Najnoviji modeli zabrinjavaju znanstvenike. Gradovi bi se do 2100. mogli zagrijati puno više od predviđenog

Bez obzira na to mislite li da je bolje živjeti u gradu ili na selu, zakoni termodinamike pokazuju da gradovi u toj raspravi gube. U gradovima je neusporedivo toplije, više nego u okolnim ruralnim područjima, piše Wired.

To se događa zbog efekta urbanog otoka topline gdje zgrade i ceste lako apsorbiraju sunčevu energiju i oslobađaju je dugo u noć. A zelenilo ruralnih područja pruža hladovinu i rashlađuje zrak isparavajući vodu.

Velik porast temperature

Klimatske promjene čine efekt urbanog toplinskog otoka u gradovima širom svijeta strašnijim, a to će se samo i dalje pogoršavati. Međunarodni tim znanstvenika upotrijebio je novu tehniku modeliranja i procijenio da bi se do 2100. godine svjetski gradovi mogli ugrijati u prosjeku za 4.4 stupnja Celzijusa.

Ta brojka briše optimistični cilj Pariškog sporazuma za prosječni porast temperature od 1.5 stupnjeva.

Gradovi čine tek 3 posto površine planete i znanstvenike inače više zanima dinamika klimatskih promjena kod oceana, područja pokrivenih ledom i zračnih struja. Lei Zhao, znanstvenik sa sveučilišta Illinois, kaže da su modeliranjem stanja u gradovima željeli popuniti prazninu i pružiti urbanističke projekcije za budućnost.

Žrtve ekstremnih vrućina

Model sugerira da bi gradovi mogli postati katastrofalni za javno zdravlje koje već pati od posljedica povećane vrućina. Između 2000. i 2016. godine, broj ljudi izloženih toplinskim valovima skočio je za 115 milijuna, a ekstremne vrućine odnijele su više od 166 tisuća života.

Trenutno polovica svjetske populacije živi u urbanim područjima, a očekuje se da će se taj udio povećati na 70 posto do 2050. godine, prema autorima ovog rada. U potrazi za ekonomskom šansom ljudi hrle u opasnost.

Vlaga i toplina mogu biti opasni

Da bi izračunali koliko bi se gradske temperature mogle povećati, Zhao i suradnici izradili su statistički model za klimu urbanih regija, fokusirajući se na promjenu temperatura i vlažnosti. Naša tijela reagiraju na visoke temperature znojenjem, što je poznato kao hlađenje isparavanjem.

Vlaga ovaj postupak čini manje učinkovitim, jer što je zrak vlažniji to lakše prihvaća isparavanje naših tijela pa se vlažna toplina osjeća puno neugodnije od suhe.Toplina i vlaga nisu samo neugodni, mogu biti i opasni.

Kad tijelo otkrije da se pregrijava, preusmjerava krv iz organa prema koži, odvodeći tako više topline u zrak oko nas. Kod ekstremnih vrućina to može izmaći kontroli, što može dovesti do ishemije ili kritično niskog dotoka krvi u organe. To može oštetiti ključne organe poput mozga i srca.

Gradove bi trebalo ozeleniti

Visoka tjelesna temperatura može uzrokovati i staničnu smrt. Vlaga kombinira rizik od pregrijavanja i zatajenja organa jer se ne možete znojiti tako učinkovito da biste ohladili organe.Ekstremna vrućina može naštetiti zdravim ljudima, ali posebno su osjetljivi oni koji imaju srčana ili respiratorna stanja.

Djeca isto tako u većem riziku, njihova mala tijela se brže zagrijavaju i brže hlade. Općenito, to su loše vijesti bez obzira na to gdje stanovnik grada živi. Gradovi u unutrašnjosti širom svijeta će se sušiti, a obalni gradovi ostat će vlažniji.

Čovječanstvo može pripremiti urbana područja na brutalne vrućine koje klimatske promjene nose, čineći ih ruralnijima. Ozelenjavanje javnih prostora uljepšava grad i ljudima pruža hlad. Listovi svakog stabla su kao maleni klima uređaji, oslobađaju vlagu kako bi ohladili okoliš. Što je pločnik manje izložen suncu, izgrađeno okruženje će manje upijati njegovu energiju.