Geolozi upozoravaju: New York nije jedini, jedan drugi grad u kojem živi preko 10 milijuna ljudi tone nevjerojatnom brzinom

Milijun ili više zgrada u New Yorku, i sva gradska infrastruktura, poput cesta i nogostupa, čini ogromnu težinu koja deformira tlo i uzrokuje slijeganje, piše Wired.

Novo istraživanje otkriva da su, u prosjeku, stope slijeganja tla u New Yorku, između 1 do 2 milimetra godišnje, ali na nekim mjestima grad tone i četiri milimetra. Ovo se ne čini kao zabrinjavajuća brojka ali, iz godine u godinu, značajno potonuće zapravo udvostručuje relativni porast razine mora metropole, kaže Wired.

Sve ovisi o sastavu tla

“Razina mora diže se za oko 1 do 2 milimetra, dok se u prosjeku grad isto toliko spušta”, objašnjava geofizičar Geološkog Instituta SAD-a Tom Parsons. “To je čest problem u mnogim svjetskim gradovima. Postoji jasna veza između urbanizacije i slijeganja”, kazao je.

Nije New York jedini. Wired piše da dijelovi Jakarte tonu za gotovo 2 do 5 centimetara godišnje, a područje zaljeva San Francisca moglo bi izgubiti 430 četvornih kilometara obale zbog kombinacije dizanja razine mora i slijeganja. Prošloga mjeseca, jedan drugi tim znanstvenika izvijestio je o slijeganju uz istočnu obalu, čak 10 milimetara godišnje u dijelovima države Delaware.

Primarni način izazivanja dramatičnog potonuća je prekomjerno crpljenje podzemne vode kao što je slučaj u Jakarti. Ali u New Yorku slijeganje ovisi o sastavu temeljnog tla. Grad je izgrađen na složenoj mješavini gline, mulja i umjetne ispune koji su skloniji slijeganju, te pijeska i šljunka koji su na slijeganje otporni. “Što je tlo mekše veća je vjerojatnost da će se pod opterećenjem stisnuti”, kaže Parsons. “Čak ako na njemu ni ne gradite, potonuti će pod vlastitom težinom. Ako još gradite, tonuti će brže”, dodaje.

Prikupili satelitske snimke

Parsons i kolege izračunali su stope slijeganja za New York prvo zbrajajući svu urbanu težinu, a zatim ju kombinirajući s geološkim podacima o sastavu različitih slojeva tla. Prikupili su i satelitske podatke na kojima su mjerili male promjene visine kako bi pokazali koja su područja tonula, a koja su bila relativno stabilna.

Neboderi na Manhattanu, vjerojatno najteže građevine u gradu, usidreni su na temeljnu stijenu i nemaju veliki problem slijeganja. Problem je veći duž obale, gdje su spužvasti materijali poput gline i umjetne ispune posebno skloni kompresiji uz porast razine mora.

Slijeganje je skrivena ranjivost obalnih gradova. Modeli koji predviđaju koliko će razina mora porasti u određenom području to još ne uzimaju u obzir. Do 2050.godine prosječna razina mora u Americi porasti će za oko 30 centimetra, a do tada će 70 posto stanovništva živjeti u gradovima, danas živi 56 posto. U obalnim gradovima to znači da će više ljudi crpiti podzemne vode, trebat će više zgrada i cesta što će povećati pritisak na sedimente.