9 priča ljudi koji su preživjeli razgovor za posao s Annom Wintour (i što su odjenuli)

Na sam spomen glavne urednice modnog časopisa Voguea Anne Wintour mnogi će se samo naježiti. Wintour slovi za jednu od najhladnijih, najdistranciranih i najokrutnih osoba u modnom svijetu. Naravno nitko joj ne osporova nevjerojatan poslovni uspjeh, no poznata je kao nemilosrdna urednica koja terorizira svoje suradnike. Sjetite se filma “Vrag nosi Pradu?”. A sada zamislite da vas Anna Wintour intervjuira za posao. Što biste odjenuli i kako biste je uvjerili da ste vi idealan materijal za Vogue. Ovo je 9 priča ljudi koji su bili na razgovoru za posao kod slavne urednice, a s kojima je razgovorao New York Magazine. Pročitajte jesu li pogriješili u odabiru odjeće ili im je ona pomogla.

1. Potrošila je više od 5.000 dolara

Iznenadili su me viješću da već sljedeći dan dođem na razgovor za posao. Kako nisam radila u modnoj industriji nisam nosila skupu odjeću. Stoga sam nakon posla otišla u Barneys, jer je to bila jedina trgovina koja je bila otvorena iza osam sati navečer. Također sam pronašla salon za manikuru koji je radio, bio je u blizini trgovine. Tako da sam uspjela urediti i nokte. Kupila sam svilenu Proenza haljinu, Prada cipele na petu i Celine remen. Potrošila sam 2,000 dolara. Nakon tog razgovora odlučili su me pozvati na još jedan.Ovog puta sam u trošenju otišla korak dalje. Kupila sam Pradinu haljinu iz proljetne kolecije, a uz to plave cipele – kombinacija je bila odlična. Iako je haljina bila na sniženju i dalje je bila naskuplji komad odjeće koji sam do tada platila. Ta druga kupnja koštala me je 3,500 dolara. Dobila sam posao.

2. Rekli su joj da ne plače

Nisam potrošila mnogo novca na odijevanje, već sam odabrala vintage haljinu boje breskve sa zlatnim gumbima i uz to sam obula zlatne cipele. Prije razgovora jedna od urednica upitala me jesam li ikada plakala na poslu, jer njoj i Anni to jako ide na živce. Mrze kada uđu u uredsku kupaonicu i čuju kako djevojke plaču zbog glupih sitnica koje su se dogodile tijekom dana. Kada je Anna otvorila moj portfolio i vidjela da živim u Brooklynu samo je puhnula – “BROOK-lyn, huh”? Također me je upitala što su mi radili roditelji te ni najmanje nije bila impresionirana činjenicom da su bili učitelji. Naravno, nisam dobila posao.

3. Išla je na tri razgovora

Kako je to bilo davne 1989. godine koliko se sjećam nosila sam Betsey Johnson suknju, crne Donna Karan hlače i čizme s kravljim uzorkom. Znam, ludo hrabar odabir. No, upalio je. Kada sam nekoliko godina kasnije ponovno došla narazgovor za drugi posao bila sam mnogo mudrija te sam odjenula crnu haljinu Calvina Kleina. Za treći razgovor u odjevanju mi je pomogao prijatelj koji je radio kako osobni kupac u Bergdorfu. Sva tri puta sam dobila posao.

4. Obula je Martensice

Nisam znala da će me Anna intervjuirati taj dan, no i da jesam, vjerujem da ne bih odabrala drugačiju garderobu. Pametno sam pristupila cijeloj priči i nisam dala da me ta cijela Vogue priča zastraši. Odjenula sam moju omiljenu suknju Anna Sui, crni kardigan i crne hlače te Martensice. To je bila 1993., što da kažem? Ali, dobila sam posao.

5. Muškarac na razgovoru

Dobio sam mail u četvrtak da me pozivaju na razgovor za posao s Annom te da dođem u ponedjeljak. Čim sam saznao vijest počeo sam s pripremama. Sljedeći dan sam se ošišao. Što se tiče odjeće odlučio sam se za jednostavan pristup – svjetlo sivo Thom Browne odijelo, bijela košulja i tamno smeđe cipele. Prije razgovora o poslu pričali smo o svakodnevnim događajima te se dotakli tenisa, koji ona kao i ja jako voli. Anna me oduševila, a razgovor kao i ona sama nije bio strašan. Dobio sam posao.

6. Cipele za 1.000 dolara

Nazvali su me u ponedjeljak u pet popodne i pitali mogu li doći na razgovor sljedeći dan u dva. Naravno, pristala sam. Kada sam sklopila slušalicu uhvatila me panika što odjenuti. Odmah sam nazvala svog prijatelja stilista koji me je savjetovao da je najvažnije da ne odjenem ništa od prošlogodišnje kolekcije. Imala sam dovoljno vremena da otiđem u Soho i kupila Kirna Zabete cipele, koje sam platila tisuću dolara a njih sam kombinirala sa Philip Lim hlačama i majicom Celine koju sam posudila od prijatelja stilista. Naravno na licu sam imala jako malo šminke, kosu sam izravnala, a od nakita imala sam samo vjenčani prsten. I naravno, došla sam bez parfema. Dobila sam posao.

7.Nije znala dovoljno

Bilo je to 1996., odjenula sam crnu vunenu haljinu i cipele s printom YSL-a, a to je bila najbolja odjeća koju sam tada imala. Iz današnje perspektive kombinacija i nije bila dobra. Nisam puno znala o pričama o Anni tako da nisam pretjerano ni bila uzbuđena. No, tada sam smatrala da je 300 dolara za cipele najveća ludost na svijetu i nisam nosila Pradu, Celine ili Marc Jacobsa. No, dobila sam posao.

8. Žena koja je rekla Anni da čeka

Tijekom završnih ispita na fakultetu, dobila sam poziv od urednice Voguea da dođem na razgovor za posao. No, kako sam bila luda od ispita, a i malo sumnjala da je riječ o nekoj prevari, rekla sam im da pričekaju nekoliko tjedana dok ne riješim završne ispite i ne diplomiram. Nakon toga ubrzo sam ponovno pozvana na razgovor za koji sam odjenula crnu vunenu Balenciaga haljinu iz najnovije kolekcije i crne Pradine cipele. Dobila sam posao.

9. Vintage ne pali uvijek

Imala sam 21 godinu i nisam imala novca za odjeću skupocjenih dizajnera. Stoga sam se odlučila za vintage odjeću, crnu pencil suknju i košulju. A sve sam upotpunila vintage kaputom. Nisam dobila posao i imali su već nekog drugog u planu.