Kako je s njujorških ulica počeo nestajati žuti taksi; načeo ih je Uber, pandemija bi ih mogla dokrajčiti

Ikona New Yorka, žuti taksiji, ukorijenjeni u gradski život, gotovo su nestali s njujorških ulica tijekom pandemije. Dvije trećine žutih taksija više ne vozi. Prije pandemije, oko 10.500 žutih taksija svakodnevno je kružilo ulicama New Yorka, što je oko 80 posto ukupnog broja dozvola, tzv. medaljona koje grad izdaje. Tijekom vrhunca lockdowna, u travnju 2020. godine, taj broj je iznosio 982. Poslovanje je palo za oko 90 posto u roku od tri tjedna, kaže jedan zaposlenik za Curbed.

Vozači su se bojali vožnje, ionako se više nitko nije kretao gradom pa to nije bilo niti ekonomski isplativo. Iako se grad počeo vraćati u donekle normalno stanje, broj taksija nije. Krajem prošlog ljeta broj se vratio do 3500 dnevno i na tome ostao.

Stanje se ne poboljšava

Vlasnici taksi flota i predstavnici vozača kažu de se brojke ne poboljšavaju. “Većina nas koristi tek 20 do 30 posto vozila, što ne pokriva troškove”, kaže Steve Gounaris, vlasnik taksi službe Boulevard Management, koja ima 180 vozila. “U ovoj industriji morate imati popriličnu količinu automobila da bi bili profitabilni. Kako ćete plaćati za automobile, medaljone, osiguranje, naknadu radnicima, radnu snagu kad je u pogonu manje vozila nego što to sve košta.”

Troškovi su znatni. Iako je prošle godine vozio mali broj taksija, vlasnici medaljona morali su i dalje plaćati cijeli niz naknada, 9600 dolara po vozilu godišnje za osiguranje, 2500 dolara za osiguranje vozača, 400 dolara poreza na komercijalna motorna vozila, kako bi zadržali dozvolu da im automobili budu taksiji, piše Curbed. Da bi izbjegli ove troškove vlasnici su privremeno spremili medaljone, znači skinuli su registracijske tablice s automobila i predali dozvole na neodređeno vrijeme.

Mnoge taksi kompanije prestale su poslovati

“Grad se ugasio i svi su parkirali vozila jer osiguravajuće kuće nisu htjele dati nikakav popust”, kaže Savas Tsitiridis, vlasnik United Taxi Management, koji ima 253 automobila. “Ako ste željeli izbjeći troškove osiguranja, morali ste sve vratiti. Tisuće žutih taksija parkirano je, bez registarskih pločica iza ograda Long Island Cityja”.

Tamo će ostati tko zna koliko dugo jer su mnoge taksi tvrtke prestale poslovati. Tri četvrtine gradskih taksija je u vlasništvu tvrtki, vlasnici ostatka su pojedinci. Više od 20 voznih parkova nije se obnovilo, što je više od tisuću automobila. Neki trajno, neki još čekaju da se stvari preokrenu.

Zarađivanje s taksijima postaje sve teže

Zarađivanje za život taksistima postaje sve teže, dijelom i zbog troškova ulaska u taksi biznis. Grad je od 1930. do 1990.-ih godina održavao konstantan broj dozvola, medaljona i dodavao je tek skroman broj. Preprodajna cijena je rasla, a prije desetak godina cijena je bila oko 1,2 milijuna dolara po medaljonu. Pojedinci su dizali kredite da bi ušli u posao, a zatim su vozili danima i noćima da to isplate.

Medaljon je za mnoge samostalne operatere funkcionirao kao mirovima, vozite cijeli radni vijek, isplatite ga, a zatim ga prodate drugom vozaču i preselite se na Floridu. Zatim su stigli Uber i Lyft i tržište je propalo. Medaljoni su u samo nekoliko godina izgubili tri četvrtine vrijednosti.

Vozači koji su imali ogromne kredite, u prosjeku pola milijuna dolara, potonuli su. Desetak ih se zbog dugova ubilo u proteklih nekoliko godina, iz očaja. Onda je stigla pandemija i tržište se još jače poremetilo. Medaljoni trenutno vrijede 75 tisuća dolara, a vlasnici su dužni i deset puta više.

Pomoć New Yorka je premalena

Grad New York je izdvojio 65 milijuna dolara poticajnih sredstava, ali financiranje još nije zakonski regulirano. Predloženi iznos je premali da bi ih se spasilo i predstavlja novčanu infuziju za zajmodavce. Vozači vlasnici vozila borili su se očajnički za oprost duga. Ako počnu raditi, hipoteka je toliko visoka da neće moći platiti svoje obaveze, a kako rade bit će više izloženi zahtjevima za plaćanjem kredita. To znači da će raditi samo za zajmove.

Neki vozači su se počeli pitati vrijedi li posao vremena i truda. Pojedini odustaju i odlaze raditi druge poslove. Vjerojatno se neće vratiti i odreći će se skupo plaćenog medaljona. Neki vlasnici vozila su optimistični i vjeruju da će se sve uskoro poboljšati. “Kada automobil vratite na cestu, to znači prilično intenzivan postupak provjere automobila. Postoji tek jedan pogon u New Yorku koji to radi, a otvoren je tek tri dana u tjednu. Još je jedna institucija koju morate proći s originalnim dokumentima. Sve to je veliki trud”, objašnjavaju taksisti.

Zajmodavci agresivno potražuju dugovanja

Obustava plaćanja kredita uskoro prestaje, prema riječima najvećeg zajmodavca u industriji, hedge fonda Marblegate. Priča se da je zajmodavac Medallion Financial počeo agresivno potraživati dugovanja. Medallion Financial zabranjuje upotrebu medaljona, oduzima ga, a zatim traži preostali dio zajma putem oduzimanja kuća i stanova i druge imovine. Ovrhe su, čini se, glavni odgovor na krizu, a ne nagodbe i oprost duga.

Banke i osiguravajuća društva traže novac. A njega je teško zaraditi. Svi se nadaju gradskoj intervenciji iako za sada nema naznaka plana spašavanje taksi industrije. Prema prijedlogu de Blasijeve administracije, vozači mogu dobiti potporu od 20.000 dolara koja je predujam za restrukturiranje duga, plus 9000 za pokriće hipoteke na medaljon do 6 mjeseci.

Taksisti se nadaju suradnji grada i banaka

Prema više izvora Marbelgate je spreman razgovarati samo o 275.000 dolara smanjenja duga. Vozači bi kasnili 15.000 dolara godišnje, dok bi zarađivali 10,4 dolara na sat, nakon što rade 60 sati tjedno. Jedini način je da radite dvostruko više. Bez oprosta duga, nije održivo, objašnjava Bhairavi Desai, iz sindikata njujorških taksista.

Vlasnici taksi vozila nadaju se da će industrija naći način za suradnju s gradom i bankama. “Prvo smo ranjeni s pojavom Ubera, a pandemija nas je dokrajčila. Jedva pužemo,” kaže neimenovani vlasnik taksi flote.