Čuveni onkolog napisao esej o starenju i digao veliku prašinu: 'Zašto želim umrijeti čim navršim 75'

Dr. Ezekiel Emanuel odlučio je da u toj dobi neće tražiti lijek ni za jednu od bolesti koja ga možda snađe

PHILADELPHIA, PA - JUNE 15: Dr. Ezekiel Emanuel speaks onstage at the Klick Health Ideas Exchange on June 15, 2015 in Philadelphia, Pennsylvania.   Neilson Barnard/Getty Images for Klick Health/AFP (Photo by Neilson Barnard / GETTY IMAGES NORTH AMERICA / Getty Images via AFP)
FOTO: Getty Images via AFP

Ezekiel Emanuel poznati je američki onkolog, bio je arhitekt velike reforme tamošnjeg zdravstvenog sustava, poznatog kao Obamacare, i više je puta radio u Bijeloj kući za predsjednike Baracka Obamu i Joea Bidena, a nedavno je bio angažiran i na suzbijanju covida.

Zeke, kako ga zovu, utjecajan je liječnik, no najviše prašine podigao je njegov esej pod naslovom “Zašto želim umrijeti u 75. godini”. Emanuel će, tvrdi, u 75. godini prestati pokušavati prevariti smrt. Preciznije, ponašat će se kao da povijest medicine od 19. stoljeća nikada nije postojala pa stoga neće tražiti lijek ni za jednu od bolesti koje dolaze sa starošću.

Dakle, nikakve kemoterapije ne dolaze u obzir. Ali ni antibiotici, operacije, stentovi, pretrage ili cjepiva. Drugim riječima, izbjegavanje kontakta s liječnicima. Ovaj onkolog, kaže, želi otići na staromodan način, popraćen brzom brutalnošću prirode – radije nego da trpi desetljeće medicinski produženih višestrukih bolesti.

Zašto ne želi živjeti predugo?

“Nedvojbeno, smrt je gubitak”, Emanuel piše u eseju koji je postao viralan u SAD-u. “Ali evo jednostavne istine kojoj se mnogi od nas, čini se, opiru: predugo živjeti također je gubitak. Mnoge od nas čini, ako ne onesposobljenima, onda posrnulima i propadajućima, stanje koje možda nije gore od smrti, ali svejedno oduzima. Više nas ne pamte kao živahne i angažirane, već kao slabašne, neučinkovite, čak i jadne”, piše nadalje.

Međutim, ovaj se liječnik protivi legaliziranju eutanazije. On zagovara drugi put, radikalni opstanak najsposobnijih. Sada Emanuel ima 65 godina, a pred velikim liječnikom još je deset kratkih godina prije nego što odbaci sve što medicina danas pruža. Braća ga sada zezaju i ispituju: “Koliko te još dugo moramo trpjeti?”, prenosi The Times.

Inače, Emanuel je jedan od trojice braće. Odrasli su u Chicagu s ocem pedijatrom. Rahm Emanuel je srednji brat, šef osoblja Bijele kuće u vrijeme Obame i kasnije gradonačelnik Chicaga, a zbog eksplozivnog karaktera nerijetko su ga zvali državnim psovačem broj 1. Najmlađi brat, Ari, multimilijunaš je i izvršni direktor Endeavoura, jedne od najmoćnijih holivudskih agencija. Blizak je s Elonom Muskom.

‘Moja braća misle da sam lud’

Oba brata, kaže Zeke za Times, misle da je lud. Njegov zet čak prijeti da će prekršiti njegov zavjet: kad Zeke navrši 75 godina, kaže, napast će ga špricama cjepiva dok spava.

Emanuel je danas šef katedre za medicinsku etiku na Sveučilištu Pennsylvania. U razgovoru s Timesovom novinarkom otvorila se tema eutanazije. Liječnik tvrdi da je taj postupak prožet moralnim i praktičnim problemima, a čak i tamo gdje je legalizirana, o njoj razmišlja mali broj ljudi. Ističe da se previše fokusiramo na akutne mjesece prije smrti, umjesto na duge godine čovjekove degradacije.

Objašnjava da, iako je medicina produljila životni vijek, nije značajno produljila život u zdravlju. Studija britanskog statističkog zavoda pokazala je da ako ste 2018. bili živi u Engleskoj sa 65 godina, u prosjeku vam je preostalo 20 godina života. Međutim, drugo desetljeće zahvatit će kronična “bolest ili invaliditet”.

‘Najviše se bojim demencije’

Drugim riječima, u dobi od 75 godina počinje patnja. Svaki put kad progovori o svom planu, kaže Emanuel, gotovo svačija prva reakcija je argument da je 75 godina “premlado”, kao i uzimanje neke “super vitalne” osobe u toj dobi za primjer. To varira od nečije 90-godišnje bake koja surfa do američkog predsjednika Joea Bidena (80).

Potajno svi vjerujemo da ćemo i mi biti te iznimke. “Ne možemo svi biti izvanredni”, govori poznati liječnik. Na pitanje koje se bolesti najviše boji, odmah ispaljuje: demencije. Čak i ako nismo dementni, gubimo samodostatnost, dodaje. “Predug život stavlja stvarni emocionalni teret na naše potomstvo”, napisao je u svom eseju, iako “oni to ne žele priznati”.

“Ne tražim da se svi slože sa mnom, nisam idiot. Samo želim da ljudi imaju promišljen stav o utjecaju koji će njihovi progresivni nedostaci – fizički, mentalni i emocionalni – imati na ljude oko njih”, govori. Očekivano, on prezire novu vrstu “besmrtnika” koji puno energije i novca ulažu u san o vječnom životu. Uglavnom su to, kaže, muškarci, poput, primjerice, tehnoloških gurua.

‘Ljudi misle da će se svijet srušiti bez njih’

“Ti ljudi misle da će se svijet srušiti ako oni nisu ovdje. Neće se srušiti”, kaže. I dok novinarka Timesa konstatira da postoji vrijednost i u jednostavnim užicima starosti, iznoseći primjer studije cijenjenog psihologa Daniela Kahnemana prema kojoj “emocionalno blagostanje” doseže vrhunac u 82. godini, Emanuel nije uvjeren.

S njim bi se danas vjerojatno složio William Osler, liječnik i profesor s Oxforda, koji je 1892. napisao da je upala pluća “prirodni kraj jednog starca”.

„Moj najmlađi brat je rekao da ‘želi živjeti što je duže moguće’. On je tvrd orah. Vjerojatno ste vidjeli neke od Arijevih slika s Elonom Muskom. Ali nedavno je rekao: ‘Ne pokušavam živjeti što je duže moguće. Pokušavam biti siguran da sve dok sam živ funkcioniram i da nemam invaliditeta.’ I to je moja filozofija”, kaže Emanuel.

‘Brza’ upala pluća za kraj

Brza smrt njegova oca 2019. dala mu je, kaže, pozitivan predložak. Uz Zekeovu pomoć, njegov otac nije imao nikakav tretman nakon dijagnoze raka, osim za ublažavanje boli. „Rekao mi je: ‘Gotovo je, prebolio sam to.’ Bio je sasvim jasan. Umro je za deset dana”, kazao je Emanuel.

Njegova partnerica ne slaže se sa Zekeovim naumom. “Voljela bih kad bi razmotrio makar preventivne mjere poput cjepiva protiv gripe”, kaže. U slučaju da se bude držao svoje namjere, novinarka Timesa Helen Rumbelow mu je za kraj razgovora poželjela brzu upalu pluća.

“Da, samo da me ne napadnu antibioticima prije nego ih stignem odbiti. Toga se bojim”, odgovorio joj je.