Dvanaestogodišnjakinja napravila jestivu bocu za vodu

Dvanaestogodišnja učenica iz Eagle Mountaina u američkoj državi Utah, Madison Checketts, prošle je godine, u sklopu znanstvenog sajma svoje osnovne škole, počela raditi na projektu jestive boce za vodu, piše Smithsonian. Boce često završe u oceanu pa se računa da više od 5,25 trilijuna komada plastičnog smeća cirkulira oceanima.

Onečišćenje plastikom uništava morski okoliš i predstavlja posebnu prijetnju životu u moru. Životinje, kao već ugrožene kornjače, mogu otpad zamijeniti za hranu, a to im može začepiti žeudac i izazvati razna unutarnja oštećenja. Plastika, ovisno o uvjetima okoliša, može ispuštati otrovne kemikalije i zagađivače.

Madison je slučajno naišla na web stranicu o obrnutoj sferifikaciji, metodi zatvaranja tekućine u membranu od gela i zapitala se bi li mogla tim postupkom napraviti jestivu bočicu za vodu. Obrnutu sferifikaciju popularizirao je tim kuhara iz španjolskog restorana El Bulli 2005. godine. Proces proizlazi iz kulinarske tehnike, uvedene četrdesetih godina koja se koristila u stvaranju kulinarskih delicija, a koja pomaže da se tekućina dulje sačuva.

Inspirirana radom s Imperial Collegea

Djevojčica nije prva koja je dizajnirala jestivu bocu vode. Studenti dizajna sa Imperial College u Londonu koristili su sličnu metodu obrnute sferifikacije za izradu boce Ooho. Inspirarana njihovim radom, Madison je željela napraviti veću i izdržljiviju bocu. U njihove boce, naziva Ooho, stane 50 mililitara vode, a njene boce Eco-Hero 200 mililitara.

Madison se oslanjala na kemijsku reakciju između dva uobičajena prehrambena aditiva, soli kalcijeva laktata i prirodnog polimera iz smeđih algi, natrijevog alginata. Pomiješene, kemikalije stvaraju poprečnu vezu što rezultira gel membranom koja hvata tekućinu.

Prototip napravljen u mikseru

Madison je konačni prototip napravila miješajući kalcijev laktat odnosno ksantan gumu koja je još jedan uobičajeni dodatak hrani za zgušnjavanje, limunov sok i vodu u mikseru. Zamrznula je otopinu u pravokutnom kalupu i zatim je stavila u otopinu natrijevog alginata, okrećući kalup dok se, nakon otprilike sedam minuta, nije formirala membrana. Zatim ju je stavila u posudu sa destiliranom vodom da se membrana prestane formirati.

Jestivu bocu vode stavila je u hladnjak, u mješavinu limunovog soka i vode, a membrana je izdržala tri tjedna. Izrada proizvoda Eco-Hero košta oko 1,2 dolara. Potrošač zagrize rupu na vrhu želatinozne membrane, popije vodu i onda može pojesti membranu ili je baciti. Eco-Hero je biorazgradiv, piće ima okus vode s dodatkom limuna, a jestiva membrana je kao gumeni bonbon, a dok se žvače nema okusa.

Na praktičnoj razini postavlja se pitanje hoće li dizajn jestive boce funkcionirati, koliko je sigurno pojesti bocu zbog količina kemikalija u tragovima te kako proizvod transportirati bez da pukne, piše Smithsonian.