Doktori heroji o najtežim trenucima nakon masakra. 'Curica, godište moje kćeri, u liftu me pita: Je l' neću umrijeti? Spasili smo je'

Troje beogradskih doktora za RTS je ispričalo kako su izgledali trenuci njihovih intervencija nakon dviju masovnih pucnjava koje su se ovog tjedna dogodile u Srbiji. U srijedu je 13-godišnji K.K. ušetao u Osnovnu školu Vladimir Ribnikar i ubio osmero učenika te zaštitara, a dva dana nakon toga je 21-godišnji Uroš B. ubio osmero osoba u selima Malo Orašje kod Smedereva i Dubona kod Mladenovca.

Ozlijeđene osobe iz dvije tragedije zbrinute su u zdravstvenim ustanovama u Beogradu i Smederevu, a neki se nalaze u kritičnom stanju te im se doktori bore za život.

‘Dijete mi je bilo u susjednoj učionici’

Doktorica Ivana Stefanović iz beogradske Hitne pomoći ispričala je da njezina kći ide u školu Vladislava Ribnikara te da ju je nazvala iz učionice do one u kojoj se dogodio masakr, tražeći da se pošalje ekipa, jer joj je tako kazala učiteljica.

Stefanović je kazala da su za pucnjavu doznali na jutarnjem sastanku, no da to nitko u prvi mah nije shvatio ozbiljno jer su smatrali kako se radi o lažnoj dojavi kakvih često bude. U call centru su u međuvremenu ipak doznali da su primili poziv iz škole te da su na teren upućene tri ekipe.

“Razmišljala sam gdje mi je dijete, kako da odem po nju, u narednih 20 sekundi smo dobili stravičnu vijest da ima najmanje desetero teško ozlijeđenih”, kazala je te dodala da se s timom Hitne pomoći uputila u školu.

‘Gore od najgoreg scenarija’

U međuvremenu se čula s kćeri koja joj je kazala da je na sigurnom. “Koliko god te vijesti bile strašne, nisu nas mogle pripremiti na ono što ćemo tamo zateći. Mislila sam da ću kolegama pomoći u previjanju nekih lakše ozlijeđenih, smirivanju situacije i išla sam jer znam te profesore i ako mogu nekako da se nađem, a onda smo zatekli to što smo zatekli. Tada se morate zalediti, kako biste mogli profesionalno obavljati svoj posao“, ispričala je Stefanović.

Kazala je kako je bilo važno da u tom trenutku nema emocija i gubljenja glave, već da se samo razmišlja o onome što mogu napraviti. Dodala je i da je situacija bila gora od najgoreg scenarija koji je mogla zamisliti.

Ispričala je da neki njezini kolege nakon dolaska s mjesta masovne pucnjave više nisu mogli raditi. “Netko je inzistirao: ‘pošalji me na infarkt’. Također, neki su govorili: ‘lakše mi se brinuti o tome, nego razmišljati o ovome što sam vidio'”, kazala je.

‘Djevojčica me pitala – je’l neću umrijeti?’

Zlatko Perišić, kirurg Kliničkog centra Srbije, bio je dežurni liječnik kada se dogodio masakr u školi. “Nisam direktno bio uključen u brigu o djeci, ali bilo mi je teško sve to gledati. Sin jedne kolegice je bio u operacijskoj sali, svima nam je bilo teško”, kazao je.

Perišić je bio dežurni liječnik i u noći kada se dogodila tragedija kod Mladenovca. Ispričao je kako ga je tu večer nazvala kolegica te mu kazala za novo masovno ubojstvo.

U bolnicu su počeli dovoziti pacijente, a on je, kako je kazao, bez dijagnostike utrčao u salu kako bi spasio djevojčicu. “Bila je godište moje kćeri, u liftu nam je rekla – je’l neću umrijeti”, ispričao je. Kazao je da je djevojčica krvarila na sve strane, no da su joj spasili život brzim djelovanjem.

Kirurg operirao dijete kolege

Kirurg Milan Savić operirao je najteže ozlijeđenog dječaka iz škole Vladislav Ribnikar, koji je bio dijete njegovog kolege. Tog jutra je izlazio iz dežurstva kada im je pristigao ozlijeđeni dječak. Kazao je da zbog složenosti ozljeda nije bilo vremena za razmišljanje.

“Nije bilo vremena za detaljnu dijagnostiku jer nismo mogli rekonstruirati mehanizam ozljede. Bila je jedna prostrijelna rana vrata, prostrijelna rana prsnog koša i metak koji se zaustavio u razini petog rebra. Morali smo ga vitalno stabilizirati zbog krvarenja iz prsnog koša”, ispričao je.

“Zbog ozljeda na vratu, nismo mogli na klasičan način pristupiti otvaranju grudnog koša, a tada smo dobili i informaciju da se radi o djetetu našeg kolege”, kazao je. Dodaje kako je dječak bio vršnjak njegove kćeri. “Kada dugo radite ovaj posao, morate se isključiti i pomoći”, kazao je opisujući trenutke operacije. Savić je nakon ova dva grozomorna pokolja u Srbiji zaključio kako će se puno toga morati revidirati te da će roditelji morati više razgovarati sa svojom djecom i više im se posvetiti.