Najskuplji začini na svijetu: Ovih 10 su zvijezde okusa, a neki vrijedi više od zlata

U svijetu gastronomije, začini su često nezamjenjiv sastojak koji obogaćuje okus jela i čini ih nezaboravnima. Međutim, neki od njih nisu tek obični sastojci jela, već i dragocjeni blago koje nosi nevjerojatno visoku cijenu.

Neki od najskupljih začina uzgojeni su na brojnim egzotični svjetskim lokacijama, a danas se mogu pronaći u mnogim kućnim ili profesionalnim kuhinjama. Dok većina ljudi koristi začine poput šafrana, cimeta i muškatnog oraščića za aromatiziranje hrane ili pića, mnogi se također često koriste zbog svojih ljekovitih i medicinskih svojstava. Istražili smo koji su najskuplji začini na svijetu te po čemu su posebni.

Šafran

Šafran je od davnina na glasu kao jedan od najcjenjenijih začina na svijetu – koristili su ga u drevnim carstvima za bojanje odjeće, parfeme i aromatiziranje hrane. Aleksandar Veliki ga je dodavao u svoje kupke kako bi pomogao u zacjeljivanju ratnih rana, kao i Kleopatra, čija je svakodnevna kupka s kobiljim mlijekom natopljenim šafranom navodno poboljšala njenu legendarnu ljepotu.

Cvjetovi šafrana su vrlo nježni, a jedini način da im se pravilno uklone šafranove niti je da ih se otrgne rukom. Ovaj posao je toliko delikatan da će, ako se niti šafrana ne uberu ubrzo nakon što cvjetovi procvjetaju, uvenuti i postati neupotrebljivi. Za žetvu jednog kilograma šafrana potrebno je oko 370 do 470 sati rada odnosno treba ubrati od 80000 do 150000 cvjetova. Tržišna cijena za pravi šafran kreće se između 2.000 i 10.000 dolara po kliogramu, zbog čega postoji i nekoliko krivotvorenih alternativa.

Osim što su nježni, cvjetovi šafrana nisu najlakši za uzgoj. Ne smiju se previše izlagati sunčevoj svjetlosti, ne smiju se previše zalijevati te ne uspijevaju najbolje po hladnom vremenu – čak i jedan dan niskih temperatura može biti dovoljan da uništi cijeli urod. Iz toga je jasno zašto je šafran skup, s tim da jedan gram ovog začina može koštati od otprilike 7 eura pa naviše.

Ipak, intenzivan okus šafranovih niti čini taj trošak isplativim, a koristi se u raznim jelima, od piletine i curryja do rižota i paelle. U današnje vrijeme većina šafrana se uzgaja u Iranu, Indiji, Španjolskoj i Grčkoj, a od 300 tona ovog začina koji se ubere godišnje, oko 90 % dolazi baš iz Irana. No, najskuplja verzija šafrana dolazi iz indijske države Kašmir.

Vanilija

Ovaj se začin dobiva iz mahune sjemena tropske orhideje i poznat je po svom slatkom, bogatom okusu. Vanilija se uglavnom uzgaja na Madagaskaru, Ugandi, Komorima, Papui Novoj Gvineji, Tahitiju, Indoneziji i Meksiku. Danas se vanilija može pronaći u mnogim drugim regijama svijeta, ali navedene zemlje i dalje su vodeće u kvaliteti vanilije.

Budući da ju je teško uzgajati, vanilija je jedan od najskupljih začina na svijetu. Na Madagaskaru, gdje se proizvodi preko 80 % vanilije, cvijeće se mora oprašivati ​​ručno. Mahunama je potrebno nekoliko mjeseci da se stvrdnu nakon berbe, a cijeli proces je dugotrajan i težak. No, primjena ovog začina i njezin delikatan, slatkast, kremast i floralan okus opravdavaju visoke cijene, a vanilija se koristi u skoro svemu – od sladoleda, čokolade, pekarskih proizvoda i kolača do likera i parfema.

Zeleni kardamom

Ovaj začin dobiva se iz sjemenki tropske biljke koja je srodna obitelji đumbira, a poznat je po svom jedinstvenom i složenom okusu koji kombinira slatke i slane note. Kardamom se uglavnom uzgaja u Gvatemali, Indiji i Šri Lanki.

Zeleni kardamom treći je najskuplji začin na svijetu, nakon šafrana i vanilije. Samo 100 grama začina može koštati oko 9 eura, što iznosi oko 90 eura za kilogram. Da bi se dobila mala količina kardamoma, potrebno je puno rada – berači trebaju ručno skupiti 6 kilograma sirovih mahuna kako bi proizveli samo 1 kilogram zelenog kardamoma. Ali samo zato što je nekoliko mahuna s istog stabla zrelo, ne znači da će sve biti iste, stoga se svaka mahuna mora brati ručno.

Ovaj začin ima složenu aromu s notama voća, bora, i naznakama mentola. Ako se koristi u prevelikim količinama, može biti pomalo opor. Izvrsno se slaže s citrusima, a dobro funkcionira i u desertima i u slanim jelima poput curryja.

Muškatni oraščić

Iako mu naziv može sugerirati drugačije, muškatni oraščić uopće nije orašasti plod već zapravo sjeme tropskog drveta i poznat je po svom toplom i orašastom okusu. Muškatni oraščić se uglavnom uzgaja na otočju Banda u Indoneziji, ali ga ima i na Šri Lanki i karipskim otocima. Vrlo je skup zbog procesa proizvodnje i niskog prinosa po stablu.

Međutim, samo mala količina muškatnog oraščića dovoljna je za pripremu velike količine jela, stoga se isplati i izdvojiti malo više novca za ovaj začin. Ako se pravilno skladišti i čuva, muškatni oraščić može potrajati jako dugo vremena.

Ovaj začin je čest dodatak jelima poput lazanja, ali je i fantastičan dodatak slanim umacima. Najčešće se koristi u jesen i zimu te se izvrsno slaže s bundevama.

Crni papar

Zrna papra dobivaju se od osušenih bobica tropske vinove loze i poznata su po svom pikantnom, ljutom okusu. Crni papar se uglavnom uzgaja u Indiji, Brazilu i Vijetnamu. Nazivaju ga “kraljem začina” jer su ga jedno vrijeme koristili isključivo bogati zbog njegove visoke cijene u prošlosti, no i danas postiže visoku cijenu zbog procesa proizvodnje, porasta potražnje i načina obrade.

Suše i razne posljedice klimatskih promjena također pridonose u podizanju cijene nekih od začina, a crni papar jedan je od njih. Osim primjene u kulinarstvu, crni papar ima i niz zdravstvenih prednosti – sadrži piperin i slične molekule koje su učinkovite u ublažavanju boli, a također i smanjuje upale i pomaže u zaštiti mozga.

Klinčići

Klinčići se dobivaju iz osušenih cvjetnih pupova tropskog drveća i poznati su po toplom i slatkom okusu. Cijeli klinčić se uglavnom uzgaja na otocima Maluku u Indoneziji, Šri Lanki, Madagaskaru i Komorima. Malo su povoljniji od kardamoma te se 30 grama može dobiti za otprilike 1 euro. Klinčići se beru ručnu tek kada dostignu određenu duljinu, a berba traje iznimno dugo. Stabla koja ih proizvode imaju vrlo nizak urod te proizvode oko 3 kilograma klinčića godišnje.

Obično ih nalazimo u pićima, pekarskim proizvodima i prirodnim lijekovima, a najčešće su korišteni u curryju, kao začin za divljač, u Worcestershire umaku i kineskim kombinacija pet začina.

Kurkuma

Ovaj začin se dobiva iz korijena tropske biljke i poznat je po svojoj jarko žutoj boji i jedinstvenom, zemljanom okusu. Kurkuma se uglavnom uzgaja u Indiji, Kini i Šri Lanki. Veća potražnja za indijskom kuhinjom i njezino prihvaćanje diljem svijeta do kojeg je došlo u posljednje vrijeme učinili su kurkumu znatno skupljom.

Još jedan faktor cijene je pompa oko njegove medicinske upotrebe, posebno u azijskim zemljama. No, kurkuma se često koristi kao zamjena za šafran, posebice zbog jarko žute boje, a cijena kurkume je dosta povoljnija u odnosu na skupi šafran. U današnje vrijeme kurkuma se može nabaviti u obliku korijena ili kao začin u prahu. Kakav god oblik bio, treba se čuvati na hladnom i tamnom mjestu daleko od sunčeve svjetlosti.

Zvjezdasti anis

Zvjezdasti anis je zvjezdasti plod zimzelenog drveta i poznat je po svom okusu nalik na sladić. Ovaj vizualno atraktivan začin uglavnom se uzgaja u Vijetnamu i Kini. Plodovi su u obliku osmerokrake zvijezde, a svaki vrh ima sjajnu smeđu sjemenku.

Nezamjenjiv je u kineskoj kuhinji koja ga koristi u juhama, marinadama i kineskoj mješavini pet začina, a naširoko se koristi i u drugim dijelovima Azije. Može biti cijeli, mljeveni i u formi ručno biranih zvjezdica, koje su najskuplje zbog intenzivnog rada koji je potreban za sortiranje i odabir savršenih zvijezda. S druge strane, mljevene sjemenke anisa mnogo su povoljnije i može ih se naći u većini trgovina.

Sumak / Ruj

Sumak ili ruj se dobiva od osušenih bobica bliskoistočnog grma i poznat je po svom paprenom okusu s notama limuna. Ruj se može koristiti za dodavanje kiselosti jelima bez dodavanja dodatne tekućine. Sumak se uglavnom uzgaja u mediteranskoj regiji, a što je nadmorska visina viša, to je kvaliteta sumaka bolja.

Ovaj začin ima malo veću cijenu od ostalih zato što je proces berbe sumaka naporan. Bobice se moraju brati ručno, a zatim sušiti i samljeti da bi se napravio začin. Najčešće se koristi u jelima kao što su kebab i falafel, a dodaje i odličan okus varivima, juhama i umacima. Zbog visokog sadržaja tanina i antioksidansa, također se koristi i kao prirodni konzervans.

Cejlonski cimet

Cimet se sastoji od kore više vrsta zimzelenog drveća, ovisno o podvrsti. Dvije su vrste cimeta koje se najčešće mogu pronaći u trgovinama: cassia cimet i cejlonski cimet.

Cassia cimet je onaj koji ima prihvatljiviju cijenu u trgovinama, a cejlonski cimet je jedan od najskupljih začina zato što je potrebno puno vremena za njegovu proizvodnju. Nakon berbe, valja se u tanke slojeve te zatim suši, a bere se u točno određeno vrijeme.

U 2018. godini, cejlonski cimet ostvario je veći globalni prihod od bilo koje druge sorte. Iako se očekuje da će potražnja rasti do 2025., klimatske promjene već predstavljaju ozbiljnu prijetnju proizvodnji cimeta.