Kako je zec postao simbol Uskrsa? Pa, priča je pomalo neobična i počinje jednom doktorskom disertacijom

Mladi njemački liječnik i teolog autor je prvog spominjanja uskršnjeg zeca

Odakle stiže uskršnji zec i kako je ova dugouha životinja postala simbol jednog od najsvetijih dana kršćana? Zec koji nosi jaja se ne pojavljuje nigdje u Novom zavjetu. Ali, začudo, javlja se u znanstvenoj literaturi, objašnjava portal Livescience. Prvo spominjanje uskršnjeg zeca zabilježeno je u zbirci medicinskih eseja objavljenih u Njemačkoj 1682. godine.

Prema časopisu The Royal Society, jedan od neobičnijih eseja ove zbirke je disertacija od 16 stranica o uskršnjim jajima koju je napisao mladi njemački liječnik i teolog Johannes Richier. Richier je u svojoj disertaciji opisao regionalni lik iz zapadne Njemačke, imena Osterhase, odnosno u prijevodu Uskršnji zec, za kojeg se kaže da leže i sakriva raznobojna jaja za djecu i lakovjerne odrasle osobe – kako bi ljudi pokazali svoje domove i vrtove na Uskršnju nedjelju.

Širenje lijepe legende unatoč upozorenjima

Kao dobar i savjestan liječnik, Richier je pisao o uskršnjem zecu i njegovim jajima radi zdravstvenog upozorenja. “Mladi ljudi gube svoje zdravlje s tim uskršnjim jajima”, piše Richier. “Proždrljivo gutaju nesoljena jaja, bez maslaca ili bilo kojega drugog okusa, što rezultira bolovima u trbuhu.” Unatoč Richierovim upozorenjima, zvijezda Uskrsa, zec, nastavio se uspinjati i, prema history.com, uskoro je prešao Atlantski ocean, s njemačkim doseljenicima koji su kretali prema Pennsylvaniji.

Kako se lijepa legenda širila, željna djeca gradila su gnijezda za zečja jaja koja su bila preteča današnjih košara. Teško se prati povijest uskršnjeg zeca prije Richierovog prvog spominjanja, a još je teže razumjeti zašto su djeca tako spremna vjerovati u mitsko izlijeganje jaja. Neki povjesničari to pripisuju proljetnim proslavama plodnosti. Uskrs se, poput mnogih blagdana, podudara s promjenom godišnjeg doba.

Uvijek pada blizu proljetnog ekvinocija sjeverne hemisfere, dan koji obilježava početak proljeća i početak šest veličanstvenih mjeseci kada dnevna svjetlost dugo traje. U toplim i sunčanim mjesecima koji slijede, cvjetaju biljke, životinje izlaze iz stanja zimskog sna i počinju mnoga slavlja. Prema nekim znanstvenicima Uskrs je preuzeo ime s poganskog festivala proljeća, Ostara koji se priređivao svake godine u čast božice plodnosti.

Pogrešno shvaćanje plodnosti zečeva

Jaja su simbol plodnosti već tisućama godina, a za Uskrs se ukrašavaju barem od srednjeg vijeka, prema Brentu Landau, znanstveniku s vjerskih studija na Sveučilištu Texas, U Austinu. Njihov status simbola novog života lako je razumjeti. Zečevi se slave zbog njihovog plodnog razmnožavanja, često zbog krivih razloga. U antičko doba, na primjer, filozofi kao Plinije i Plutarh bili su uvjereni da su zečevi hermafroditi, sposobni da iz mjeseca u mjesec mijenjaju spol.

Zec ima osobitu sposobnost da ženka može zatrudnjeti dok je još trudna s prvim potomcima, što se zove superfezija. Naravno, ovo se pogrešno shvaćalo. Prema Robu Cowenu, nekoć se vjerovalo da su zečevi sposobni za samooplođivanje, što bi ih povezivalo s bezgrešnim začećem. To se reflektira u umjetnosti iz doba renesanse, kada su se zečevi počeli pojavljivati kao simboli plodnosti i čistoće na vjerskim slikama, npr. Tizianova Gospa od zeca.