kojemu su sistematizacijom radnih mjesta predviđene 23 medicinske sestre/tehničara, a u vrijeme obilaska poslove toga radnog mjesta obavljalo je samo njih osmero. U Domu Vinkovci u odnosu na postojeću sistematizaciju nedostaje 5petero medicinskih sestara/tehničara i 11 njegovatelja/ica.
Cijene smještaja u domovima uglavnom su rasle
Prema posljednjim podacima, u tri državna i 45 decentraliziranih domova za starije i nemoćne borave 11.383 korisnika, a smještaj pruža i 378 obiteljskih domova. Cijene smještaja u domovima uglavnom su rasle, pri čemu se kao opravdanje za poskupljenje navodi rast cijena, prije svega, energenata i namirnica. Za smještaj u dom treba izdvojiti oko 1000 eura pa naviše, što većina umirovljenika iz svojih mirovina ne može platiti, upozorava pravobraniteljica u izvješću.