Njemačka godinama proganjala druge zbog neodgovornog trošenja. Opsesija štednjom sad ju je dovela pred financijski ponor

Sud je presudio da je ovaj fond protuustavan rekavši da se zajmovi ne mogu podizati za jednu svrhu, a zatim ponovno primjenjivati ​​za drugu. Odluka suda da takva makinacija nije zakonita izazvala je dva problema za njemačku vladu. Prvi, manji, jest gdje pronaći 60 milijardi eura koji sada nedostaju za zelene projekte. No, dugoročne posljedice ovakve odluke bit će znatno skuplje, politički i financijski.

Odluka koja će utjecati i na buduće vlade

Naime, presuda dovodi u pitanje može li vlada pristupiti toj svoti od čak 869 milijardi eura iz zaduženja, parkiranih izvan saveznog proračuna, u 29 “posebnih fondova” nalik onome za korona-pomoć. Strategija koju je sud sada proglasio nezakonitom trebala je omogućiti vladi da potroši novac koji je odvojila u posebne fondove bez kršenja ranije spomenute kočnice duga, koja ograničava savezni deficit na 0,35 posto BDP-a, osim u hitnim slučajevima.

Unatoč brojnim upozorenjima pravnih stručnjaka da takav plan za prenamjenu golemog dijela hitnih sredstava možda neće proći na sudu, kancelar Olaf Scholz i njegovi partneri su ipak nastavili. Štoviše, cijeli svoj politički program temeljili su na pretpostavci da će im ta strategija proći bez problema.

Ovaj potez suda sada prisiljava vladu da zamrzne novu potrošnju i stavi na čekanje odobravanje proračuna za sljedeću godinu. Štoviše, presuda Federalnog ustavnog suda svakako će utjecati na to kako će sve njemačke vlade u budućnosti planirati državne proračune.

Scholz ponižen pred talijanskom kolegicom

Situaciju u kojoj se njemački kancelar našao sjajno ilustrira metafora koje se dosjetio Politico: ovo je kao da je bogataškom klincu oduzet pristup zakladi: tatin je novac još je uvijek tu, ali sin ga ne može ni dotaknuti, pa mora zamijeniti svoj Porsche za Opel. Iako je Scholz obećao da će smisliti novi plan “vrlo brzo”, malo tko od njemačkih financijskih stručnjaka vidi rješenje koje ne uključuje nametanje mjera štednje.

Ubrzo nakon što su posljedice ovakve presude postale jasne, među Scholzovim političkim saveznicima počela se širiti nelagoda koja prijeti da će se pretvoriti u paniku. Dok je ministar gospodarstva Robert Habeck, član Zelenih, svakome tko ga je htio slušati govorio da gospodarska budućnost Njemačke visi o koncu, ministar financija Christian Lindner izazvao je zbunjenost najavom niza loše definiranih zamrzavanja potrošnje.

Vlada je tako potkraj prošlog tjedna bila prisiljena demantirati izvješće da će rezovi utjecati na poseban fond stvoren za jačanje njemačkih oružanih snaga nakon ruske invazije na Ukrajinu. Na tiskovnoj konferenciji s talijanskom premijerkom Giorgiom Meloni u srijedu, Scholz je pretrpio veliko poniženje, kada je jedan novinar pitao gošću smatra li Njemačku pouzdanim partnerom s obzirom na proračunsku krizu.

Prodao je plan koalicijskim partnerima

Teže od crvenjenja pred signorom Meloni Scholzu bi mogle pasti političke posljedice ovog debakla, koji bi mogao rezultirati čak i raspadom vlade. Tijekom koalicijskih pregovora 2021. Scholz je prodao svoj proračunski trik budućim partnerima — konzervativnim liberalnim Slobodnim demokratima (FDP) i Zelenima.

To je trebao biti način da se premosti jaz između programa socijalne skrbi njegovih Socijaldemokrata (SPD), skupe klimatske agende Zelenih i zahtjeva FDP-a za fiskalnom strogošću (ili barem prividom toga). Mnogi u Njemačkoj sumnjaju da bi vladajuća koalicija uopće bila formirana bez tog plana. Zeleni i FDP sretno su se složili sa svime, misleći da Scholz, njemački ministar financija od 2018. do 2021., zna što radi.

Šok zbog sudske odluke najviše je pogodio Zelene. Nakon više od 15 godina u opoziciji, Zeleni su trenutnu vladu vidjeli kao vrhunac svojih nastojanja da uvjere Nijemce da prihvate njihovu ekološku viziju budućnosti. Baš kad je revolucija bila nadohvat ruke, Ustavni sud ju je uništio. Spomenuti Habeck, viđen kao lice zelene transformacije Njemačke, nakon toga je izgledao kao čovjek na rubu sloma, šireći strašna predviđanja o nadolazećem ekonomskom Armagedonu.

Jug Europe gleda i uživa

Kako se pomalo zlurado konstatira u analizi njemačkih financijskih neprilika koju je objavio Politico, ovakav razvoj događaja vjerojatno je razveselio zemlje s juga Europe. Španjolska, Portugal, Italija i posebno Grčka, u posljednjih su dvadesetak godina često bili na udaru Berlina zbog fiskalne neodgovornosti, čije su posljedice vlade tih zemalja pokušavale kompenzirati vrlo kreativnim računovodstvenim rješenjima. Takav pristup redovito je izazvao mrštenje Njemačke, a nerijetko i otvorene kritike.

Kada su južnoeuropska gospodarstva počela propuštati pod udarima velike financijske krize s kraja 2008. godine, mnogi su se našli u nezavidnoj poziciji da Wolfgangu Schäubleu, ministru financija kancelarke Merkel, pokušaju objasniti kako se planiraju vratiti na stazu fiskalne čestitosti. Tako je na Schäubleov poticaj Grčka u jednom trenutku gotovo potpuno odbacila euro.

Kako da Njemačka ostane financijski inkvizitor?

Posljednjih mjeseci Njemačka je ponovno preuzela ulogu fiskalnog inkvizitora u Bruxellesu, gdje dužnosnici članica EU pregovaraju o novom okviru za pravilnik eurozone o državnoj potrošnji, poznat kao Pakt o stabilnosti i rastu. Pakt, koji datira iz 1997., suspendiran je od izbijanja pandemije, ali bi trebao ponovno stupiti na snagu sljedeće godine.

Mnoge zemlje žele olabaviti pravila s obzirom na ogromne proračunske pritiske koji su uslijedili nakon brojnih kriza posljednjih godina. Berlin je otvoren za reforme, ali je skeptičan prema davanju previše manevarskog prostora za potrošnju zemljama članicama eurozone. Naravno, najnovija zbrka s nacionalnim proračunom sigurno neće pomoći Nijemcima da obrane svoje stavove.

Berlin bi se mogao vrlo povoljno zadužiti

Politico ističe kako postoji jednostavno rješenje za probleme pred kojima se Berlin našao. Fantastičan kreditni rejting Njemačke znači da vlada može posuditi novac na financijskom tržištu pod boljim uvjetima od gotovo bilo koje zemlje na planeti. S niskim proračunskim deficitom (prošle godine iznosio je 2,6 posto BDP-a) i javnim dugom koji iznosi prihvatljivih 66 posto BDP-a, Njemačka je u znatno boljoj situaciji od većine zemalja iz eurozone.

Zapravo, Njemačka ne može potrošiti novac, odnosno dug, u posebnim fondovima ne zato što si to ne bi mogla priuštiti, već zato što tvrdoglavo ustraje uz fiskalnu ortodoksiju koja deficitarni dug vidi kao put u propast. To je uvjerenje potaknulo Njemačku da u svoj ustav 2009. ugradi takozvanu kočnicu duga, čime je vladi omogućila samo manji deficit, osim u hitnim situacijama.

Kočnica je bila ukinuta proteklih godina

Takav pristup isplatio se Njemačkoj u borbi s posljedicama krize koja je počela potkraj 2008. godine. Dok su se zemlje poput Grčke i Španjolske očajnički borile sa svojim javnim financijama, Berlin je zadržao povjerenje svojih građana, a njemačko gospodarstvo ubrzo je ubacilo u višu brzinu. Njemačka ne samo da je uravnotežila proračun, nego je uspjela ostvariti i proračunske viškove.

Tek je širenje koronavirusa zaustavilo sjajne uspjehe njemačke ekonomije. No, pandemija je opravdala ukidanje kočnice duga pa je Berlin uspio sastaviti proračun za 2020. i 2021. godinu. Posljedice ruskog napada na Ukrajinu omogućile su da se problematičnu ustavnu odredbu zaobiđe i 2022. godine. Scholz i njegov tim vjerovali su da će ih novac iz posebnih fondova spasiti i 2023., ali presuda donesena prošlog tjedna pokvarila im je taj plan.

Narod voli i želi ograničenje zaduživanja

Kako naglašava Politico, većini članova vlade odavno je jasno da je ustavna kočnica duga postala zapreka podizanju gospodarske konkurentnosti Njemačke. Problem je u tome što je javnost i dalje snažno podržava. Gotovo dvije trećine Nijemaca i dalje vjeruje u ustavno ograničavanje zaduživanja, prema anketi koju je ovog tjedna objavio Der Spiegel. Ukidanje ili barem reformiranje kočnice zahtijevalo bi od njemačke vlasti da prikupi dvotrećinsku većinu u parlamentu, što je u ovom trenutku malo vjerojatno.

S obzirom na takvo raspoloženje nacije, čini se da kancelaru Scholzu i njegovoj vladi preostaje samo jedno. Morat će retroaktivno proglasiti izvanredno stanje – vjerojatno u vezi s ratom u Ukrajini – i nadati se da će Ustavni sud to prihvatiti.