Kako je moguće da se svi sad prave blesavi kad je Grliću Radmanu još 2019. javljeno da mora prijaviti milijunsku dobit

Na osobni zahtjev

U jesen 2019., nekoliko mjeseci nakon što je prvi puta imenovan na ministarsku dužnost, Povjerenstvo je Grliću Radmanu izdalo dokument iz kojeg, među ostalim, proizlazi da dividendu smije primati, ali je treba prijaviti. Mišljenje je doneseno na osobni zahtjev ministra koji se početkom listopada 2019., očito u nedoumici, obratio Povjerenstvu.

U dokumentu na tri stranice, Povjerenstvo detaljno upućuje ministra u to kako, s obzirom da je vlasnik 1419 dionica, treba postupati u pogledu prijenosa upravljačkih prava – što je Grlić Radman i napravio – ali se u jednom dijelu dotiče i pitanja dividende.

Što piše u mišljenju

“Dužnosnik nadalje navodi da je imovinsko pravo vlasnika dionice isplata dividende te da je navedeno trgovačko društvo u 2018.g. ostvarilo dobit, slijedom čega dužnosnik ima pravo na dividendu i traži mišljenje Povjerenstva postoje li zakonske zapreke da istu primi u 2019.g. iz dobiti ostvarene u 2018.g. te da eventualno prima ostvarenu dividendu i u kasnijim godinama”, piše u mišljenju, javno dostupnom na stranicama Povjerenstva.

Oni mu odgovaraju da smije primati dividendu, ali je “dužan o tome podnijeti Povjerenstvu izvješće povodom bitne promjene u imovini dužnosnika istekom godine u kojoj je promjena nastupila, kao primljeni dohodak od kapitala”. Na još jednom mjestu Povjerenstvo ističe da dužnosnik mora “podnijeti izvješće o imovinskom stanju povodom bitne promjene u kojem će navesti podatke o isplaćenoj dividendi”.

Bez odgovora ministra

Povjerenstvo je, ponovimo, prije tri i pol godine reagiralo na osobni zahtjev Grlića Radmana. Stoga smo, preko Ministarstva vanjskih i europskih poslova, pokušali doznati od ministra zašto nije postupio po tom mišljenju i isplatu dividende upisao u karticu.

Zanimalo nas je i zbog čega je prošlog tjedna – nakon što je njegov slučaj problematiziran u javnosti – ponovno tražio od Povjerenstva upute. Odgovore na ta pitanja zasad nismo dobili.

Nema naknadne kontrole

Povjerenstvo, dakle, već skoro četiri godine zna da se ministar raspitivao o dividendi, ali nisu naknadno provjeravali je li Grlić Radman ispoštovao njihovu uputu. Dapače, iz Povjerenstva potvrđuju da nisu posebno provjeravali njegovu imovinsku karticu jer, kako kažu, nisu dobili prijavu koja bi im ukazivala da je u njoj nešto netočno niti su imali vlastita saznanja “do aktualnih medijskih tekstova”.

Čemu onda služe mišljenja, ako niti Povjerenstvo ne provjerava poštuju li ih dužnosnici ili ne? Ukratko, služe samo kao smjernice dužnosnicima. “Mišljenje ne služi kao instrument posebnog nadzora od strane Povjerenstva nad daljnjim postupanjem obveznika”, kažu iz Povjerenstva.

Drugim riječima, dužnosnik, čini se, može ignorirati mišljenje ovog tijela, a da se o tome javno ne zna ništa, niti se otkrije dok o tome ne izvijeste mediji.

Nedostaje kapaciteta

U opsežnom odgovoru na Telegramov upit, iz te institucije pojašnjavaju da su redovite provjere imovinskih kartica općenito provodili većinom po prijavama, “a dio postupaka redovite provjere otvoren je i temeljem vlastitih saznanja iz medijskih tekstova i analiza o mogućem neskladu podataka”.

Ovakav način kontrole pravdaju nedovoljnim brojem ljudi i nedostatkom tehničkih kapaciteta da dubinski provjeravaju gotovo četiri tisuće dužnosnika.“Nedovoljan broj ljudi” u praksi, kako smo provjerili, znači da skoro četiri tisuće imovinskih kartica treba administrirati i, ako stignu, provjeriti, samo četvero zaposlenih u ovom odjelu Povjerenstva.

“Nedostatak tehničkih kapaciteta”, pak, znači da do podataka iz državnih registara o imovini dužnosnika nije lako, a nekad ni moguće doći. Iako je trebala biti gotova, aplikacija kojom bi se automatski uspoređivala imovina koju su u imovinsku karticu upisali dužnosnici s registrima u, recimo, Poreznoj upravi, nije još proradila.

Kakva je praksa?

U izvješću o radu Povjerenstva za prošlu godinu može se naći podatak koji najslikovitije opisuje koliko su uopće u stanju djelatnici tog tijela provjeravati istinitost podataka o imovini koje im dužnosnici dostavljaju. U 2022. godini otvoreno je tako 45 provjera, od čega ih je dovršeno samo – sedam. Dužnosnika koji moraju prijaviti imovinske kartice, valja ponoviti, ima skoro četiri tisuće.

Stoga možda i nije toliko čudno da se Povjerenstvo nije detaljnije bavilo obvezom na koju je samo podsjetilo Grlića Radmana još 2019. godine. Dalo bi se, doduše, argumentirati da bi bilo dobro pod poseban nadzor staviti imovinu barem tih dvadesetak ministara koliko ih ima u Vladi, no to nije zakonska obaveza, pa tako ni praksa u radu Povjerenstva.

Oduzete im ovlasti

Kad se, međutim, zaposlenike Povjerenstva zatrpane silnim imovinskim karticama stavi u vremenski i politički kontekst zbivanja oko ovog tijela, stvari postaju nešto zlokobnije. Naime, problem s prevelikom količinom posla i nedovoljnom tehničkom i kadrovskom ekipiranošću Povjerenstva za obradu i analizu imovinskih kartica postoji već godinama.

Nakon pravog višegodišnjeg političkog i pravosudnog rata protiv odluka tog tijela koje nisu išle u korist vladajuće stranke, izmijenjen je Zakon o sprječavanju sukoba interesa. Povjerenstvu su oduzete ovlasti na osnovu kojih su donesene, primjerice, odluke protiv Tomislava Karamarka i pokrenut niz postupaka protiv Andreja Plenkovića, od Agrokora do stranačkog izleta u Finsku. Ali, to nije sve.

Konstruktivna tišina

Do 2022. godine Povjerenstvo je, iz gore navedenih razloga, muku mučilo s administriranjem i obradom imovinskih kartica za 2500 dužnosnika. Nakon zakonskih izmjena sad ih je skoro četiri tisuće. Činjenica da je od tih skoro četiri tisuće Povjerenstvo lani uspjelo provjeriti autentičnost unesenih podataka za tek sedam dužnosnika, stoga, ne mora nužno biti shvaćena kao neuspjeh – barem iz perspektive onih koji su ovakav zakon donosili.

Uostalom, da nije bilo nesretne svinjske kuge, milijuni eura bi na račun ministra Grlića Radmana i dalje sjedali u finoj, konstruktivnoj tišini.