Bizarni slučaj u Srbiji. U bolnici ga proglasili mrtvim, on poručuje: 'Kod kuće sam, živ sam'

Srđan Stojilković, 54-godišnji muškarac iz sela Togačevce u Srbiji 13. siječnja ove godine proglašen je mrtvim u niškom Univerzitetskom kliničkom centru. Stojilković se trenutno nalazi u obiteljskom domu. “Kod kuće sam, ležim, ne mogu hodati, al’ sam živ. Čuo sam da su pričali kako sam mrtav, al’ nisam”, kratko je kazao.

On je 6. siječnja pao na ulici i udario glavom uslijed čega je zadobio teške tjelesne ozljede pa je najprije zbrinut u bolnici u Leskovcu. Zatim je prebačen u niški Univerzitetski klinički centar, gdje je došlo do zabune.

Srđanova sestra Nevenka Mladenović kaže da ga je obitelj svakog poslijepodneva obilazila. “Jedno popodne smo došli i nisu nam dozvolili da uđemo kod njega. Sestre su kazale da ne komunicira jer je u komi i čeka se trenutak njegove smrti. Još su nam rekle da nazovemo drugi dan oko 11 sati”, rekla je.

Čitavu noć nije spavala

Dodaje da tu noć nije spavala i jedva je čekala zoru kako bi doznala što je s njezinim bratom. “Kći me pitala: ‘Mama, jesi zvala da vidiš šta je s ujakom?’ U 11 sati sam nazvala nišku bolnicu. Javila se sestra sa šaltera i rekla da pričekam dok odnese telefon liječniku”, prisjeća se Mladenović.

Liječnik joj je, tvrdi, rekao da je njezin brat preminuo u 9:30. Savjetovao joj je da dođe sljedeći dan oko 10 sati po papire i rekao da će tijelo biti prebačeno u kapelu u Leskovac, piše Nova.rs.

Mladenović je nakon te vijesti počela s pripremama za pokop brata. “Ujutro smo otišli u leskovačku bolnicu da preuzmemo tijelo. No, zaštitari su nam kazali da nisu imali nikakav prijem tijela iz Niša”, navodi.

Kontaktirali pogrebnika

Kako kaže, rečeno im je da kontaktiraju pogrebnika i da svi odu u Niš. Pogrebnik je obavio nekoliko poziva i doznao da je vrlo vjerojatno riječ o pogrešci te da je preminuo imenjak njezina brata iz Kruševca.

Ipak, svi su krenuli prema Nišu. “Otišli smo u kapelu gdje mi je rečeno da platim 35.000 dinara jer je Srđanovo tijelo bilo kod njih. Kazala sam im: ‘Platit ću, ali za pravog Srđana koji je rođen 1970., a ne da sahranjujem nekog Kruševljanina'”, navodi Mladenović.

Nije odustajala u svojim zahtjevima da vidi tijelo prije preuzimanja. “‘Hoću vidjeti leš, je li moj ili nije, neću mrdnut’ odavde!’, inzistirala sam. Odobrili su mi ulazak u kapelu, čim sam pogledala leš za koji su tvrdili da moj brat, odmah sam shvatila da to nije on. Kažem im: ‘Nije to moj leš!'”, navodi Mladenović.

Brat prebačen u drugu bolnicu

Dodaje da se nakon toga uputila u Klinički centar. “Slušajte me dobro, Srđan Stojiljković 1973. godište je preminuo, a Srđan Stojilković 1970. godište je prebačen na liječenje u Leskovac”, rekao joj je liječnik kod kojeg je stigla.

Brat joj je prevezen na intenzivnu kirurgiju leskovačke bolnice. Mladenović navodi da je vratila pogrebnu opremu i jedva dočekala da joj brata puste na oporavak. Za pogrešku, tvrdi, ne krivi liječnike već one koji vode evidenciju. Obitelj nikad neće zaboraviti traumu koju je preživjela, zaključuje Mladenović.