Stranim gostima nije lako zapamtiti ime uvale Muroskva, pa se na početku projekta razmišljalo o nekom lakšem, uhu ugodnijem imenu. No, nakon dvije godine ime se zadržalo i danas je, na istočnoj strani Novog Vinodolskog, otvorena marina Muroskva. Telegramova ekipa bila je tamo i napravila je priču o važnom nautičkom projektu za ovaj dio Jadrana.

Dugi niz godina Novi Vinodolski nije se ozbiljnije bavio nautičkim turizmom, iako je geografska lokacija gotova idealna za nautičare koji iz svojih zemalja žele brzo stići do mora. “Preko puta smo Krka, s motornim bordom ste brzo do Lošinja i Raba i to je jedan od naših aduta”, kaže za Telegram Robert Jovanović, direktor tvrtke Navicon koja je vlasnik marine. Telegramovu video reportažu možete pogledati ovdje:

Navicom je u 100-postotnom vlasništvu švicarske kompanije Mitan Handels A.G., poduzetnika Vanje Špiljka, koja je kreditirala tvrtku u Hrvatskoj vlastitim novcem, pa projekt nije bio oslonjen na kreditne aranžmane hrvatskih banaka.

Blizina autoceste i brojnih aerodroma

“Udaljeni smo 176 km od Zagreba i samo 155 km od Ljubljane, a na dohvat ruke je nautičarima iz Austrije i južne Njemačke“, kaže Jovanović. Ističe da su, analizirajući isplativost projekta, zaključili kako od Ičića do Zadra na kopnenom dijelu nema nijedne marine. Uvala Muroskva idealna je zbog blizine autoceste, i tri aerodroma: Rijeke, Zagreba i Pule.

Kapacitet marine je 180 vezova za brodice i jahte dužine do 15 metara, a zaštićena je 255 metara dugačkim lukobranom. Izgradnja lukobrana bio je najveći izazov i svi koji su u projektu sudjelovali iznimno su ponosni na taj pothvat. Kako je dubina na tom mjestu oko 20 metara, trebalo je nasuti 75 tisuća kubika kamena, iskopanog u starom i dvadesetak godina neaktivnom kamenolomu iznad mjesta Krmpote.

Prijevoz kamenja za nasip lukobrana

Prevažan je zatim do obližnje luke Tepli porat (u funkciji je bila davno, za komunističkog režima, odakle se zatvorenicima Golog otoka prevozila voda). Za tu je luku tvrtka uzela koncesiju na godinu dana. Ukrcavalo se dvije tone kamenja dnevno, a onda je unajmljena grčka barža kapaciteta 700 kubika čiji je posada od šest članova tijekom osam mjeseci ispuštala kamenje, ne bi li se stvorio nasip za lukobran. U Hrvatskoj takvu baržu nisu mogli unajmiti budući da najveća barža ima kapacitet od sto kubika. Grci su bili jedini stranci u projektu, a sve su odradile domaće, odnosno lokalne tvrtke.

Lokalno stanovništvo objašnjava kako ime uvale potječe od latinskog Murus Aquae, najlakše prevedeno kao tvrđave u kojima se šiti voda. Na mjestu na kojem je danas marina bila je navodno tvrđava u kojoj su vojnici štiti izvore pitke vode budući da je to, kažu priče, bila jedna od stanica duž obale na kojoj su se od Venecije do Grčke napajali galijoti. Ne postoji nikakav znanstveni ili povijesni trag koji bi objasnio ovu etimologiju, ali pučko objašnjenje imena još živi.

Izvori hladne vode i plan za marinu

Izvori hladne vode činili su mora u uvali ne baš prikladnim za kupanje, pa uvala omeđena Jadranskom magistralom, kažu, nikad nije bila najdraže mjesto kupača. Početkom prošlog stoljeća na izvorima slatke vode koji se nalaze u maloj uvali u Novom Vinodolskom žene su na prale rublje; šezdesetih i sedamdesetih s dna se uvale vadio pijesak za mnoge su kuće i vikendice u okolici, a prije desetak godina lokalne su vlasti odredile da će to biti mjesto za neku potencijalnu marinu.

Vez za veće i velike jahte moguć je na lukobranu i na unutarnjem lukobranu. Paralelno s marinom u nedalekoj industrijskoj zoni sagrađeni su veliki hangari u kojima je moguć zimski vez plovila te kompletna usluga održavanja i obnove.

Hangari u industrijskoj zoni i vrhunski servisi

“Jedna od ključnih prednosti ove marine je i ponuda ‘ključ u ruke'”, kaže Mitja Vuković, jedan od čelnih ljudi projekta. Zahvaljujući hangarima sagrađenima u tri kilometra udaljenoj industrijskoj zoni Novog Vinodolskog, i vrhunskim servisima povezanima sa sustavom marine, klijentima se nudi pohrana plovila tijekom zime i cjelovita briga o održavanju i eventualnim popravcima brodica, jahti i motora”.

Marina Muroskva cilja na klijentelu više srednje klase. Riječ je o vlasnicima brodova vrijednim od 100 do 900 tisuća eura, odnosno dugačkim od osam do četrnaest metara, a računaju prvenstveno na klijente iz Njemačke, Slovenije, Austrije, ali i drugih zemalja. Profil njihova gosta je osoba u dobi od 40 do 60 godina, koja traži kvalitetnu uslugu: žele se dovesti autom do marine, parkirati, uzeti ključeve broda te isploviti.

U sklopu marine otvara se Novi Tač

U sklopu Marine Muroskva svoj restoran otvara cijenjena ugostiteljica Vesna Miletić, čiji je restoran Tač osamnaest godina jedan od vodećih u Zagrebu. Restoran u Marini Muroskva koji će nositi ime Novi Tač, a neće biti kopija Tača koji poznajemo.

“Podvelebitski kanal je vrt najbolje ribe koju možete zamisliti; zbog bočate vode škampi iz ovog dijela su najbolji na svijetu, bez pretjerivanja. O raži i ostaloj ribi te školjkama da ne govorim“, kaže Vesna Miletić za Telegram. “Naš će jelovnik biti baziran na najboljim plodovima ovog kraja – od najbolje ribe, janjetine s Cresa, sira s Krka do domaćeg maslinovog ulja, a u ponudi će biti i istarski boškarin”, kaže.