Mladić koji je zbog besparice donirao sjeme postao je otac čak 96 djece. Sada ih je krenuo upoznavati

Kada je prije tri godine Dylan Stone-Miller, plodni 32-godišnji donator sperme, vidio fotografiju djevojčice koja je njegova biološka kći, odlučio se na neobičan pothvat – istraživanje kome je sve otac. Harper, djevojčica koja ima plave oči poput njega i plave kovrče poput njegove sestre, nije mu izlazila iz glave. “O njoj razmišljam kao o svom prvom djetetu”, rekao je Stone-Miller.

Harper je upoznao kada su joj bile tri godine. Nakon susreta s njom, odlučio je da želi njegovati odnose sa što više djece kojima je biološki otac. Dao je otkaz na poslu softverskog inženjera i svoju je potragu financirao ušteđevinom. Do sada je upoznao 25 svoje biološke djece, no nije siguran da će ih upoznati sve, a ima ih ukupno 96. “Budući da praćenje potomstva od donora nije uvijek pouzdano, nikada neću sa sigurnošću znati koliko djece imam”, kaže za renomirani Wall Street Journal.

Spojili su se na Facebooku

Njegova misija pronalaska djece ranije gotovo ne bi bila izvediva. Kako objašnjava WSJ, njegova potraga moguća je zbog nepredviđene kombinacije in vitro oplodnje, interneta i jeftinog DNK testiranja. Kombinacijom tih triju faktora, omogućeno je pronalaženje bioloških očeva koji su u prošlosti uglavnom bili anonimni zahvaljujući bankama sperme.

Nekoliko mjeseci nakon što su se Stone-Miller i njegova supruga rastali 2020. godine, do tada nepoznata osoba mu je poslala poruku. “Stvarno se nadam da se ne osjećaš povrijeđeno ni na koji način, ali danas je kanadski Dan zahvalnosti i htjela sam ti reći koliko ti je moja obitelj zahvalna”, napisala je Alicia Bowes, jedna od dviju Harperinih majki. Bowes ga je pratila putem društvenih mreža i tragova iz njegova donorskog dosjea, uključujući njegovo ime i zanimanje njegova oca, koji je bio forenzički psiholog.

Stone-Miller je potom otvorio Instagram profil od Bowes i vidio Harperinu fotografiju. Nekoliko dana kasnije, pitao ju je može li se pridružiti Facebook grupi Xytex 5186 Offspring, nazvanoj po identifikacijskom broju njegove banke sperme. Pristala je osnovati novu grupu za zainteresirane roditelje. Kada je grupi rekao da želi upoznati njihovu djecu, došao je do dvadesetak roditelja, a većinom se radilo o ženskim parovima ili slobodnim ženama.

Teško je utvrditi granice

Relativna lakoća pronalaženja identiteta i mjesta boravka donora sperme mijenja tradicionalne poglede na to što čini obitelj. Roditelji kažu da predstavljanje biološkog oca njihovoj djeci nosi potencijalne nagrade, ali i rizik od povrijeđenih osjećaja i iznevjerenih očekivanja. Više od milijun Amerikanaca začeto je umjetnom i in vitro oplodnjom, no broj onih koji su rođeni zahvaljujući donorima sperme se ne prati.

Doniranje sperme dugo je bio proces obavijen velom tajne, no u posljednje vrijeme trendovi se mijenjaju. Stone-Miller je dopustio da banka sperme otkrije njegov identitet bilo kojem od njegove biološke djece nakon što napune 18 godina. No, Facebook grupa otvorila je ta vrata godinama ranije. “Želio sam gledati djecu kako rastu”, rekao je.

Neki roditelji i nisu bili oduševljeni Stone-Millerovim pothvatom, pa su rekli da ne žele imati veze s njim. No, oni koji su ga primili u svoj dom pokušavaju shvatiti njegovu ulogu u obitelji. Je li on biološki otac, donor, posjetitelj ili posebni prijatelj? Ni roditelji ni Stone-Miller nisu sigurni kako ga opisati. “Postoje trenuci kada se Dylan čini nametljiv, ali radimo na tome da mi shvatimo što su granice, kao i da on shvati koje su njegove granice”, kaže Bowes, koja je dopustila Stone-Milleru da ih posjeti dva puta prošle godine.

Teško mu je ne reći da je otac

Stone-Millerova majka, Rebecca Stone, rekla je da nema jednostavno objašnjenje za motive svog sina. Ipak, oduševljena je kada vidi fotografije svojih bioloških unuka koje joj sin šalje. “Mogu vidjeti aspekte Dylana u gotovo svoj djeci. Toliko ih je plavokosih i plavookih kao što je on bio. Vidim iskru koju je uvijek imao”, rekla je Stone.

Dok je bio student, Stone-Miller je donirao spermu za novac. Dobivao bi po 100 dolara za svaki posjet banci sperme. No, kaže da mu tijekom tih šest godina koliko je donirao gotovina nije bila jedina motivacija. Stone-Miller je dva puta posjetio Harper i njezinu sestru Harlow, također jedno od njegove biološke djece. U srpnju je ostao devet dana u Airbnb-u blizu njihove kuće u kanadskom gradu Edmontonu, što je ujedno bio i najduži posjet na njegovom putovanju. Majke djevojčica priznale su složenost odnosa, od njegove uloge u njihovim životima do toga kako ga zvati.

“Ne želim da se Harper osjeća kao da ga može zvati bilo kako. On joj nije tata. Kad bi to rekla pred nama, odmah bismo rekli: ‘Dylan nije tvoj otac. On to nikada neće biti. Ti nemaš tatu. Imaš donora'”, priča Bowes. No, Stone-Milleru to nije pošlo za rukom. “Bilo je teško gledati svoju biološku kćer u oči i reći joj da joj nisam otac”, priznaje.

Biološkog sina odveo u kupnju igračaka

Na početku svog putovanja, Stone-Miller se zaustavio kod svoje bake u Marshfieldu, u Massachusettsu. Tada je izrazio svoju zabrinutost oko pronalaska svog mjesta u životima svoje biološke djece. “Jesam li ja roditelj? Možda ponekad iz perspektive djeteta? Ne znam. Nije na meni da kažem, ali svakako se s vremena na vrijeme osjećam kao roditelj”, priča. Svom terapeutu je rekao kako očekuje da će ostati povezan sa svojom biološkom djecom na neodređeno vrijeme. “Ali, kako je to moguće?”, pitao se Stone-Miller.

Prije nego što se upustio u potragu za svojom djecom, posjetio je svog šestogodišnjeg biološkog sina Cala, koji živi u predgrađu Atlante. S dječakom se susreo nekoliko puta u posljednje dvije godine, a Cal je rekao svojim dvjema majkama da želi provesti vrijeme nasamo sa Stone-Millerom. Mame su se složile da odveze Cala u trgovinu Target da kupi igračke. “Pomalo me strah pustiti sina u auto s Dylanom, ali vjerujem da je on onakav kakvim se predstavlja. Dokazao se. Djeluje mi mirno i potpuno mu vjerujem”, rekla je Lindsay Harris, jedna od Calovih majki.

Nakon kupnje igračaka, otišli su u park kako bi proveli poslijepodne s Calovim mamama i njegovim trogodišnjim bratom, još jednim Stone-Millerovim biološkim djetetom. Kad je došlo vrijeme za odlazak, Cal je bio tužan, kao i Stone-Miller. “Teško je svaki put reći zbogom”, kaže biološki otac. Calove majke bile su zahvalne na posjetu. “Tamo gdje mi živimo, nema obitelji poput naše. Dakle, kada dijete kaže: ‘Ti nemaš tatu’, Cal može reći: ‘Imam biološkog tatu. Imam oca donora. Vidim ga. On je dio mog života'”, kaže Harris.

Posjetio je i majke u Connecticutu

Dva dana kasnije Stone-Miller je napustio je Atlantu svojim autom, punim odjeće za vruće i hladno vrijeme, opreme za kampiranje, frizbija i knjiga za djecu, uključujući “Harolda i ljubičastu bojicu”. Do svoje najudaljenije točke, Vancouvera, stigao je krajem srpnja, a očekuje da će se kući vratiti do rujna.

Pritom se zaustavio u istočnom Connecticutu, kako bi vidio petogodišnjeg Maca Wraichettea, koji ga je s nestrpljenjem čekao. “Čim se probudio, pitao je: ‘Dolazi li Dylan?”, priča Jessie Wraichette, jedna od dviju Macovih majki. Bio je to treći Stone-Millerov posjet.

Dok su bili zajedno, Mac je ušao u bazen kako bi pokazao kako pliva. “Ti si kao riba”, rekao mu je Stone-Miller. Gurao je Maca na ljuljački, a kad je otrčao do tobogana i popeo se na ljestve, Stone-Miller je upozorio Macove majke na biljke u blizini. “Je li to otrovni hrast? Ne želim da to dira ako je otrovni hrast”, pitao je Stone-Miller.

Spermu je krenuo donirati zbog računa za odvjetnika

Kada je imao 19 godina, priča Stone-Miller, žena s kojom je hodao rekla mu je da je trudna. Planirala je imati dijete, ali se na koncu predomislila. “Počeo sam se mentalno pripremati na to da ću biti otac. U glavi sam imao viziju kako bi moglo izgledati donošenje života na svijet”, priča te priznaje kako je zbog njezine odluke dugotrajno osjećao gubitak.

Devet mjeseci kasnije, Stone-Miller, koji je studirao psihologiju na Sveučilištu Georgia State, uhićen je zbog opijanja. Roditelji su mu rekli da mora platiti odvjetnika. Cimer mu je rekao da zarađuje kao donor u banci sperme Xytex, pa se dogodila “savršena oluja” financijskih potreba i osobnih događaja.

Stone-Miller je sa svojim ocem, koji je sada oženjen za drugu ženu, skupljao školjke na plaži u Kostariki. Kad posjeti svoju biološku djecu, zamoli ih da odaberu jednu školjku za dar. Kaže da nastoji biti pravedan kada je u pitanju podjela vremena s djecom. Vodi tablicu u kojoj su upisana njihova imena, godine i rođendani te bilježi kada ih je posljednji put vidio ili razgovarao s njima.

Imao je i biološkog sina, koji je umro nakon rođenja

Stone-Miller je planirao vidjeti 14 djece na svom putovanju, no najviše vremena posvetio je djevojčicama Harper i Harlow. Djevojke je stigao vidjeti 10. srpnja i odsjeo je u blizini. Čuvao ih je, priuštivši njihovim majkama noćni izlazak. Rekao je da je te večeri napravio raviole, ali Harper se to nije svidjelo, pa joj je napravio tost i jaja. Čitao im je priče za laku noć i pomagao im da operu zube.

Harper i Harlow imale su starijeg brata Huxleyja, čiji je biološki otac također Stone-Miller, no mališan je umro tri dana nakon rođenja. U znak sjećanja na Huxleyja, njegove su majke istetovirale zečića Benedicta, plišanu igračku koja sjedi na vrhu mjeseca, tri zvjezdice za broj dana života djeteta i njegovo ime. Dobile su i perive tetovaže koje će nositi Harper i Harlow. Tijekom svog posjeta u srpnju, Stone-Miller je također nosio jednu. Kaže da je i on osjetio gubitak.

Fotografirao je tetovažu i pitao majke imaju li nešto protiv da on napravi pravu. Bowes je rekla da je to u redu, no kasnije te noći, majke su razgovarale o tome. Pričale su o granicama, odnosno, o tome što pripada obitelji, a što im je ugodno dijeliti sa Stone-Millerom. One imaju ulogu roditelja, a on ima manju ulogu donora. Uspomena na Huxleyja je bila njihova, odlučile su. “Činilo se kao da previše forsira. Nitko nije mogao razumjeti tugu zbog gubitka djeteta. Ovo se činilo kao naš osobni prostor, nešto vrlo blisko našim srcima”, rekla je Alicia Bowes.

Bitno je odrediti granice

Sljedećeg mu je dana Alicijina supruga poslala poruku na Instagramu u kojoj je napisala da joj nije ugodno da se i on tetovira. “Razumijem da nisam prošao kroz gubitak na isti način na koji su one prošle kroz njega. To je bilo njihovo iskustvo, a ja sam imao sam vlastito iskustvo s tim”, rekao je Stone-Miller.

Bowes priča da ga sada bolje razumije te da može zamisliti snažnu povezanost koju osjeća prema dječacima i djevojčicama koji izgledaju poput njega i žele njegovo vrijeme i pažnju. Shvaća da su njezina obitelj i drugi roditelji povezani s čovjekom kojeg jedva poznaju.

“Došli smo u njegov život kada je prolazio kroz teške trenutke. Boravak s djecom dao mu je novi osjećaj svrhe. Kako ga bolje upoznajemo, svi se osjećamo ugodnije. Mislim da će osjećati kao da ima više prava, što može biti problematično. Moramo postaviti granice da zaštitimo naše djevojčice i našu obitelj, ali ih moramo učiniti dovoljno propusnim da on može ući u njihove živote”, kaže Bowes.