Skriveni pokolj omiljenih domaćih životinja. Magarce masovno ubijaju da bi se Kineskinje osjećale mlađe

Magarce nerijetko i kradu od siromašnih kojima su oni jedini izvor prihoda

09.01.2024., Tribunj - Farma magaraca u okolici Tribunja. Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
FOTO: Hrvoje Jelavic/PIXSELL/Ilustracija

Afrika ima ogroman problem s krađom i ubijanjem magaraca, a razlog tomu je proizvodnja pripravka za koji je potrebna njihova koža, piše BBC. Kako navode, u Keniji se svake godine u tu svrhu ubiju milijuni magaraca.

Steve, mladić iz predgrađa Nairobija, glavnog grada Kenije, u potpunosti se oslanjao na svoje magarce kako bi zaradio za život. Prodavao je vodu, a magarci su vukli kanistre kako bi mu pomogli u dostavi.

Jednoga je jutra napustio svoj dom i otišao na polje po magarce. “Nisam ih nigdje vidio. Tražio sam ih cijeli dan, noć i dan nakon”, rekao je Steve. Tri dana kasnije, nazvao ga je prijatelj i rekao kako je pronašao njihove lešine. “Bili su zaklani i oderane kože”, rekao je.

Želatina od magareće kože

Ovakve krađe postale su sve češće u mnogim dijelovima Afrike, ali i u drugim dijelovima svijeta u kojima živi velik broj ovih životinja. Steve i njegovi magarci kolateralne su žrtve globalne trgovine magarećom kožom.

Ta priča nije krenula u Africi. U kineskoj tradicionalnoj medicini postoji lijek Ejiao, a proizvodi se s pomoću želatine nastale od magareće kože.

Vjeruje se da ima svojstva koja jačaju zdravlje i čuvaj mladolikost. Nastaje tako da se magareća koža skuha kako bi se dobila želatina koja se zatim prerađuje u prah, pilule, tekućinu ili se jednostavno dodaje hrani.

Problem u zakonskoj regulativi

Borci protiv ove prakse kažu da su ljudi poput Stevea i magarci žrtve neodržive potražnje za ovim tradicionalnim sastojkom. Donkey Sanctuary, neprofitna organizacija koja se bori protiv ove prakse, u svome je novom izvješću objavila kako se u svijetu godišnje ubije najmanje 5,9 milijuna magaraca kako bi se zadovoljile potrebe tržišta.

Organizacija navodi kako potražnja raste, no tu informaciju nije bilo moguće provjeriti. Iz tog razloga je vrlo teško dobiti točnu sliku o tome koliko je točno magaraca ubijeno u ovu svrhu.

U Africi, gdje živi oko dvije trećine svjetske populacije magaraca, zakoni se razlikuju od zemlje do zemlje. Izvoz magareće kože u nekim je zemljama legalan, a u nekima nije.

Krađe magaraca su sve češće

Međutim, velika potražnja i visoke cijene kože potiču krađu magaraca, a Donkey Sanctuary navodi kako se magarci švercaju iz zemalja u kojima je trgovina ilegalna u one u kojima je legalna.

No, uskoro bi moglo doći do prekretnice jer su vlade svake afričke države, ali i brazilska vlada, spremne zabraniti klanje i izvoz magaraca kao odgovor na smanjenje njihove populacije.

“Između 2016. i 2019. procjenjujemo da je otprilike polovica kenijskih magaraca zaklana zbog trgovine njihovom kožom”, rekao je Solomon Onyango koji radi za Donkey Sanctuary.

Važnost magaraca u Africi

Magarci su životinje koje su okosnica siromašnih i ruralnih dijelova Afrike. Oni prenose ljude, robu, vodu i hranu te je rast trgovine kožom zabrinuo aktiviste i stručnjake te potaknuo mnoge u Keniji da sudjeluju u prosvjedima protiv trgovine magarećom kožom.

Prijedlog za zabranu u cijeloj Africi na dnevnom je redu sastanka Afričke unije koji će se održati 17. i 18. veljače. Steve, čiji su magarci oteti i ubijeni, kaže kako se nada da će zabrana pomoći u zaštiti životinja.

Međutim, postavlja se pitanje o tomu može li se biznis nakon zabrana jednostavno prebaciti negdje drugdje. Proizvođači Ejiaoa često koriste kožu magaraca iz Kine.

Nekad luksuz, danas svuda

Tamošnje Ministarstvo poljoprivrede i ruralnih poslova navodi da je broj magaraca pao s 11 milijuna 1990. godine na nešto manje od dva milijuna 2021. godine. Ejiao je u međuvremenu od luksuznog i nišnog postao široko dostupan.

Kineske tvrtke tražile su zalihe kože u inozemstvu. Klaonice za magarce osnovane su u raznim dijelovima Afrike, Južne Amerike i Azije.

U Etiopiji, gdje je konzumacija magarećeg mesa tabu, jedna od dvije klaonice magaraca u zemlji zatvorena je 2017. zbog pobune javnosti i negodovanja na društvenim mrežama. Tanzanija i Obala Bjelokosti zabranile su klanje magaraca i izvoz njihove kože 2022., ali kineski susjed Pakistan i dalje se drži trgovine.

Tržište konstantno raste

Krajem prošle godine tamošnji su mediji najavljivali prvu “službenu farmu za uzgoj magaraca” u kojoj se uzgajaju “neke od najboljih pasmina”. Lauren Johnston, stručnjakinja za kinesko-afričke odnose sa Sveučilišta u Sydneyju rekla je za BBC da je vrijednost tržišta Ejiaoa u Kini porasla s oko 3,2 milijarde dolara 2013. na oko 7,8 milijardi dolara 2020. godine.

Ova industrija u fokusu je javnozdravstvenih službenika, boraca za dobrobit životinja, ali i međunarodnih kriminalističkih istražitelja. Otkriveno je kako se pošiljke magareće kože koriste kako bi se krijumčarili i drugi ilegalni proizvodi životinjskog podrijetla, a mnogi su zabrinuti da će nacionalne zabrane samo ostaviti više prostora za ilegalu.

Čelnici država sada dvoje vrijede li magarci za gospodarstvo više kada su mrtvi ili živi. “Većina ljudi u mojoj zajednici su mali farmeri i koriste magarce za prodaju svoje robe”, rekao je Steve s početka priče.

Sporo razmnožavanje

Štedio je novac od prodaje vode kako bi si platio školarinu za studij medicine. Faith Burden, glavna veterinarka u Donkey Sanctuaryju, kaže da su životinje ključni dio ruralnog života u mnogim dijelovima svijeta.

“To su snažne, prilagodljive životinje. Magarac može izdržati 24 sata bez vode i može se rehidrirati vrlo brzo bez ikakvih problema”, rekla je.

No, usprkos svim svojim kvalitetama, magarci se ne razmnožavaju lako ni brzo. Stoga se aktivisti plaše da će se, ako se trgovina ne ograniči, populacija magaraca nastaviti smanjivati.

TV serija kao marketing?

“Nikada nismo uzgajali naše magarce za masovno klanje”, rekao je Onyango. Johnston pak kaže da su magarci tisućljećima “nosili” siromašne. “Nose djecu, žene. Nosili su Mariju kad je bila trudna s Isusom“, kaže ona.

Dodaje kako žene i djevojke snose najveći teret kada dođe do otmica magarca. “Jednom kad otmu magarca, žene postaju magarice. Što je prilično ironično jer se Ejiao plasira prvenstveno bogatim Kineskinjama”, rekla je. Ejiao je pripravak star tisućama godina, a vjeruje se da je višestruko blagotvoran. Ono što je pripravak zaista gurnulo u mainstream bila je kineska serija “Carice u palači”.

“Bilo je to pametno plasiranje proizvoda. Žene su u seriji konzumirale Ejiao svaki dan kako bi ostale lijepe i zdrave. Ironično, to sad uništava živote mnogih Afrikanki”, rekla je Johnston.

Neodrživo i nehumano

Steve, koji ima 24 godine, zabrinut je za svoju egzistenciju nakon što je ostao bez magaraca. U suradnji s lokalnom dobrotvornom organizacijom za dobrobit životinja u Nairobiju, udruga Brooke radi na pronalaženju magaraca za mlade ljude, poput Stevea, kojima su potrebni za pristup poslu i obrazovanju.

Jenneke Merkx iz Donkey Sanctuaryja kaže da će, što više zemalja donese zakone o zaštiti svojih magaraca, situacija biti teža. “Ono što bismo željeli vidjeti je da tvrtke koje proizvode Ejiao prestanu uvoziti magareću kožu i počnu ulagati u održive alternative poput proizvodnje kolagena u laboratoriju”, rekla je.

Burden, inače zamjenica izvršnog direktora Donkey Sanctuaryja, trgovinu magarećom kožom naziva “neodrživom i nehumanom”. “Kradu ih, vuku ih stotinama kilometara, drže ih u prepunim prostorijama i zatim ih kolju”, rekla je. Steve je, srećom, preko Brooke dobio novu magaricu. Nazvao ju je Joy Lucky jer se, kako kaže, veseo i sretan što ju ima. “Znam da će mi pomoći da ostvarim svoje snove. A ja ću se pobrinuti da ona bude zaštićena”, rekao je Steve za BBC.