Farma koja pluta na vodi i koja bi nas trebala spasiti od nestašice hrane možda i nije najluđa stvar na svijetu

Predviđa se da bi na zemlji do kraja 2050. godine moglo biti 9,6 milijardi ljudi. Kako bi se zadovoljile sve potrebe za hranom, morat će se povećati njezina proizvodnja za 70 posto.

Da stvar bude gora, nestašica vode postaje sve veći problem. Prema podacima Svjetskog instituta za prirodne resurse, jedna trećina trenutačne proizvodnje hrane odvija se u područjima u kojima voda postaje sve veći problem.

Svjesni toga stručnjaci traže rješenja te su otvoreni za sve ideje, a ona se ubrzano traže na svim krajevima svijeta. Nizozemska poljoprivredna firma PlantLab, o kojoj smo nedavno i pisali, osmislila je ideju o jedinicama za proizvodnju voća i povrća u neboderima.

Španjolski arhitekt Javier F. Ponce iz arhitektonskog studija Forward Thinking Architecture u suradnji s kolegom Jakubom Dychom sada je otišao korak dalje te je osmislio jedno od najluđih, ali potencijalno zanimljivih rješenja – plutajuće farme nazvane Smart Floating Farms (SFF) automatizirane platforme za proizvodnju energije i hrane.

“Nakon gledanja dokumentaraca o ljudskoj budućnosti, koji su me potakli na daljnja istraživanja, odlučio sam svoje arhitektonsko umijeće i dizajn upotrijebiti kako bih poboljšao svijet”, kaže Ponce i dodaje da ga je u svemu ovome posebno zainteresirao sve bliži problem proizvodnje hrane, kao i trenutačni trend uvoza ogromnih količina hrane iz različitih krajeva svijeta.

Asteci nisu imali dovoljno zemlje za rast usjeva

No njegovo rješenje ne treba gledati kao neki ludi i neupotrebljiv projekt koji bi možda jednog dana u dalekoj budućnosti mogao postati stvaran. Ponce se, naime, inspirirao prošlošću. Plutajuće farme postojale su u ljudskoj civilizaciji. I Maye i Asteci imali su takve plutajuće vrtove.

Kako Asteci nisu imali dovoljno zemlje za rast usjeva, uzgojili su jedinstveni sustav sadnje koji su nazvali plutajući vrtovi. Riječ je bila o konstruiranim splavovima koji su plutali na površini vode. Bili su prekriveni dovoljnom količinom zemlje za sadnju sjemena kao što su grah, kukuruz i paprike.

Ti kreativni i praktični plutajući vrtovi mogli su prehraniti mnogo stanovnika, čak 230.000 ljudi. Izgrađeni su na jezerima na kojima je bilo vegetacije i blata. Neki postoje i danas.

“Ovo nije znanstvena fantastika, ovo je ozbiljno i moguće rješenje”, kaže Ponce, dodajući da je svjestan da plutajuće farme neće potpuno riješiti problem gladi ili zamijeniti postojeću tradicionalnu poljoprivredu. No to i nije ideja.

Kako funkcionira?

Kako Ponceove plutajuće farme funkcioniraju? One se sastoje od tri sustava koje čine niz poljoprivrednih objekata. Niža razina ili suteren zatvoren je od vanjskog okruženja i ponajprije se koristi za ribolov. Tu su dokovi, utovar i skladišta te prostor za preradu.

Na drugoj razini nalaze se automatizirani hidroponik sustavi koji koriste vodu bogatu hranjivim tvarima, a baza je napravljena od kamene vune, kokosove vune ili gline (umjesto tla) koja hrani biljke i usjeve te im nisu potrebne ni kiša ni plodna zemlja. Samo tretirana voda.

I na kraju, na gornjem katu nalaze se solarna postrojenja, mikroklimatski sustav i uređaji za navodnjavanje. Tu se odvija upravljanje i stvaranje energije, kao i recikliranje vode.

Odličan izvor nezagađene hrane

Takve plutajuće farme mogle bi proizvoditi hranu 365 dana u godini bez obzira na nestašicu vode ili bilo kakve prirodne katastrofe. Ponceov dizajn pruža kontinuiranu opskrbu hranom te se procjenjuje da bi godišnje moglo biti proizvedeno oko 8152 tone povrća i voća te 1703 tone ribe.

Je li plutajuća farma isključivo koncept ili bi mogao jednog dana biti izgrađen kao komercijalno održiv agrobiznis? Osnivač i urednik Indie Farmera Nigel Akehurst smatra da je to naša budućnost.

“Iako na prvi pogled ovaj projekt izgleda izuzetno ambiciozan, on je fantastično rješenje za proizvdnju velikih količina hrane. Pogotvo je zanimljivo to da je riječ o zdravoj hrani koja ne bi bila zagađena”, objašnjava Akehurst.