Jedna žena je u 19. st. napisala 232 stranice o svojoj menstruaciji da dokaže doktoru s Harvarda da je glup

Krajem 19. stoljeća liječnica Mary Putnam Jacobi dokazala je da i žene mogu biti velike znanstvenice. Sve to napravila je unatoč profesoru doktoru Edwardu Clarkeu, koji je u to vrijeme predavao na Harvardu te napisao knjigu prepunu seksualne diskriminacije i predrasuda o tome kako žene istovremeno ne mogu biti uspješne znanstvenice i zdrave osobe jer to utječe na njihovo tjelesno, a posebno reproduktivno zdravlje.

“Bilo je slučajeva kod žena koje završe školu ili fakultet kao izvrsne učenice, ali imaju nerazvijene jajnike. Kasnije se udaju i budu sterilne. Razlog je u tome što organizam nikad ne može dobro raditi dvije stvari istovremeno. Mišići (pri čemu zapravo misli na menstruaciju) i mozak ne mogu izvrsno raditi dvije operacije u istom trenutku”, stoji u Clarkeovoj knjizi ‘Sex in Education; or, A Fair Chance For Girls’ koja je objavljena 1873. godine.

Clarke je zastupao danas sasvim očito idiotsku tezu da je obrazovanje žene opasno jer bi to moglo utjecati na njezinu maternicu. Njegova knjiga pokrenula je val promjena, sveučilišni profesori i administrativni zaposlenici Sveučilišta protivili su se ideji upisivanja djevojaka na fakultet. Nije previše pomogla ni njegova općenita predodžba o studenticama iz njegovih klupa koje je u knjizi opisao kao skupine blijedih lica bez krvi koja sugeriraju tuberkulozu, anemiju i neuralgiju (Jaka bol u licu koja nastaje kao posljedica oštećenja jednog moždanog živca).

Htjela dokazati da i žene mogu biti znanstvenice

Mary Putnam Jacobi odbacivala je te ideje profesora Clarkea smatrajući ih budalaštinama. Ona je bila prva žena koja se upisala na ugledni francuski fakultet medicine (France’s École de Médecine) i to nakon što je već u SAD-u dobila medicinsku diplomu. Bilo je mnogo ljudi koji su dvojili može li ova Amerikanka uspjeti, ali ubrzo je počela savladavati gradivo s lakoćom.

Tijekom 1867. godine napisala je majci pismo kako bi je uvjerila da je sve u redu. “Ovdje zaista osjećam samo zadovoljstvo. Bolnice mi predstavljaju nešto zaista stimulirajuće (i nemoj biti šokirana kad dodam da mogu biti i zaista zabavne), a to je nešto čega prije uopće nisam bila svjesna”, napisala je Putnam tad majci.

Napravila studiju da pobije Clarkea

Kako bi se borila s Clarkovim tvrdnjama, Putnam je odlučila samu sebe iskoristiti kao primjer da je profesor u krivu. Niti jedan niti drugi fakultet, Putnam nisu učinile sterilnom ili u ikojem drugom smislu bolesnom. Osim toga, Clarkea je htjela suočiti sa statistikom i da bi imala argumente da ga optuži za diskriminaciju, napravila je disertaciju na 232 stranice.

Redovito je bilježila ženske mjesečne bolove, dužinu menstrualnog ciklusa, dnevnu tjelovježbu, trajanje učenja te puls, rektalnu temperaturu i količinu urina. Kako bi imala završni argument, Putnam je testirala snagu mišića prije, tijekom i nakon menstruacije.

Zaključak ove opsežne analize je glasio: “Ne postoji ništa u prirodi menstruacije što bi moglo implicirati nužnost ili čak poželjnost za mirovanje. Ako žena boluje od tuberkuloze, anemije, neuralgije ili nečeg sličnog, to zasigurno nije zato jer je previše učila”, napisala je Jacobi.

Sama vodila bilješke o tumoru koji je imala na mozgu

Zbog svoje studije je Jacobi samo tri godine nakon Clarkea dobila nagradu Sveučilišta Harvard. I još važnije, ovim je otvorila vrata fakulteta svim ženama, a posebno onima u znanosti. Nakon što je završila studij u Francuskoj, vratila se u SAD gdje je počela predavati na ženskom koledžu u New Yorku.

Kasnije je pomogla osnovali i Žensku medicinsku udrugu 1872. godine te pomogla otvoriti dječju ambulantnu. Također, postala je prva ženska članica Medicinske akademije. Kad joj je dijagnosticiran tumor na mozgu, Jacobi je sve simptome dokumentirala do detalja. Bilješke je nazvala: “Opis ranih simptoma tumora koji pritišće mali mozak. Od čega je spisateljica ovog rada i umrla”.