Pandemijska priča iz afričke prašume ili koliko je čovječanstvo blizu eksploziji novog ubojitog virusa

Sve se odvijalo u mjestu Ingende, zabačenom gradiću u Demokratskoj Republici Kongo. I majka i djeca čekali su rezultate testa na ebolu. Pacijenti komuniciraju s rodbinom kroz plastični prozorčić za promatranje, a identitet žene koja čeka rezultate je zaštićen, kako je zajednica koja strahuje od smrtonosnog virusa ne bi izopćila. Njezina djeca su također testirana iako nemaju nikakvih simptoma.

Što ako se radi o nultom slučaju ‘Bolesti X’?

Cjepivo i liječenje za ebolu postoje i značajno su smanjili stopu smrtnosti od ove bolesti. No, pitanje koje si svi ondašnji liječnici postavljaju je: “Što ako ova žena ne boluje od ebole? Što ako je ona nulti pacijent ‘Bolesti X’, prve poznate infekcije novim patogenom koji bi se mogao proširiti svijetom jednako brzo kao koronavirus, ali koji ima smrtnost kao ebola, od 50 do 90 posto?”.

CNN u svojoj reportaži objašnjava kako to nije znanstvena fikcija, nego strah znanstvenika opravdan činjenicama. “Svi moramo strahovati”, kaže liječnik pacijentice, Dadin Bonkole. “Ebola je bila nepoznata. Covid je bio nepoznat. Moramo strahovati od nove bolesti”, kaže.

‘Čovječanstvu prijete novi patogeni’

Čovječanstvu prijeti nepoznat broj novih i potencijalno smrtonosnih virusa koji dolaze iz prašuma Afrike, tvrdi profesor Jean-Jacques Muyembe Tamfum, koji je 1976. pomogao otkriti virus ebole, i od tada se nalazi na prvoj liniji obrane od te pošasti. “Sada smo u svijetu u kojemu će se pojavljivati novi patogeni. To je prijetnja čovječanstvu”, rekao je za CNN.

Muyembe je kao mladi istraživač uzeo prvi uzorak krvi žrtava preminulih od misteriozne bolesti koja je ubila oko 88 posto zaraženih te oko 80 posto medicinskog osoblja u bolnici Yambuku Mission, gdje je do tada nepoznati virus prvi puta otkriven.

On je potom poslao bočice s krvlju u Belgiju i SAD, gdje su znanstvenici identificirali virus crvolikog oblika. Dali su mu ime “ebola”, po rijeci u tadašnjem Zairu, u blizini koje je virus prvi puta otkriven.

Žena s misterioznom bolešću

Zapad se sada mora osloniti na afričke znanstvenike u Kongu i drugdje kako bi djelovali kao čuvari koji će upozoriti na nove bolesti. U mjestu Ingende, strah od novog smrtonosnog virusa ostaje jako visok čak i kada se pojedini pacijent, koji ima simptome slične eboli, oporavi.

Pacijentica s početka članka, čiji su uzorci krvi poslani u Nacionalni institut za biomedicinsko istraživanje u Kinshasi, bolovala je od misteriozne bolesti. Testirana je na ebolu i na druge bolesti sa sličnim simptomima i bila je negativna na sve, pa je bolest koju je imala ostala nepoznata.

Virusi koji prelaze sa životinja na ljude

Muyembe je za CNN govorio o virusima koji se prenose sa životinja na ljude pritom upozorivši kako će ih biti sve više. Žuta groznica, razni oblici gripe, bjesnoća i lajmska bolest samo su neki od virusa koji prelaze sa životinja na ljude, a prijenosnici su često glodavci ili insekti.

Dodaje kako su životinje i ranije prenosile bolesti i izazivale epidemije i pandemije. Virus HIV-a pojavio se kod čimpanzi i potom mutirao i postao pošast diljem svijeta. SARS, MERS i Covid-19, poznat i kao SARS-CoV-2, skupina su koronavirusa koji su prešli sa životinja na ljude preko tzv. nepoznatog rezervoara.

To je termin koji virolozi koriste za životinje koje su virusu domaćini u prirodi. Tako se za Covid-19 vjeruje da je porijeklom iz Kine, i da je možda na ljude prešao sa šišmiša. CNN je stoga Muyembea pitao smatra li da bi buduće pandemije mogle biti gore od pandemije koronavirusa u 2020. godini. “Da. Mislim da bi mogle”, odgovorio im je.

Stručnjaci kažu da je uvelike krivo ekološko uništenje

Otkako je došlo do prve infekcije čovjeka virusom koji prenose životinje, što se dogodilo sa žutom groznicom, koja je identificirana 1901. godine, znanstvenici su otkrili najmanje 200 virusa kod životinja koji mogu izazvati oboljenje kod ljudi.

Prema istraživanju Marka Woolhousea, profesora zarazne epidemiologije na Sveučilištu u Edinburghu, godišnje se otkriju tri do četiri takva virusa. Stručnjaci kažu kako je za to uvelike krivo uništavanje niza ekosustava kao i trgovina divljim životinjama.

Kako se njihovo prirodno stanište uništava, životinje poput štakora, šišmiša i insekata počinju dijeliti stanište s ljudima te vrlo često budu izvorište raznih bolesti. Znanstvenici su povezali dosadašnja žarišta ebole s teškim nadiranjem ljudi u prašume Afrike.

Ebola se najčešće pojavljivala na mjestima gdje su se krčile šume

U studiji iz 2017. satelitski podaci pokazali su kako je između 2001. i 2014. godine ukupno 25 od 27 žarišta ebole izbilo na rubovima prašuma u središnjoj i zapadnoj Africi. Zanimljivo, na svim je mjestima dvije godine prije identifikacije virusa zabilježena deforestacija.

Znanstvenici su zaključili kako se ebola češće pojavljivala na gušće naseljenim mjestima, ali je gubitak šumske mase bio nezavisan faktor. Tijekom prvih 14 godina 21. stoljeća, u bazenu rijeke Kongo porušeno je područje prašuma veće od Bangladeša.

UN je upozorio kako će prašume Konga u potpunosti nestati ako se rušenje nastavi ovim tempom. Pritom će životinje i virusi s tog područja doći u kontakt s ljudima na nove, nepredviđene, a možda i katastrofalne načine. No, kako ističe CNN, ne mora biti tako.

Ulaganje od 30 milijardi dolara godišnje moglo bi sve promijeniti

Naime, multidisciplinarna skupina znanstvenika iz Kine, SAD-a, Kenije i Brazila izračunala je kako bi globalna ulaganja od 30 milijardi dolara godišnje u projekte koji štite prašume zaustavila trgovinu divljim životinjama. To bi bilo dovoljno kako bi se spriječile buduće pandemije.

Nadalje, skupina je u časopisu Science napisala kako bi ulaganje od 9.6 milijardi dolara godišnje u shemu globalne zaštite šuma dovelo do smanjenja deforestacije za 40 posto u područjima koja su u najvećem riziku od širenja virusa.

To bi uključilo i poticanje ljudi koji žive na tom području da žive od šuma, kao i zabranu komercijalizacije trgovanja divljim vrstama te zabranu širokopojasne sječe šuma. Sličan program u Brazilu doveo je do smanjenja deforestacije za 70 posto u razdoblju od 2005. do 2012. godine, javlja ista skupina.

Veliki troškovi koronavirusa

I dok 30 milijardi dolara godišnje zvuči puno, znanstvenici kažu kako bi se ta investicija brzo isplatila. Podsjećaju kako će pandemija koronavirusa i njene posljedice samo SAD koštati 16 bilijuna dolara u periodu od 10 godina. Tu računicu su predstavili David Cutler i Larry Summers, bivši glavni rizničar SAD-a.

MMF je procijenio kako će pandemija svijet koštati 28 bilijuna dolara u izgubljenoj dobiti, do koje je moglo doći od 2020. do 2025. da pandemije nije bilo. MMF svoje rezultate temelji na projekcijama dobiti napravljenima prije pandemije.

Sustav ranog upozorenja

Čovjek koji je prvi otkrio ebolu, Muyembe, sada vodi INRB, Nacionalnu medicinsku istraživačku organizaciju Demokratske Republike Kongo u Kinshasi. INRB financiraju Japan, SAD, WHO pa i EU te drugi međunarodni donatori među kojima su nevladine organizacije, fondacije i akademske institucije.

CNN piše kako su njihovi laboratoriji opremljeni za dijagnostiku, podučavanje, istraživanje, proizvodnju pa i klinička istraživanja, odnosno da nose oznaku “BSL-3”. BSL-3 označava stupanj biosigurnosti u nekom laboratoriju. U takvim laboratorijima radi se s agensima koji su potencijalno smrtonosni i mogu kontaminirati okoliš.

To pokazuje kako se radi o strateškoj investiciji koju podupire američki CDC te WHO. Taj laboratorij služi kao sustav ranog upozoravanja za nove slučajeve ebole, a možda i novih bolesti koje će tek biti otkrivene. “Ako bi se patogen pojavio u Africi, trebalo bi mu vremena da se proširi svijetom. Stoga, ako ga otkrijemo rano, Europa i ostatak svijeta će imati vremena za razvoj strategije borbe s njim”, zaključuje Muyembe.

Stručnjaci koji traže patogene

S Muyembeom rade liječnici, virolozi i znanstvenici koji odlaze duboko u unutrašnjost Demokratske Republike Kongo, tražeći poznate i nepoznate viruse prije nego što oni izazovu pandemije. Simon Pierre Ndimbo i Guy Midingi su ekolozi i lovci na viruse u sjeverozapadnoj provinciji te zemlje, gdje nalazi i grad Ingende s početka priče.

Oni su vrh koplja koji traži i prati prve znakove pojave zaraznih bolesti. Nedavno su išli u ekspediciju u kojoj su prikupili 84 šišmiša. “Morate biti oprezni. Ako niste, ugrist će vas”, pričao je CNN-u Midingi koji je za ovaj zadatak nosio dvostruke rukavice. Samo jedan ugriz mogao bi značiti prijenos virusa sa životinje na čovjeka.

Ndimbo kaže kako im je prioritet potražiti znakove infekcije ebolom kod šišmiša. Zadnji slučajevi ebole na sjeverozapadu zemlje ukazuju da se radi o prijenosu virusa s čovjeka na čovjeka. Ali, istovremeno je otkriveno kako se radi o novom soju ebole za koji se pretpostavlja da dolazi iz prašume.

Misterij prvog slučaja ebole

I dalje je misterij kako je ebola prvi put prešla na čovjeka, ali znanstvenici vjeruju kako do prijenosa virusa, kao što se vjeruje da je slučaj i s koronom, može doći konzumacijom mesa divljih životinja. Meso afričkih divljih životinja tradicionalni je izvor proteina za ljude koji žive u prašumama, ali sada ga se prodaje čak i globalno.

UN procjenjuje kako se do 5 milijuna tona takvog mesa izveze iz bazena rijeke Kongo svake godine. U Kinshasi trgovci prodaju dimljenog majmuna za 22 dolara po komadu, a spremni su i cjenkati se. Radilo se o vrsti crno-bijelog kolobusa, majmuna koji je u nekim dijelovima DR Konga izlovljen do razine izumiranja. Trgovac na kojeg su naišli novinari CNN-a im je rekao kako im može poslati još mesa majmuna avionom u Europu.

“Moram biti iskren, zabranjeno je poslati cijelog majmuna. Moramo mu odsjeći glavu i ruke i pakirati ga između drugih vrsta mesa”, ispričao im je i dodao kako svakog tjedna prima narudžbe za meso i to iz istog mjesta s početka teksta, grada Ingendea gdje liječnici strahuju od nove pandemije.

Meso se izvozi posvuda, ali najviše u Europu

Adams Cassinga, izvršni direktor tvrtke Conserv Congo koja se istražuje trgovinu divljim životinjama, kaže da se samo iz Kinshase izveze između pet i 15 tona mesa. Dio odlazi u Amerike, ali najveći dio ide u Europu, ponajviše u Bruxelles, Pariz i London. Najviše se izvoze dimljeni majmuni, dijelovi pitona, kao i dijelovi sitatunge – vrste antilope. Iako se virusi ubijaju kuhanjem, znanstvenici upozoravaju da čak i takvo meso primata nije sasvim sigurno.

Najopasnije su, dodaju, žive životinje na takozvanim mokrim tržnicama. Tamo se mogu pronaći mladi krokodili, divovske kornjače i slatkovodne kornjače. Čimpanze i druge egzotične životinje također se prodaju. Neke će postati dijelom privatnih kolekcija, dok će neke završiti u loncu, piše CNN.

‘To si ne mogu priuštiti siromašni’

Znanstvenici ističu da bi “Bolest X” mogla vrebati u bilo kojoj od tih životinja. Cassinga pojašnjava kako si siromašni u urbanim područjima takvo meso ne mogu priuštiti.

“To je za bogate i privilegirane, pa tako imate visoke dužnosnike koji vjeruju da će ih određeno meso divlje životinje osnažiti”, priča. Kaže i da ima ljudi koji takvo meso konzumiraju zbog statusa. “Ali u zadnjih 10 do 20 godina imate priljev stanovnika iz jugoistočne Azije koji traže određene vrste mesa, poput kornjača, zmija i primata”, kaže.

Znanstvenici su i ranije povezivali mokre tržnice za bolestima čiji su prijenosnici životinje. Primjerice, H5N1 virus, odnosno ptičja gripa, kao i SARS, proširili su se upravo s takvih tržnica. Točno porijeklo koronavirusa nije utvrđeno, ali najviše se sumnja da je i on krenuo s mokre tržnice gdje se žive divlje životinje prodaje za hranu.

Prašume Amazone uništavaju lokalni farmeri

Komercijalizacija trgovine mesom divljih životinja jedna je od mogućih ruta za infekciju, a ujedno je i simptom uništenja tropskih prašuma u bazenu rijeke Kongo, druge najveće prašume nakon Amazone. Uništavanje većinom provode lokalni farmeri, koji se oslanjaju na šumu iz ekonomskih razloga.

Naime, 84 posto šuma se ruši zbog poljoprivrednih površina. “Ako uđete u šumu i porušite ju, promijenit ćete ekosustav, insekti i štakori će napustiti to mjesto i otići u sela, i tako dobivamo transmisiju virusa, novih patogena…”, priča Muyembe.

‘Nije pitanje hoće li do toga doći, nego kada će do toga doći’

Znanstvenici ističu da kratki susret s virusom na rubu prašume ili na mokroj tržnici može imati razorne posljedice ako se proširi među ljudima. Dodaju kako su to dokazali i koronavirus i ebola.

“Pitanje nije ‘hoće li’ nego ‘kada će’ doći do toga. Rješenje je jasno, treba zaštititi šume od ljudi, jer priroda ima smrtonosno oružje”, zaključuje CNN.