Radmanov skandal razotkrio je tri problema koji bi u svakoj normalnoj državi upalili sve alarme. Ali, ovo je Hrvatska
Imovinska kartica šefa diplomacije otvorila je pitanja o (ne)učinkovitosti nadzora nad imovinom dužnosnika
Da se radi o napetom političkom trileru, prva scena bila bi u Posavskim Podgajcima, sredinom lipnja 2023. godine. Kamera bi pokazivala svinje koje se odjednom počinju čudno ponašati, odbijaju jesti i počinju sve teže hodati. Scena bi se zatim preselila u laboratorij Hrvatskog veterinarskog instituta u Zagrebu, gdje užasnuti djelatnici gledaju u nalaz koji pokazuje da je u Hrvatsku došla afrička svinjska kuga.
Sve ostalo je – politika i biznis. Stotine tisuća eura kojima se plaća zbrinjavanje eutanaziranih svinja na kontaminiranom području. Jedina tvrtka koja se u državi time bavi, koja je u suvlasništvu ministra u Vladi. Više od dva milijuna eura koje je ministar dobio kao dividendu na ime vlasničkog udjela u toj tvrtki u posljednje četiri godine. Ministrova imovinska kartica u kojoj nije – unatoč preciznim uputama nadležnog tijela – upisan niti jedan euro od te zarade. Pa mediji, naslovi, afera, užarena rasprava u parlamentu…
No, priča s kapacitetom za ozbiljan filmski scenarij nije samo otkrila probleme s imovinskom karticom ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana. Radi se o dubljem i sustavnom problemu, o najmanje tri problematične točke unutar sustava koji bi trebao osigurati javnu i učinkovitu kontrolu imovine političara, a koje je razotkrio upravo ovaj slučaj.
Mišljenja koja nitko ne kontrolira
U jesen 2019. Povjerenstvo je, na zahtjev samog ministra Grlića Radmana, sastavilo prvo mišljenje o njegovoj dividendi: potvrdilo je ministru, koji je tada bio nepuna tri mjeseca na dužnosti, da smije primati dividendu od tvrtke čije dionice ima u vlasništvu, ali ga je isto tako uputilo da podatke o isplaćenoj dividendi mora prijaviti u kartici kao dohodak od kapitala. Tri i pol godine ministar to nije učinio. I?
I ništa. Povjerenstvo je izdalo mišljenje, ali naknadno nije provjeravalo je li ministar po njemu postupio ili ne. Dapače, ne postoji niti obveza da se kontrolira poštuju li državni dužnosnici mišljenja koja im, na njihov zahtjev, daje to tijelo: „Mišljenje ne služi kao instrument posebnog nadzora od strane Povjerenstva nad daljnjim postupanjem obveznika“, odgovaraju iz Povjerenstva.
Dakle, nakon što državni dužnosnik zatraži od Povjerenstva da mu pojasni što treba ili ne treba učiniti, hoće li postupiti po tome ostaje praktički isključivo na njegovoj dobroj volji. Ako ga ignorira, postoji mogućnost – kako se pokazalo u ovom slučaju – da to godinama nitko ne primijeti. Što dovodi do drugog ključnog problema pri kontroli imovine političara i drugih dužnosnika: redovite provjere imovinskih kartica.
“Redovita” provjera imovine
Mada je riječ „redovito“ teško pogrešno protumačiti, u slučaju kontrole imovinskih kartica fraza „redovita provjera“ može promatrača dovesti u ozbiljnu zabludu: Povjerenstvo pod svojom ingerencijom ima skoro četiri tisuće dužnosnika, ali nedovoljno ljudi i neadekvatne alate da bi doista redovito provjeravali njihove kartice. Pa čak niti većinu njih.
Prema službenom izvješću, u 2022. je Povjerenstvo otvorilo 45 provjera, a dovršeno ih je samo sedam. Zakon predviđa da se „redovita provjera podataka provodi za svaku podnesenu imovinsku karticu korisnika“. To očito u praksi nije slučaj. Iz Povjerenstva pojašnjavaju da nemaju dovoljno „ljudskih i tehničkih kapaciteta u odnosu na broj obveznika koji su dužni podnositi imovinske kartice“.
Pritom, aplikacija koja bi trebala omogućiti automatsku usporedbu imovine s podacima iz državnih registara, prema našim saznanjima, još nije gotova. Zato i je moguće da nitko godinama ne primijeti manjkavosti u nečijoj imovinskoj kartici, sve dok informacija o tome do Povjerenstva ne dođe temeljem prijave ili medijskih otkrića. Pitanje je kad bi se otkrilo da ministar nije upisao dividendu da u Slavoniji nije izbila kriza s virusom svinjske kuge.
Neregulirane donacije i prodaja
Budući da je Agroproteinka, tvrtka u suvlasništvu ministra Grlića Radmana, angažirana u saniranju eutanaziranih svinja, mediji su se logično zainteresirali za njezino poslovanje, a onda posredno i za ministrovu zaradu od dividende. Što je dovelo i do pojačanog interesa za ministrovu karticu općenito. Telegram je tako otkrio da u njoj više nema stana u Zagrebu niti jednog BMW-a, a da pritom nema traga je li ta imovina prodana ili darovana.
O tome smo službeni upit poslali i ministru, preko Ministarstva vanjskih i europskih poslova, ali odgovor nismo dobili. U Saboru je, pak, Grlić Radman ustvrdio da je stan darovao kćeri, a auto prodao (u dosadašnjim verzijama ministrove kartice, ta prodaja ne vidi se u povećanom iznosu štednje, ali ju je zabilježio kao “ostali prihod” u najnovijoj kartici, objavljenoj jučer, kao i, primjerice, prodaju nekretnine u Crikvenici).
No, u slučaju da dužnosnici ne prijave direktno da su prodali nekretninu i koju su cijenu za nju dobili (iz čega se vidi je li tržišna), nego je naprosto prestanu unositi u imovinsku karticu, ključna je reakcija sustava – je li sustav u takvim slučajevima uopće u stanju kontrolirati ako se dužnosnik nađe u potencijalnom ili stvarnom sukobu interesa.