Čuli ste za tetu Vegetu, gospođu koja je sa svojim timom stvorila čuveni začin. Danas bi imala 100 godina

Zlata Bartl bila je uspješna znanstvenica u vrijeme kada to nije bilo uobičajeno. Evo crtice o njezinu životu

Profesorica Zlata Bartl u Birou za unaprijeđenje proizvodnje, 1962. godine
FOTO: Arhiva Podravke

Hrvatska znanstvenica, Zlata Bartl, poznatija pod nadimkom teta Vegeta, danas bi slavila svoj 100. rođendan. Gospođa rođena 1920. godine u Sarajevu zaslužna je za najpopularniji dodatak jelima na ovim prostorima. Bartl je krajem 1950-ih bila voditeljica tima u Podravkinom istraživačkom laboratoriju koji je naposljetku i izumio Vegetu.

Zlata Bartl 1938. godine u Zagrebu je upisala tadašnji Mudroslovni Fakultet (današnji Filozofski), gdje je stekla zvanje profesorice kemije, fizike, matematike, meteorologije i mineralogije. Uz to je govorila i četiri strana jezika; španjolski, njemački, talijanski i francuski. Nakon što je dobila diplomu vratila se u Sarajevo gdje je prihvatila posao profesorice, ali kako stoji na Podravkinim stranicama, njezini interesi bili su nešto drugačiji.

Zlata Bartl 1968. godine arhiva Podravke

Od djetinjstva je voljela kemiju

“Privlačila me anorganska kemija, a život me nekako uvijek vodio sve dalje od nje”, govorila je Bartl koja je u Podravci završila sasvim slučajno i to nakon što je neko vrijeme provela i u zatvoru. Naime, svoje učenice jednom je prilikom odvela na putovanje u Italiju, nakon čega je osuđena na kaznu zatvora od osam godina uz prisilni rad.

Zatvorska kazna, međutim, nije došla zbog samog puta već zato što je Bartl ranije bila učlanjena u ustašku mladež i njezin put u Italiju te oduševljenje tom zemljom jugoslavenske vlasti protumačile su kao simpatiziranje talijanskog fašizma. Kako je jednom prilikom tvrdila za Večernji list, nije ju oduševljavala tamošnja politika već spomenici i kultura. Bartl je u zatvoru dobila tuberkulozu kralježnice te je puštena na slobodu nakon 15 mjeseci kazne. O njezinom učlanjenju u ustašku mladež kasnije se uglavnom govorilo kao naivnom činu.

Godine 1955. stigla je u Zagreb, a kako je u vrijeme njezinog dolaska padao obilan snijeg, zapela je ovdje. U to vrijeme odlučila je potražiti posao te je u novinama vidjela da Podravka traži kemijskog tehničara za rad u laboratoriju pa se prijavila. Za dva dana javili su joj da je dobila posao. Bio je to idealan posao za Bartl koju su prirodne znanosti zanimale još u djetinjstvu.

prof. Zlata Bartl i Zlata Vucelić Kralj u Podravkinom laboratoriju, 1963. godine Arhiva Podravke

Nastanak Vegete i juhe iz vrećice

“Za vrlo kratko vrijeme shvatila sam što i kako treba raditi i počela se osjećati dijelom tih ljudi i sredine koja me izuzetno lijepo primila. Zaljubila sam se u Podravku i njene ljude na prvi pogled”, govorila je Bartl, a prenijela je svojedobno kompanija. Tijekom godina dobila je mnoge nagrade, ali jedna joj je bila najdraža:

“Najveće mi je priznanje i zadovoljstvo što je dobar proizvod, Vegeta, uz zalaganje komercijale, proizvodnje, tehničke kontrole i drugih službi postala veliki proizvod”, rekla je jednom prilikom. Osim za Vegetu, Bartl je zaslužna i za juhe u vrećicama koje je Podravka počela proizvoditi 1957. godine na njezinu inicijativu. Inače, tada Podravka nije imala strojeve za zatvaranje vrećica s juhom pa su ih zatvarali ručno, glačalima.

Zlata Bartl preminula je u koprivničkoj bolnici 30. srpnja 2008. godine nakon duge i teške bolesti. U njezino ime Podravka je još 2001. godine pokrenula Zakladu prof. Zlate Bartl, koja potiče stvaralački i inovativni rad studenata.

Prof. Bartl prilikom posjeta Sirimavo Bandaranaike – prve žene premijerke (Šri Lanka) Podravki, ’74. ili ’76. Arhiva Podravke
Prof. Zlata Bartl u Japanu, 1968. Arhiva Podravke