Razvijene zemlje i Kina nezaustavljivo gube stanovništvo. U Japanu su se čak prestali seksati, a ni u Hrvatskoj situacija nije puno bolja
Stručnjaci kažu da će društvene implikacije pada broja stanovnika biti goleme
Japan je vjerojatno prva zemlja u svijetu koja je stekla neslavnu reputaciju zemlje bez seksa, tvrde njihovi stručnjaci. Istraživanje Japanske udruge za planiranje obitelji pokazalo je da se gotovo 50 posto parova u Japanu nije seksalo unazad mjesec ili više dana; udruga takav definira kao brak bez seksa. Još gore: istraživanje je pokazalo da oni neće imati seksualne odnose ni u doglednoj budućnosti.
Točan postotak brakova bez seksa je 47,2 posto, što je 2,5 postotna poena više nego 2014. i znatno više nego 2004. kad je ovakvih brakova bilo 31,9 posto. Najviša razina odnosa bez seksa je među parovima starim između 45 do 50 godina. Rekordnih 35,2 posto muškaraca izvlačilo se da su preumorni za seks, što je veliki rast od 2014. kad je to reklo 21,3 posto. Dio muškaraca branio se da im partnerica “ne odgovara na udvaranje”, a žene su najčešće odgovarale – to je previše gnjavaže.
Profesor Masahiro Yamada sa Sveučilišta Chuo kazao je da će oko 25 posto mladih u Japanu ostati samci i nevjenčani cijeloga života. “Neki ljudi jednostavno nemaju vremena za intimne veze ili im je želja za zaradom veća od želje za ljubavlju”, objašnjava Yamada.
Nizak natalitet najveća opasnost
Prosječna dob u kojoj su ispitanici u Japanu prvi put stupili u spolne odnose bila je 18,9 godina. Od nevjenčanih u dobi od 18 do 34 godine, 41,4 posto muškaraca i 36,6 posto žena reklo je da nikad nisu imali spolne odnose.
Zbog svega toga stopa nataliteta u Japanu najniža je od 1899. kad je prvi put napravljena statistika. U 2023. rodila se 758.631 beba, a taj broj je 5,1 posto manji u odnosu na prethodnu godinu, prema japanskom Ministarstvu zdravlja i socijalne skrbi.
Jedan od ključnih razloga pada nataliteta u Japanu je pad broja bračnih parova. Prošle godine je sklopljen 489.281 brak, što je 5,9 posto manje nego 2022. i to je prvi put u 90 godina da je brojka pala ispod pola milijuna. Premijer Fumio Kishida kazao je da je nizak natalitet “najveća kriza koja prijeti Japanu”.
I Francuzi u seksualnoj recesiji
Je li Japan po svemu tomu iznimka? Nije baš. Podaci pokazuju da se ljudi u SAD-u, Njemačkoj, Australiji i Velikoj Britaniji također sve manje seksaju. Čak i Francuzi doživljavaju la sex recession: ovogodišnje istraživanje pokazalo je da je udio ljudi koji su imali seks u posljednjih 12 mjeseci na najnižoj razini u pola stoljeća.
U Italiji, hvale se muškarci, nema problema sa seksom, ali priznaju da je 2023. zabilježen najmanji broj rođenih beba od 19. stoljeća. Podaci pokazuju da je prošle godine u Italiji rođeno oko 379.000 djece, što je, u odnosu na primjerice 2013. doista jadno. Tad je bilo 557.000 novorođene djece. Na svakih 11 umrlih u Italiji – zemlji s 59 milijuna stanovnika – rođeno je samo šest beba.
U Kini je situacija s natalitetom još dramatičnija. Nakon što je objavljen popis stanovništva iz 2020. u Pekingu se upalio alarm: rođeno je samo 12 milijuna beba, što je čak šest milijuna manje nego 2016. i najmanje u zadnjih 65 godina. Zato je ukinut zakon iz 2015. kojim je bilo dopušteno da žene imaju najviše dvoje djece te je sad dopušteno troje i više. Pokrenuta je i neviđena propagandna akcija kojom se obitelji potiču da imaju što više djece.
Visoka cijena jednog djeteta
Kinu je do 1980. mučio sasvim drugi problem: procjenjivalo se da će zbog brojnih obitelji s mnogo djece zemlja ostati siromašna, pa je donesen zakon jednog djeteta, koji je strogo kažnjavao obitelji s drugim djetetom. Opravdanje je bilo da će se politikom jednog djeteta ubrzati modernizacija. Istodobno, država je obećala da će od djece preuzeti brigu o starijima.
Ta politika koincidirala je s prelaskom Kine na neoliberalni kapitalizam koji je doveo do smanjenja broj siromašnih: u proteklih 40 godina broj ljudi s prihodima ispod 1,90 dolara dnevno, što je definicija siromaštva po Svjetskoj banci, pao je za oko 800 milijuna.
No, politika jednog djeteta imala je visoku cijenu. Promijenio se omjer spolova, pa je muškaraca četiri do pet posto više, a žena sve manje. U kineskom društvu muška djeca su poželjnija, pa su ženska često završavala u sirotištu, porastao je broj pobačaja i čedomorstava. Desetke tisuća kineskih djevojčica usvojile su obitelji u Sjedinjenim Državama.
Država nije ispunila obećanje
Istodobno, porastao je broj starijih ljudi za koje nitko više nije brinuo. Ako bi imali drugo dijete, posebice žensko, roditelji ga često ne bi prijavili i skrivali bi ga od vlasti, a bez dokumenata su se teško školovali i zapošljavali. Država dakako nije ispunila svoje obećanje, pa je porastao broj starijih osoba bez ikakve pomoći: samo jedno dijete teško je brinulo o dvoje roditelja.
Za boravka potpisnika ovih redova u Kini 2014. s desetak zapadnih novinara, već su trajale pripreme za ukidanje zakona jednog djeteta u tad još uvijek najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu. Tada su u Komunističkoj partiji objašnjavali da to nije nimalo laka zadaća. “Znate li koliko valja sagraditi novih bolnica, jaslica i vrtića, škola i fakulteta? Na milijune! Ima nas gotovo milijardu i pol, pa se svaka odluka mora dobro pripremiti jer može doći do sloma sustava.”
Novi zakon koji je dopuštao dvoje djece stupio je na snagu 2015. Ubrzo su se po počeli viđati plakati s fotografijama sretnih četveročlanih obitelji, poruke potpuno suprotnima od dotadašnjih. Tvrdilo se da je najljepše imati dvoje djece. Vjerovalo se da će promjena preokrenuti krizu stanovništva.
Zabrana ukinuta, interes nestao
No pokazalo se da se pad nataliteta nastavio. Broj novorođene djece iz godine u godinu se smanjivao. Nakon svega devet godina Peking se odlučio za novi zaokret, neviđen potez u državi koja tako sporo donosi odluke. Odlučeno je da se posve odustane od ograničavanja broj djece. Počela se promicati “kultura rađanja”. Plakati i televizije prikazuju sretne obitelji s više djece, a veće obitelji se nazivaju temeljnim kamenom prosperitetnog društva, poznatog na kineskom kao xiaokang. Država naveliko obećava potporu obiteljima s više djece.
No, mnogi sumnjaju da će politika troje djece biti uspješnija od politike dvoje djece. Kinezi se pitaju tko može imati troje djece kad troškovi života rastu, a standard ili stagnira ili pada. Usto, nove generacije navikle živjeti u malim obiteljima uvjerene su da je tako lakše održavati standard. Sve više žena odlučuje se obrazovati i raditi, umjesto da rađaju djecu.
Kina i Japan nisu jedini s problemom nataliteta. Studija objavljena u uglednom znanstvenom časopisu Lancet, u čijoj je izradi sudjelovalo stotinjak znanstvenika, pokazuje da će do kraja stoljeća broj stanovnika u velikoj većini zemalja pasti, a da će rasti u siromašnim i zemljama u razvoju. Američki Institut za mjerenje i procjenu zdravlja (IHME) predviđa pak da će se do kraja stoljeća smanjiti broj stanovnika u 198 od 204 zemlje i teritorija.
Broj djece se prepolovio
Samo će Samoa, Somalija, Tonga, Niger, Čad i Tadžikistan imati 2,1 dijete po jednoj ženi, dok će u 13 zemalja, uključujući Južnu Koreju, Bosnu i Hercegovinu i Butan, žene u prosjeku imati manje od jednog djeteta. Stručnjaci kažu da će društvene implikacije pada broja stanovnika biti goleme jer će stariji biti brojniji od mladih, povećavajući pritisak na zdravstvene usluge i radnu snagu.
Istraživačica IHME-a Natalia Bhattacharjee istakla je pak da će ti trendovi potpuno preustrojiti globalno gospodarstvo i međunarodnu ravnotežu snaga te će zahtijevati i reorganizaciju društava. “Jednom kad se broj stanovnika gotovo svake zemlje bude smanjio, oslanjanje na otvorenu imigraciju postat će neophodno za održanje gospodarskog rasta.”
U Hrvatskoj je situacija slična Japanu. U 2022. rodilo se 33.883 djece, što je gotovo 3000 manje nego 2021. Istodobno umrlo je 56.979 osoba, pa se stanovništvo smanjilo za grad veličine Vukovara. Četrdeset godina ranije, 1982., u Hrvatskoj je rođeno 66.737, a umrlo 50.100 ljudi.