Muškarcu se odjednom počelo činiti da ljudi izgledaju kao demoni. Dijagnosticiran mu je ekstremno rijedak poremećaj
Uši, nos i usta u njegovim očima ljudima su rastegnuti preko cijelog lica
Victoru Sharrahu (59), koji je uvijek imao oštar vid, život se promijenio iz korijena u studenom 2020. kada je primijetio da mu lica ljudi oko njega izgledaju demonski. Uši, nos i usta drugih osoba u njegovim očima izgledaju rastegnuti preko cijelog lica, a na čelima, obrazima i bradi imaju duboke bore. “Prvo sam pomislio da sam se probudio u svijetu demona. Ne možete zamisliti koliko je strašno bilo”, rekao je za NBC News Sharrah, stanovnik Clarksvillea u američkoj saveznoj državi Tennessee.
Njegov poznanik, koji inače podučavao slabovidne osobe, posumnjao je da Victor ima prozopometamorfopsiju ili PMO, izuzetno rijedak neurološki poremećaj percepcije koji uzrokuje da lica izgledaju iskrivljena u obliku, veličini, teksturi ili boji. Sharrah je potražio pomoć liječnika i prošle godine PMO mu je službeno dijagnosticiran. Simptomi ovog poremećaja često nestaju nakon nekoliko dana ili tjedana, iako u nekim slučajevima mogu trajati godinama. No Sharrah još uvijek vidi demonska lica.
Izrazito rijedak poremećaj
Postoji manje od 100 objavljenih slučajeva PMO-a. Znanstvenici sumnjaju da je poremećaj uzrokovan disfunkcijom u moždanoj mreži koja upravlja obradom lica, iako ne razumiju u potpunosti kako i zbog čega dolazi do disfunkcije. Neki su slučajevi povezani s traumom glave, moždanim udarom, epilepsijom i migrenama, dok drugi imaju PMO bez očitih strukturnih promjena u mozgu.
Liječnici smatraju da kod Sharraha postoje dva moguća okidača poremećaja. Prvi je taj što se samo četiri mjeseca prije pojave simptoma otrovao ugljičnim monoksidom. Drugi mogući razlog je ozbiljna ozljeda glave koju je pretrpio kada mu je bilo 43 godine. Pokušavajući skinuti prikolicu s automobila, pao je na leđa i udario glavom o beton. Magnetska rezonanca pokazala je leziju na lijevoj strani njegovog mozga.
Glavni autor studije, Antônio Mello, doktorand koji radi u Dartmouthovom laboratoriju za socijalnu percepciju, rekao je da su se drugi ljudi obratili laboratoriju sa simptomima PMO-a koji se značajno razlikuju od Sharrahovovih. Neki su “vidjeli iskrivljenja lica otkad pamte, otkad su bili djeca. Za njih je nemoguće pronaći neki događaj koji je izazvao poremećaj”, kaže Mello.
Česte su pogrešne dijagnoze
Istraživači sumnjaju i da ljudi ovo stanje ne prijavljuju uvijek liječnicima. “Svakih tjedan ili dva čujemo se s nekim novim tko opisuje simptome koji su u skladu s PMO-om. Neki pacijenti s kojima sam radio ne govore nikome o tome jer se boje što će ljudi misliti o njima”, otkrio je koatuor studije Brad Duchaine.
Osim toga, upozorava Mello, mnogi liječnici nisu svjesni da ovaj poremećaj uopće postoji i umjesto toga mogu pogrešno ljudima pogrešno dijagnosticirati poremećaje mentalnog zdravlja. Kao rezultat toga, nekim pacijentima s PMO-om propisani su lijekovi za shizofreniju ili psihozu, koji nisu prikladni za njihovo stanje.
Ključna razlika između PMO-a i psiholoških poremećaja, objašnjava Mello, ta je da ljudi s ovim poremećajem “ne misle da je svijet stvarno iskrivljen, već samo shvaćaju da postoji nešto drugačije s njihovom vizijom svijeta”.
Ne vide svi demonska lica
Iako postoji određeno preklapanje u simptomima koje opisuju različiti PMO pacijenti, postoji i dosta varijacija, rekao je Duchaine. Dakle, slike u studiji slučaja mogu biti jedinstvene za Sharrahovo iskustvo. Neki pacijenti vide klonula lica, dok je jedna žena vidjela ljude s dva lica, jedno ispred drugog, a druga je pak opisivala “vještičja lica s dugim nosevima i šiljatim ušima”.
Sharrah je, kaže, pronašao nekoliko načina da se nosi sa svojim stanjem. Živi s cimericom i njezino dvoje djece, što mu je pomoglo naviknuti se na ljude u blizini pa se ne plaši toliko kad vidi nova lica u javnosti. Iz razloga koji istraživačima nisu jasni, Sharrah također otkriva da zeleno svjetlo ublažava njegove simptome, pa ponekad nosi naočale sa zelenim staklima kada je u gužvi.
“Bila sam tako blizu institucionalizaciji. Ako ikome mogu pomoći da se riješi traume koju sam ja doživio s tim i spriječiti ljude da završe u instituciji i na lijekovima zbog toga, to je moj cilj broj 1”, zaključio je.