Potezi koji su promijenili Bliski istok: SAD nije uvijek bio najsnažniji saveznik Izraela. Što se promijenilo i zašto?
Washington je najjača vojna i diplomatska podrška Izraelu. No nije uvijek bilo tako
SAD je bio prva zemlja koja je ponudila de facto priznanje novoj izraelskoj vladi kada je židovska država proglasila neovisnost 14. svibnja 1948. godine. Washington je dugo najjači vojni i diplomatski saveznik Izraela. No nije uvijek bilo tako.
Prva dva desetljeća nakon neovisnosti glavni vanjski saveznik Izraela bila je Francuska, koja je isporučila gotovo svo njegovo glavno oružje, uključujući avione, tenkove i brodove, kao i pomogla izgradnju nuklearne elektrane iz koje je razvio atomsko oružje, piše u petak The Guardian.
Dugi niz godina američka pomoć Izraelu bila je ograničena na zajmove za kupnju hrane zbog ekonomskih poteškoća u godinama nakon neovisnosti.
Ključ – prodaja oružja
Kako su napetosti rasle uoči šestodnevnog rata 1967., Pariz je uveo embargo na oružje u regiji i odbio isporučiti 50 borbenih zrakoplova koje je Izrael platio. Nakon rata, Francuska je stala na stranu arapskih zemalja kako bi poboljšala odnose nakon poraza u kolonijalnom ratu u Alžiru.
Predsjednik Lyndon Johnson tada je bio naklonjen Izraelu, ali je oklijevao s isporukom velikih količina oružja zbog zabrinutosti oko sukoba u Sovjetskom Savezu.
Nakon zapanjujuće izraelske pobjede i okupacije Gaze, Zapadne obale i istočnog Jeruzalema, Washington je zaključio da su arapski narodi prešli u sovjetski tabor i tako povećao prodaju oružja židovskoj državi.
Predsjednik Johnson je tada obvezao SAD da održi izraelsku “kvalitativnu vojnu prednost” i otvorio vrata desetljećima prodaje oružja koja je pomogla izgraditi izraelsku vojsku u najjaču silu na Bliskom istoku.
Kennedyjev zahtjev
U kasnim 1950-ima, Francuska je Izraelu izgradila veći reaktor sposoban za proizvodnju plutonija i postrojenje za ponovnu preradu u Dimoni, u pustinji Negev, koje je osiguralo osnovne alate za razvoj nuklearnog oružja. Izrael je rekao SAD-u da nuklearna elektrana ima samo “miroljubivu svrhu”, ali je 1960. CIA zaključila da će se koristiti za proizvodnju plutonija za oružje.
Američki predsjednik John F. Kennedy 1963. je od Izraela zahtijevao da im dopusti redovite inspekcije Dimone. Upozorio je Izrael da bi uskraćivanje informacija o nuklearnoj elektrani ozbiljno ugrozilo potporu Washingtona Izraelu, prema izvješću iz izraelskih novina Haaret 2019. godine.
Izrael je pristao na kontrole nuklearnog postrojenja, no nakon Kennedyjeva ubojstva Johnsonova administracija nije toliko ustrajala po tom pitanju i inspekcije su prestale 1969. godine. Do tada su američki dužnosnici zaključili da Izrael doista razvija atomsku bombu, unatoč tomu što je tvrdio suprotno.
Posredovanje u mirovnim sporazumima
Kada su Egipat i Sirija napali Izrael tijekom praznika Yom Kippur 1973., američki predsjednik Richard Nixon bio je uznemiren izraelskim nagovještajima o korištenju nuklearnog oružja. Nixon je naredio slanje vojnih zaliha u Izrael.
Nakon što se plima rata okrenula, SAD je želio ograničiti razmjere egipatskih gubitaka, dijelom kako bi Sovjete držao izvan sukoba, a dijelom kako bi ojačao američki utjecaj na egipatskog vođu Anwara Sadata. To je postavilo temelje za kasniji izraelsko-egipatski mirovni sporazum.
Predsjednik Jimmy Carter osmislio je višemjesečne pregovore koji su kulminirali sporazumom iz Camp Davida između Egipta i Izraela. Pregovori su postavili temelje za konačni izraelsko-egipatski mirovni sporazum u ožujku 1979., kojim se Izrael povukao sa Sinaja. Ali Menachem Begin je odbio Carterove pokušaje da postigne dogovor da se Izrael odrekne palestinskih teritorija okupiranih 1967.
Što je želio Ronald Reagan?
Carterova nasljednika Ronalda Reagana više je zanimala prodaja oružja nego mir.
Vojna potpora Izraelu ojačala je pod Reaganovom administracijom, koja je, također, započela energičniju diplomatsku obranu Izraela, posebno ga štiteći od kritika u UN-u.
Dvije su zemlje potpisale strateške vojne sporazume i Washington je počeo skladištiti oružje u Izraelu. Riječ je o oružju koje je službeno dodijeljeno američkim snagama, ali koje bi se brzo moglo predati Izraelcima.
Izraelski napad na irački nuklearni reaktor 1981. obavljen je bez odobrenja SAD-a i potaknuo je Reagana da obustavi neke isporuke oružja. Američku administraciju također je naljutila izraelska invazija Libanona iduće godine, piše The Guardian.
Neuspješne mirovne inicijative
Ipak, Washington je nastavio štititi Izrael u UN-u, pa čak i stavio veto na sovjetski potez u Vijeću sigurnosti da se uvede embargo na oružje. Međutim, Reaganova administracija šokirala je Izrael razgovarajući s Palestinskom oslobodilačkom organizacijom Yassera Arafata. U očima Izraela oni su teroristička skupina.
Niz predsjednika mislio je da bi baš oni mogli biti ti koji će konačno riješiti izraelsko-palestinski mirovni sporazum.
Predsjednik Bill Clinton vjerojatno je bio najbliži tome kada je nadgledao niz razgovora i sporazuma koji su kulminirali mirovnim sporazumom iz Osla iz 1993. godine. Tim su sporazumom uspostavljene palestinske vlasti s ograničenom upravom nad dijelovima okupiranih teritorija i to je bio korak prema konačnom dogovoru.
Bush je imao svoje planove
Ali ubojstvo Yitzhaka Rabina 1995. godine, izraelskog premijera koji je potpisao sporazum, otvorilo je put usponu na vlast Benjamina Netanyahua, koji se otvoreno protivio palestinskoj državi i dao sve od sebe da onemogući sporazum iz Osla.
Posljednju priliku za dogovor Clinton je imao na samitu u Camp Davidu 2000. godine između Arafata i tadašnjeg izraelskog premijera Ehuda Baraka. Kad su ti pregovori propali, Clinton je okrivio Arafata, ali neki od Clintonovih dužnosnika koji su bili prisutni na razgovorima rekli su da izraelska ponuda nije ispunila ono što je potrebno za sporazum.
Clintonov nasljednik George W. Bush pokrenuo je vlastite mirovne napore.
Izraelski premijer Ariel Sharon nije mogao prkositi Bijeloj kući pa je pohvalio Bushov plan, a zatim ga je sabotirao postavljajući uvjete. Također je iskoristio povlačenje židovskih naselja i izraelskih vojnih baza iz Gaze 2005. kao sredstvo za zamrzavanje plana puta u “tako da neće biti političkog procesa s Palestincima”, prema riječima Sharonovog šefa stožera, Dova Weissglasa.
Klimav odnos Obame i Izraela
Predsjednik Barack Obama nadgledao je dosad najveći paket vojne pomoći Izraelu, vrijedan 38 milijardi dolara tijekom desetljeća. Bez obzira na to, Netanyahu ga je još uvijek smatrao nepouzdanim saveznikom.
Obama i Netanyahu imali su izazovan sastanak u Bijeloj kući. Na tom je sastanku Obama rekao da želi zaustaviti izgradnju židovskih naselja i tražio od Izraela da ozbiljno shvati mirovne pregovore s Palestincima.
Neki dužnosnici Obamine administracije očekivali su da Netanyahuu postavi rok za pristanak na pregovore ili da se suoči sa SAD-om koji donosi vlastiti plan za palestinsku državu. No ta je odlučnost splasnula kako je izraelski čelnik mobilizirao političku potporu u SAD-u, osobito među republikancima koji su rado napadali Obamu.
Netanyahu jedva dočekao Trumpa
Obama je posljednji potez povukao u svom posljednjem mjesecu na dužnosti, kada je SAD odbio staviti veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a kojom se osuđuje izgradnja izraelskih naselja. Netanyahu je na to odgovorio rekavši da se raduje dolasku Donalda Trumpa u Bijelu kuću.
Do kraja svog predsjedničkog mandata Trump je bio duboko nepopularan u većem dijelu svijeta, osim u Izraelu – preselio je američko veleposlanstvo iz Tel Aviva u Jeruzalem, priznajući taj grad kao glavni grad Izraela, što većina zemalja ne čini.
Okretanje leđa
Trumpova administracija dogovorila je pregovore za normalizaciju odnosa između Izraela i nekoliko arapskih zemalja. Iznio je i vlastiti izraelsko-palestinski mirovni ugovor koji je Izraelu omogućio aneksiju oko 30 posto Zapadne obale. Plan je uključivao viziju palestinske države sastavljene od nekoliko enklava okruženih izraelskim teritorijem koji je imao velike sličnosti s prijedlozima izraelske desnice.
Državni tajnik iz Trumpove vlade Rex Tillerson rekao je da je, nakon što je predsjednik sugerirao da bi Netanyahu mogao biti stvarna prepreka miru s Palestincima, izraelski čelnik proizveo lažirani video palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa koji navodno poziva na ubijanje djece, navodi The Guardian.
Trump se tada okrenuo protiv Palestinaca, a sljedeće godine se povukao iz iranskog nuklearnog sporazuma.