Ljudi su odbijali ostatke svoje hrane dati beskućnici, pa joj je jedna djevojka kupila cijeli obrok i zagrlila je

Ova fotografija djevojke iz Kalifornije koja grli beskućnicu, nakon što joj je u jednom restoranu kupila topli obrok, obišla je svijet i u samo nekoliko dana raznježila mnoge.

Carmen Mendez napravila je najmanje što je mogla za ženu koja je bila potpuno sama i napuštena, a kad joj je kupila hranu, odlučila joj je pokloniti i malo svoga vremena te je snažno zagriliti, a u tom trenutku nije bila ni svjesna da je njen dečko mobitelom zabilježio taj dirljivi trenutak.

Prije desetak dana fotografiju je, nakon puno razmišljanja, ipak odlučila objaviti na svom Facebooku, a do sad je njenu objavu podijelilo gotovo 90 tisuća ljudi.

Htjela je ostatke hrane koje su ljudi bacali, svi su je ignorirali

“Prije nekoliko dana bili smo na večeri u jednom restoranu i, dok smo čekali u redu za narudžbu, vidjela sam beskućnicu koja je šetala restoranom i ispitivala ljude mogu li joj dati ostatke hrane koje planiraju baciti u smeće. Nitko nije odgovorio “da”, svi su je ignorirali i bacali hranu i to mi je slomilo srce… Već dugi niz godina volontiram i radim s beskućnicima…i oni nisu netko tko mi se gadi, već ih sve neizmjerno volim. Zato sam rekla Fredu (dečku) da ću joj, ako je vidim kada završimo s jelom, dati ono što mi ostane od hrane. Kad smo se spremali za odlazak tražila sam je pogledom, ali je nigdje nije bilo… Bila sam užasno tužna zbog svih koji su je te večeri već odbili, a samo je tražila topli obrok.

‘Čvrsto sam je držala’

Taman kad sam htjela baciti ostatak piletine i nekoliko krumpirića, iza sebe sam čula tihi glas koji me pita je li mi ostalo nešto hrane. Okrenula sam se i to je bila ona. Dala sam joj svoju hranu i gledala je kako sjeda i jede…ali nešto mi se činilo užasno krivo. Osjećala sam se kao grozno ljudsko biće koje je hrani svojim ostacima piletine. Zaslužila je puno više i bolje. Stoga sam joj odlučila kupiti pošteni obrok, jer je zaslužila da pojede nešto više od nečijih ostataka. Kad sam naručivala hranu, zamolila sam zaposlenika da mi učini uslugu i da je ne izbaci iz restorana dok čekamo… Jer sam već vidjela gađenje na licima ljudi koji su je gledali kad je sjela kako bi pojela ostatke koje sam joj dala.

Zamislite, ljudi dragi, ne mirišu svi beskućnici na ruže! Kad je ustala i spremala se otići, donijela sam joj cijeli obrok. A njen mi je pogled rekao apsolutno sve… Nikad nisam osjetila ništa slično. Bila je to čista, iskrena zahvalnost. Zagrljaj koji mi je dala, bio je također nešto do tad neviđeno, a njene suze urezale su mi se duboko u srce. Čvrsto sam je držala i dala joj vremena da se isplače. I nije me odbijalo njeno prisustvo, samo sam je držala. I to je trenutak kojeg nikad u životu neću zaboraviti. Stoga, kada sljedeći put odlučite osuditi nekog beskućnika, razmislite. Nije svatko od njih ostao bez vlastitog doma zato što se drogirao ili je lijen”, napisala je Carmen.