Ovo čudno i tegobno ljeto i godina, koja se nadajmo se neće više nikada ponoviti, rezultirali su s puno zanimljivih fenomena vezanih uz turizam, među kojima se neumsko turističko čudo po intenzitetu može svrstati uz preobražaj koji se dogodio obližnjem Međugorju nakon pokretanja vjerskog turizma.
U socijalističkom razdoblju, unatoč tome što je imao dva fantastična modernistička hotela ‘Sunce’ i ‘Grand’, Neum nije nikad predstavljao željenu destinaciju, bivajući tek ciljano mjesto kongresnih okupljanja iz Bosne i Hercegovine i lokacija na kojoj su visoki funkcioneri iz te republike gradili vikendice.
Neum je bio ‘nemjesto’
Teško da je u to vrijeme takva skrajnutost mogla biti uzrokovana nekim kulturološkim negativnim predodžbama ili bilo čim sličnim. Prije će biti da se radilo o tome kako mu je, bez obzira na to što je Neumski zaljev predivan prirodni fenomen, otegotnu okolnost predstavljala neposredna blizina fascinantnih Pelješca, Korčule i Dubrovnika, ali i nešto udaljenije Makarske rivijere.
Ono što se pak dogodilo nakon rata, a to je činjenica da su administrativne granice između republika sada postale državne. Potom apsolutna i neplanska preizgrađenost na malom prostoru te nimalo zanemarujući set kulturnih predrasuda prema Bosni i Hercegovini pa i regionalno prema Hercegovini pretvorili su Neum, iz vizure ogromnog dijela ljudi u Hrvatskoj, ali i stranih turista u terru incognitu, nemjesto kroz koje se u tranzitu prolazi prema Pelješcu, Dubrovniku ili Korčuli.
No, ljudi iz Hrvatske su barem znali da taj jedini bosanskohercegovački gradić na moru postoji, štoviše u ratnim i poratnim godinama gotovo da nije bilo obitelji iz južne Dalmacije koja nije dolazila u vikend-šoping u Neum koristeći tzv. meku granicu, znatno niže cijene i nepostojanje bilo kakvih carinskih barijera za redovnu mjesečnu opskrbu kućanstava.
Ovog ljeta sve promijenilo
Iz tog se razdoblja, kada sam kao student radio u marini u Lumbardi, sjećam priče šokiranog nautičara iz Francuske, koji je svoj katamaran držao na zimskom vezu u Dubrovniku. On mi je iskreno začuđen pričao o tome kako je sletio u Split, sjeo u autobus za Dubrovnik, da bi ovaj stao u nekom, ni po čemu osobitom gradiću, u kojem su svi putnici, uključujući vozače sumanuto kupovali svakodnevne proizvode u samoposlugama na magistrali, pitajući me znam li o čemu je riječ.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što se pak tiče građana Srbije, mnogi od njih, čak i ako su bili svjesni činjenice da Bosna i Hercegovina ima izlaz na more, jednostavno Neum nisu imali u glavi ni po jednoj osnovi. Stoga je Neum, unatoč ogromnom trudu njegovih turističkih radnika koji jeste donio nekakve pomake, u pravilu bio mjesto za godišnji odmor ljudi iz Bosne i Hercegovine koji sebi nisu mogli priuštiti ljetovanje u puno skupljoj Hrvatskoj.
I tako je trajalo sve do ovog ljeta u kojem je Hrvatska zatvorila granice, odnosno nevjerojatno otežala dolazak ljudi iz Bosne i Hercegovine i Srbije, zbog čega je dobar dio njih odlučio ljetovati u Neumu. Tko god se ovog ljeta vozio legendarnom magistralom M17, koja od Sarajeva preko Mostara spaja tu cestu s Jadranskom magistralom, mogao je vidjeti kolone automobila iz BiH i Srbije koje idu ka Neumu.
Golem broj auta sa srpskim tablicama
Kako sam se posljednjih dana u nekoliko navrata vozio tim smjerom, pobrojao sam tablice značajnog broja gradova iz Srbije, od Beograda, preko Novog Sada, Šapca, Loznice, Kikinde i brojnih drugih. Da situacija bude dodatno komplicirana, ona jedina cesta kojom se u Neum može preko Svitave ući iz Hercegovine zapravo nije ozbiljna cesta nego lokalni uski i izrovani put kojim se može voziti jedva 40 kilometara na sat i na čijem se najvećem dijelu dva automobila ne mogu mimoići.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Taj se problem konačno rješava, budući da je izgradnja moderne magistralne ceste Stolac-Neum daleko odmaknula i bit će dovršena za godinu dana. No, do tada, svi oni skloni avanturizmu ne bi trebali propustiti ovu jadransku kombinaciju Woodstocka i romana ceste, jer se ona više neće ponoviti.
Kako je epidemija koronavirusa pretvorila Neum iz odredišta za jeftiniji šoping u turističku destinaciju
Donedavno je Neum bio samo gradić kroz koji se prolazi na putu do Pelješca ili Dubrovnika
Što se pak tiče građana Srbije, mnogi od njih, čak i ako su bili svjesni činjenice da Bosna i Hercegovina ima izlaz na more, jednostavno Neum nisu imali u glavi ni po jednoj osnovi. Stoga je Neum, unatoč ogromnom trudu njegovih turističkih radnika koji jeste donio nekakve pomake, u pravilu bio mjesto za godišnji odmor ljudi iz Bosne i Hercegovine koji sebi nisu mogli priuštiti ljetovanje u puno skupljoj Hrvatskoj.
Ovo čudno i tegobno ljeto i godina, koja se nadajmo se neće više nikada ponoviti, rezultirali su s puno zanimljivih fenomena vezanih uz turizam, među kojima se neumsko turističko čudo po intenzitetu može svrstati uz preobražaj koji se dogodio obližnjem Međugorju nakon pokretanja vjerskog turizma.
U socijalističkom razdoblju, unatoč tome što je imao dva fantastična modernistička hotela ‘Sunce’ i ‘Grand’, Neum nije nikad predstavljao željenu destinaciju, bivajući tek ciljano mjesto kongresnih okupljanja iz Bosne i Hercegovine i lokacija na kojoj su visoki funkcioneri iz te republike gradili vikendice.
Neum je bio ‘nemjesto’
Teško da je u to vrijeme takva skrajnutost mogla biti uzrokovana nekim kulturološkim negativnim predodžbama ili bilo čim sličnim. Prije će biti da se radilo o tome kako mu je, bez obzira na to što je Neumski zaljev predivan prirodni fenomen, otegotnu okolnost predstavljala neposredna blizina fascinantnih Pelješca, Korčule i Dubrovnika, ali i nešto udaljenije Makarske rivijere.
Ono što se pak dogodilo nakon rata, a to je činjenica da su administrativne granice između republika sada postale državne. Potom apsolutna i neplanska preizgrađenost na malom prostoru te nimalo zanemarujući set kulturnih predrasuda prema Bosni i Hercegovini pa i regionalno prema Hercegovini pretvorili su Neum, iz vizure ogromnog dijela ljudi u Hrvatskoj, ali i stranih turista u terru incognitu, nemjesto kroz koje se u tranzitu prolazi prema Pelješcu, Dubrovniku ili Korčuli.
No, ljudi iz Hrvatske su barem znali da taj jedini bosanskohercegovački gradić na moru postoji, štoviše u ratnim i poratnim godinama gotovo da nije bilo obitelji iz južne Dalmacije koja nije dolazila u vikend-šoping u Neum koristeći tzv. meku granicu, znatno niže cijene i nepostojanje bilo kakvih carinskih barijera za redovnu mjesečnu opskrbu kućanstava.
Ovog ljeta sve promijenilo
Iz tog se razdoblja, kada sam kao student radio u marini u Lumbardi, sjećam priče šokiranog nautičara iz Francuske, koji je svoj katamaran držao na zimskom vezu u Dubrovniku. On mi je iskreno začuđen pričao o tome kako je sletio u Split, sjeo u autobus za Dubrovnik, da bi ovaj stao u nekom, ni po čemu osobitom gradiću, u kojem su svi putnici, uključujući vozače sumanuto kupovali svakodnevne proizvode u samoposlugama na magistrali, pitajući me znam li o čemu je riječ.
Što se pak tiče građana Srbije, mnogi od njih, čak i ako su bili svjesni činjenice da Bosna i Hercegovina ima izlaz na more, jednostavno Neum nisu imali u glavi ni po jednoj osnovi. Stoga je Neum, unatoč ogromnom trudu njegovih turističkih radnika koji jeste donio nekakve pomake, u pravilu bio mjesto za godišnji odmor ljudi iz Bosne i Hercegovine koji sebi nisu mogli priuštiti ljetovanje u puno skupljoj Hrvatskoj.
I tako je trajalo sve do ovog ljeta u kojem je Hrvatska zatvorila granice, odnosno nevjerojatno otežala dolazak ljudi iz Bosne i Hercegovine i Srbije, zbog čega je dobar dio njih odlučio ljetovati u Neumu. Tko god se ovog ljeta vozio legendarnom magistralom M17, koja od Sarajeva preko Mostara spaja tu cestu s Jadranskom magistralom, mogao je vidjeti kolone automobila iz BiH i Srbije koje idu ka Neumu.
Golem broj auta sa srpskim tablicama
Kako sam se posljednjih dana u nekoliko navrata vozio tim smjerom, pobrojao sam tablice značajnog broja gradova iz Srbije, od Beograda, preko Novog Sada, Šapca, Loznice, Kikinde i brojnih drugih. Da situacija bude dodatno komplicirana, ona jedina cesta kojom se u Neum može preko Svitave ući iz Hercegovine zapravo nije ozbiljna cesta nego lokalni uski i izrovani put kojim se može voziti jedva 40 kilometara na sat i na čijem se najvećem dijelu dva automobila ne mogu mimoići.
Taj se problem konačno rješava, budući da je izgradnja moderne magistralne ceste Stolac-Neum daleko odmaknula i bit će dovršena za godinu dana. No, do tada, svi oni skloni avanturizmu ne bi trebali propustiti ovu jadransku kombinaciju Woodstocka i romana ceste, jer se ona više neće ponoviti.