Kristofor Kolumbo nije zaslužan za donošenje sifilisa u Europu, a to bi mogao potvrditi kostur iz 14. stoljeća
Studija otkriva da je sifilis u Europi postojao puno prije Kolumbova putovanja
Kristofor Kolumbo donio je u Europu puno novih stvari, ali jedna od njih nije sifilis kako se smatralo do sada. Kolumbo se na svom fantastičnom putu dokopao Novog svijeta 1492. godine samo da bi donio sifilis u Španjolsku i u ostatak Europe kada se vratio 1493. godine. To je verzija događaja kojoj su nas učili u povijesnim knjigama.
Nova studija objavljena u Antropologischer Anzeiger pronašla je dokaze da je bolest moguće postojala u Europi puno prije nego li je Kolumbo krenuo na svoj povijesni put. Sifilis se jako raširio Europom na prijelazu šesnaestog stoljeća.
Karakterizirale su ga bezbolne rane koje su se razvile u osip nalik na bradavice, u ustima i u predjelu genitalija. Prema klinici Mayo, puno je žrtava razvilo nakazne deformitete i oštećenja mozga, živaca i očiju, stanja koja su poslije rezultirala smrću.
Bolest nesretni rezultat kulturne difuzije
Prvo žarište bolesti zabilježeno je u Napulju, kratko nakon što su se Kolumbo i njegova posada vratili sa puta iz Novog svijeta, tvrdi Newser. Trenutak u kojem se izvještaj pojavio, naveo je mnoge suvremene znanstvenike da zaključe da je strašna bolest nesretni rezultat kulturne difuzije, da su neupućeni vojnici donijeli bolest u domovinu nakon što su imali seksualne odnose u Novom svijetu. Nova studija sugerira drugačije.
Znanstvenici sa Odjela za forenzičnu medicinu i Centar za anatomiju i biologiju kosti pri MedUni u Beču, identificirali su preliminarne dokaze kongenitalnog sifilisa na austrijskim kosturima koji datiraju iz 1320. godine. Kongenitalni sifilis koji se prenosi sa majke na dijete uzrokuje deformitete na ustima i zubima, uz ostale simptome.
Autori studije Fabian Kanz i Karl Grossschmidt u zadnjem priopćenju tumače da zube ekshumirane iz ovih kostura karakteriziraju centralni zarezi i konvergentni rubovi, poznati kao Hutchinsonovi zubi, kao i drugo stanje koje se zove dudovi kutnjaci.
Dokazi o sifilisu nađeni u šestom stoljeću
U Americi je 2012. godine na 100 tisuća beba rođeno 8.4 posto beba sa kongenitalnim sifilisom. Preveniranje prijenosa bolesti tijekom seksa upotrebom kondoma i suzdržavanje od seksa sa bolesnom osobom je najbolji način da se spriječi zaraza sa majke na dijete u maternici. Zbog propuštanja prilike da se spriječi prijenos infekcije, bolest još uvijek ostaje globalni svjetski problem.
Unatoč studijama i stručnjacima koji tvrde da korijeni sifilisa potječu iz Novoga svijeta jer su najstariji dokazi o postojanju sifilisa nađeni u šestom stoljeću na jednom peruanskom vrču, nova saznanja ukazuju da Kolumbo nije taj koji je donio bolest u Europu.
Čini se da je sifilis postojao u Europi i prije nego se Kolumbo rodio. Molekularno biološki i testovi proteoma koji su u tijeku potvrdit će ili odbaciti ove kosture kao dokaz postojanja kongenitalnog sifilisa u 14. stoljeću.