Klinci ne kuže pojam vremena i misle da je svrha rođendanskih tuluma da postanu godinu stariji

Kad bi mogli izbjeći starenje tako da ne slavimo rođendan, većina odraslih bi tako uradila. Za odrasle ovo zvuči kao šala jer naravno da ne možemo upravljati protokom vremena. Ali kada se radi o djeci, ideja nije tako luda, piše Popular Science.

Djeca u dobi od 4 i 5 godina misle da je svrha rođendanske proslave da postanu jednu godinu stariji. Ne smatraju to proslavom nego ritualom. Nedavno provedena studija podupire prijašnja saznanja opisana u nekoliko radova.

Bez tuluma ne starimo

I ima smisla kada razmišljamo o tome. Djeci kažemo da nemaju četiri godine do subote jer im je tada rođendanska proslava. Iz svega slijedi da će baš zbog proslave odjedanput napuniti četiri godine. Djeca zaključuju ako nema zabave neće ni postati godinu stariji. Neka djeca u studiji mislila su i da, ako se namjerno slave rođendani unatrag, postaju mlađi.

Djeca su uvjerena da je to način na koji starenje funkcionira. Neki od njih počinju shvaćati da se vrijeme ne može zaustaviti ali još uvijek imaju problema razumijeti kako mogu navršiti jednu godinu više ako nije bilo zabave.

Postaju realni u sedmoj godini

U dobi od 7 godina, djeca uglavnom shvaćaju da kontinuirano postajemo stariji i da je rođendanska zabava samo jedan događaj koji prati rođendane. Razumiju da će navršiti osam godina, imali rođendan ili ne. U dobi od 9 godina vrlo maleni broj djece još vjeruje da proslava rođendana utječe na to da im se broj godina promijeni naviše.

Ovo preslatko nerazumijevanje kako vrijeme prolazi, ilustrira nešto što lako zaboravljamo, nismo rođeni sa poimanjem satova i minuta. Bebe imaju osjećaj da vrijeme prolazi. Izgleda da mogu anticipirati slijedeći korak na uzorku kad se svjetla pale i gase što sugerira da mogu prepoznati vremenske intervale.

Naprecizan unutrašnji sat

Njihov unutrašnji biološki sat nije precizan. Ako pitate šestogodišnjaka što je dulje tri minute ili dva sata, borit će se da kaže pravi odgovor. Jer tri zvuči više od dva. Tako je i ako znaju reći što je jedan sat i koliko ima minuta i sekundi.

Znati definiciju riječi jedan sat ne znači da djeca razumiju koncept. Kad možemo internalizirati koliko je sekundi i minuta unutar jednoga sata i kako izgleda prolazak vremena tek onda počinjemo organizirati našu memoriju na taj način. Do tada, sve što se događa je zbrka događaja koji su se dogodili neodređeno “jučer”.

Ne razumiju razmak između dva vikenda

Puno djece koristi tu riječ da bi opisalo da se nešto desilo prije danas. Nemaju mentalnu organizaciju da bi projicirali u vremenu unatrag ili unaprijed. Ne znaju koliko je daleko ovaj vikend od slijedećeg ili koliko je prošlo od prošloga.

Kada četvreogodišnje dijete slavi rođendan, ne misli da se dan za danom približavalo od tri prema četiri godine. Misli, imam četiri godine danas. Danas je dan kad se to događa. Prošle i iduće godine za dijete nisu kontinuum na način kao za odrasle sve dok ne počinjemo razumijevati koncept da rođendani nisu događaji koji nam mijenjaju broj godina.

Netko ih mora naučiti koliko traje minuta

Lako je zaboraviti da nas netko doslovce mora naučiti koliko je duga minuta. Kada usvojimo pojam minute, počinjemo je osjećati. Djetinjstvo je kao velika vježba u treniranju mozga kako da misli pa su zato te godine tako važne.

Ako vas nitko ne nauči da se vrijeme pomiče linearno unaprijed, možda nikada nećete razumjeti da to što kažete da ćete opet navršti 29, ne čini stvar takvom. Doduše, možemo se pretvarati.