Pouke za Hrvatsku. Kako se Japan genijalnim inženjerskim trijumfom naučio nositi s potresima
Najnoviji potres priča je o građevinskom uspjehu Japana nakon tragedija koje su donijeli potresi i tsunamiji
Prošlo je gotovo 13 godina od razornog potresa magnitude 9 po Richteru i tsunamija koji su u ožujku 2011. pogodili Japan. Tada je poginulo oko 20.000 ljudi. U ponedjeljak se Japanu dogodio gorki podsjetnik kada je snažan potres jačine 7,6 pogodio regiju Ishikawu. Prvi put od 2011. godine objavljena su upozorenja za tsunami najveće razine, a dosad je potvrđeno da je poginulo gotovo 50 ljudi.
Bivši dopisnik BBC-ja iz Tokija Rupert Wingfield-Hayes kazao je da je, kada se tek doselio u Japan, skakao iz kreveta i na najmanje podrhtavanje zgrade. “U roku od nekoliko mjeseci prespavao bih ta podrhtavanja. U Japanu potresi brzo postaju dio života. Navikneš se na njih, donekle.” Ipak, dodaje da u podsvijesti uvijek negdje stoji mučni osjećaj da bi se svakog trenutka mogao dogoditi veliki potres.
Svi ti strahovi ostvarili su se 11. ožujka 2011. “Dvije minute zemlja se tresla na način koji nitko dotad nije doživio. Svatko tko je to proživio može točno ispričati gdje je bio i koliko je bio prestravljen”, kaže Hayes. No najgore je tek uslijedilo. Samo 40 minuta kasnije prvi tsunamiji pogodili su obalu i odnijeli sve pred sobom. Uništeni su gradovi i sela stotinama kilometara duž japanske sjeveroistočne obale.
Katastrofa prije stotinu godina
Međutim, ovaj najnoviji potres priča je o uspjehu Japana nakon godina tragedija koje su donijeli potresi i tsunamiji. Ta zemlja ne izvještava o potresima po magnitudi, već javlja koliko se tlo trese. Njihova ljestvica ide od jedan do sedam, a na Novu godinu 2024. u Ishikawi podrhtavanje je doseglo maksimum. Uništene su ceste i mostovi, aktivirala su se klizišta, no velika većina zgrada još stoji.
U velikim gradovima, poput Toyame i Kanazawe, život se već polako vraća u normalu. “Bilo je stvarno zastrašujuće. Daleko najveće podrhtavanje koje sam ikada ovdje doživio. Morali smo se evakuirati dalje od obale. Ali sad smo se vratili kućama i sve je u redu”, ispričao je BBC-jevom bivšem dopisniku prijatelj koji živi u gradu Kashiwazakiju, blizu epicentra potresa.
Nastavak je to priče o inženjerskom trijumfu koji je počeo prije stotinu godina, 1923. godine, kada je snažan potres magnitude između 7,9 i 8,2 pogodio Tokio. Veliki Kanto potres, koji je odnio između 105 i 140 tisuća života, sravnio je grad sa zemljom, a moderne zgrade od opeke, izgrađene po uzoru na one europske, raspale su se.
Prvi građevinski kodeks za potrese
Posljedice su dovele do sastavljanja prvog japanskog građevinskog kodeksa za otpornost na potrese. Otad nove zgrade moraju biti ojačane čelikom i betonom, a one drvene imaju deblje grede.
Svaki put kada je ovu zemlju pogodio jak potres šteta je detaljno proučavana, a propisi o gradnji su ažurirani. Najveća promjena dogodila se 1981. godine, nakon čega su sve nove zgrade morale ispunjavati uvjete za seizmičku zaštitu.
Nakon potresa u Kobeu 1995. godine Japan je naučio nove lekcije. To se vidjelo već 2011. – kada je udario potres jačine 9,0, razina podrhtavanja po njihovoj ljestvici u Tokiju je dosegla 5. To je isto kao potres koji je pretrpio glavni grad Japana 1923. godine, kada je sravnjen sa zemljom. Tada je poginulo 140.000 ljudi.
Tisuće ljudi ubio je tsunami, a ne potres
Godine 2011. ogromni neboderi su se zaljuljali, prozori razbili, ali nijedna veća zgrada nije pala. Tisuće ljudi ubio je tada tsunami, a ne podrhtavanje tla.
Slike iz Ishikawe nakon potresa na Novu godinu pokazuju stare drvene kuće pogođene potresom i jednu modernu zgradu koja se srušila, iako su mediji brzo istaknuli da je izgrađena 1971. godine. Wingfield-Hayes ističe da je teško zamisliti bilo koju drugu zemlju koja bi ovakav potres preživjela bez katastrofalnih posljedica.