Koliko je samo ljubavi u oproštaju Akademije od njihove tete Danice s porte, koja nakon 44 godine ide u mirovinu

Kako to obično biva na fakultetima, profesori i pogotovo studenti s godinama se posebno povežu s vrijednim radnicama i radnicima koji čuvaju fakultetsku portu. Pa kada nakon dugogodišnjeg rada odlaze u mirovinu, od njih se opraštaju generacije nepreglednog broja studenata koji su prošli i kroz njihove ruke. Red na jedan takav oproštaj jučer je došao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (ADU). Njihovu portu pune je 44 godine čuvala teta Danica, koja sada ide u mirovinu. Javila je sinoć o tome bivša dekanica ADU Franka Perković Gamulin.

U nekoliko dirljivih rečenica na Facebooku, napisala je kako teta Danica – “legenda, srce i duša Akademije” – odlazi u mirovinu te kako je sinoć zadnji put, prije zaključavanja Akademije, prošla sve hodnike, garderobe, sobe, gledališta, da pokupi ako je kome što u brzini ostalo. “Svi su naravno zamjenjivi, ali Danica baš nekako nije”, napisala je bivša dekanica, priloživši fotografiju tete Danice s nekoliko studenata koji su je sinoć ispratili. Na njoj je i glumica Marija Škaričić, nekadašnja studentica ADU koja posljednjih 13 godina tamo radi i predaje.

Škaričić: ‘Neopisiva i svoja, teta Danica’

Za Telegram kaže da mora paziti dok bilo što govori o teti Danici, da ne pretjera, jer njoj to nikako ne bi bilo drago. “Jučer je bio njen zadnji dan od 44 godine koje je provela na ADU i ja sam eto od sinoć na rubu suza. Svakome dođe vrijeme za mirovinu i nema tu ničeg dramatičnog, ali s Danicom to zvuči gotovo nemoguće, toliko je ona velik i neodvojiv dio naše škole”, govori Škaričić. Neprepričljivo je to, kaže, onima koji ne poznaju tetu Danicu.

“Godine sam tamo provela uz njezinu podrazumijevajuću prisutnost, prvo za vrijeme svog studija, a onda i zadnjih trinaest godina koliko radim tamo. Mahnuti Danici na porti bilo je doći doma”, emotivno govori Škaričić. “Sretati je po hodniku, prepoznavati njezin hod i ritam po stepenicama dok je čekam da nešto s porte preuzmem, razgovori na dolasku i odlasku, sve te uobičajene male stvari koje tako lako podrazumijevamo i usput živimo. Godinama, svakodnevno. I ljubavno”, veli. A bilo je tu i, nastavlja, situacija u kojima se teta Danica od njih nagledala svega i svačega.

“Ostajala na porti zbog nas nebrojenim večerima puno dulje negoli je trebala, skupljala za nama razna naša smeća, spremala pogubljene stvari i otrpila mnoge budalaštine koje smo joj u nepažnji priuštili. Naljutila se sto milijuna puta, ali dvije milijarde puta oprostila bez zlopamćenja. Studenti su za nju bili njena djeca. I, kakva je dakle Danica? Neopisiva i legendarna. Svoja. Mjesto koje ona ima, ma koliko to zvučalo kao često korištena fraza, zaista je nezamjenjivo. Ona je jednostavno naša Danica”, kazala nam je danas Marija Škaričić o njihovoj neponovljivoj, teti Danici.