Uzeli su pola milijuna eura da prebroje vukove. Skupljali su izmet i brojali tragove u snijegu. Na kraju je, pogađate, sve propalo
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dvaput je platilo isti posao, procjenu brojnosti populacije vuka u Hrvatskoj
Koliko u Hrvatskoj ima vukova? Broj ne znamo, iako je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dvaput platilo isti posao, procjenu brojnosti populacije vuka u Hrvatskoj. Istim osobama i istim institucijama, u oba navrata iz fondova EU, isplaćeno je ukupno pola milijuna eura ili 3,8 milijuna kuna. I – pojeo vuk magare.
Drugi projekt zaključen je krajem studenog. Procjena brojnosti nije napravljena, ali su stručnjaci dobili puni ugovoreni iznos. U Ministarstvu priznaju da nisu dobili što su platili. “Prepoznata su 43 različita čopora koje dijelimo sa susjedima, Bosnom i Hercegovinom i Slovenijom. Rezultati su temeljeni na znanstvenoj metodologiji za procjenu stanja vrste, ali procjena brojnosti čopora nije potpuna jer i dalje nemamo jednaku raspodjelu prikupljenih opažanja na cijelom području rasprostranjenosti.”
“Istina, mi nemamo preciznu brojnost vukova”, slaže se profesor Đuro Huber sa zagrebačkog Veterinarskog fakulteta koji je surađivao na oba projekta. “Nije se odradilo, jer nismo imali suradnju s ljudima na terenu.” Tvrtka Oikon – Institut za primijenjenu ekologiju, koja je partner u konzorciju na projektima koji su trebali znanstveno prebrojati vukove nije odgovorila na naš upit.
Više ih je ali ne znamo koliko
“Budući da posljednjih godina nije bilo uspješnih istraživanja stanja populacije vuka, teško je reći više o širenju na nova područja, ali prema podacima s terena – širi se. Nažalost, imamo stare planove i višegodišnje neaktivnosti koje su dovele do zanemarivanja komunikacije s dionicima prostora gdje vuk obitava”, odgovara nam Ivica Budor, predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza.
Tema upravljanja vukom godinama uzrokuje veliko neslaganje stočara i lovaca s Ministarstvom održivog razvoja. U medijima se spominje da se posljednjih godina populacija vuka širi na nova područja, što je inače znak porasta populacije, no Ministarstvo tvrdi da nemaju službene, znanstvene procjene brojnosti.
Sve se događa u trenutku kad Europska komisija objavljuje kako namjerava promijeniti status vukova iz ‘strogo zaštićene’ u ‘zaštićenu’ vrstu. Politico navodi da se to temelji na novim podacima o povećanju populacije vukova.
Ursula i vuk
Vukovi su dosad, prema dva važna dokumenta – Direktivi EU o staništima i Bernskoj konvenciji – strogo zaštićena vrsta. Politico navodi da su lovački savezi i stočari pozvali Bruxelles da promijeni taj status tvrdeći da stoka trpi napade vukova.
Više stotina europskih udruga za zaštitu prirode pisali su Komisiji. Osuđuju donošenje ove odluke koja je pripremljena, obrazlažu, netransparentno. Tvrde da odluka o promjeni statusa vukova mora biti utemeljena na pouzdanim znanstvenim podacima. Europska komisija pak navodi da svoju odluku temelji na dubinskoj analizi.
Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen postavlja se kao zaštitnica stočara, ali za to ima osobnu motivaciju: njezinog je ponija prošle godine u Njemačkoj zaklao vuk, a mediji su pisali kako je von der Leyen intervenirala da se taj vuk odstrijeli.
Vučji ručak od 1,7 milijuna eura
U Hrvatskoj ključna tema nije vuk kao zaštićena vrsta, nego činjenica da ni nakon dva plaćena projekta ne postoji broj. Profesor Huber napominje da je upravo on bio inicijator zaštite vukova, čija je populacija 1995. postala kritična.
“Danas ih vjerojatno nema više od 200, a neki to ne vole čuti”, veli sugerirajući da je riječ o lovcima. Sličan broj – nešto manje od 200 vukova – Hrvatska je prijavila prije deset godina Europskoj uniji. Po tome, brojnost vukova se nije bitno povećavala. Povećala se, pak, naknada koju država isplaćuje stočarima za štetu.
Lani je isplaćeno 460 tisuća eura za štetu na stoci koju su počinili vukovi. Vučji ručak od 2018. do 2022. koštao je državu 1,7 milijuna eura. “Štete na stoci su sve veće i veće, a brojnost mu nije od 2013. do danas nikad utvrđena, osim paušalnih i neutemeljenih procjena znanstvenika”, kaže Hrvatski lovački savez.
Suradnja na skupljanju izmeta
Vele da nisu bili pozvani na suradnju. “Hrvatski lovački savez i naše članstvo nije jedino, a nema komunikacije ni s drugim institucijama i organizacijama, ali ni s lokalnim stanovništvom i sve malobrojnijim stočarima.”
Da bi se prikupio vučji izmet za DNK analizu, nužna je pomoć lovaca, planinara, mještana. Upućeni izvori objašnjavaju da voditelji naručenog i plaćenog projekta ljudima na terenu nisu dovoljno dobro komunicirali i motivirali ih na suradnju.
Profesor Huber kaže da je i sam prikupljao uzorke. “Nadali smo se da ćemo od lovaca dobiti dovoljno uzoraka. Kada smo radili istraživanje za medvjede, surađivali su svojski jer je medo lovna vrsta. Prema vuku koji je zaštićen imaju drugačiji odnos i izvjestan otpor.”
Platili znanstvenike, zaobišli lovce
“Negdje je pokrivenost izvrsna ili zadovoljavajuća, a negdje nema odaziva”, prebacuje Ministarstvo odgovornost na građane. “U dijelu teritorija gdje ne postoji dovoljan odaziv upravljača ili korisnika prostora, prikupljena opažanja i uzorci su rijetki ili nedostatni te redovito variraju iz sezone u sezonu, što procjenu na tim područjima čini nedovoljno pouzdanom u stručnom smislu. Takva područja s prazninama u podacima su centralna Lika i krajnji jug Hrvatske te područje Karlovačke županije.”
No, Ministarstvo nije platio ni lokalne dionike, ni lovce, nego znanstvenike i stručnjake koji posao nisu dovršili. Prikupljanje podataka nije obveza lovaca ni interesnih skupina, nego ljudi koji su dobili posao preko natječaja.
“HLS je uglavnom dobivao negativne povratne informacije od svojih članova koje su izazivale produbljeno nezadovoljstvo. Mi kao Savez nismo mogli puno pomoći, jer nažalost tvrtke nam nisu pristupile direktno, niti su nudile ikakve vidove suradnje”, veli Budor.
Brojali tragove u snijegu
Kronologija javno dostupnih podataka pokazuje da je prvi put usluga izrade stručne podloge za vuka stajala nešto više od sto tisuća eura ili oko 770 tisuća kuna. Rezultat procjene brojnosti vukova plaćen u sklopu natječaja koji je trajao do 2019. nikad nije javno iznesen. Procjena brojnosti se radila analizom DNA iz prikupljenih izmeta vukova, a budući da nije prikupljen dovoljan broj uzoraka procjena brojnosti nije bila moguća.
Ministarstvo kaže da su za procjenjivanje populacije korišteni “svi dostupni izvori informacija, od rezultata istraživanja, baze šteta na domaćim životinjama, preko prostorno-vremenske analize napada vukova na domaće životinje, procjene lokalnih stručnjaka, opažanja stručnih i čuvarskih službi zaštićenih područja”. Proveli su i akciju prebrojavanja prema tragovima u snijegu uz povremeno provođenje DNA analize uzoraka izmeta.
“Jedna od takvih DNA analiza sprovedena je i kroz projekt ‘Izrada prijedloga planova upravljanja strogo zaštićenim vrstama’, kada je identificiran samo minimalan broj vukova.”
Napadi na pse i vukopsi
Za vukove u Gorskom kotaru, na sjevernom Velebitu i dijelovima Like provođene su, dodaju, i intenzivne akcije korištenja automatskih kamera i telemetrijsko praćenje GPS ogrlicama. Dio tih aktivnosti je financiralo Ministarstvo i Fond za zaštitu okoliša, dio su EU projekti, a dio su financijski pokrila zaštićena područja.
Dakle, i to je financirano iz državnog proračuna ili EU projekata, a opet nije dobiven najvažniji podatak – brojnost. U dokumentu Europske komisije, koji je temelj za promjenu statusa te životinje, navodi se da je Hrvatska, uz Grčku, Italiju i Španjolsku, među četiri države u kojima su detektirani hibridi vukopsi. Prijavljena je velika šteta na stoci, te višestruki napadi na pse. Hrvatska je prijavila, pozivajući se na istraživanje koje je naručilo Ministarstvo, 243 vuka. Taj je broj, čini se, ipak samo skupo plaćena procjena.