Pronašli smo 7 ljekovitih začina koje često koristimo u kuhinji, a uz to su iznimno dobri za zdravlje

Začini nisu samo šareni dodaci jelu koji poboljšavaju okus; mnogi od njih posjeduju izvanredna ljekovita svojstva koja su poznata još od davnina. Danas postoje i brojni dokazi da začini i začinsko bilje posjeduju antioksidativna i protuupalna svojstva te snižavaju glukozu i kolesterol, a mogu i dobro utjecati na raspoloženje. Osim toga, ljekoviti začini i začinsko bilje su odličan način za dodavanje mnoštva aroma, bogatih okusa i hranjivih tvari jelima bez dodavanja dodatnih kalorija u same obroke.

Koje vrste začina postoje?

Začini se mogu podijeliti u različite skupine prema različitim kriterijima – mirisima, okusima, uporabi.. Evo nekoliko najčešćih skupina:

• Biljni začini: Peršin, bosiljak, korijander, origano, majčina dušica, estragon, metvica.
• Drvenasti začini: Cimet, klinčići, muškatni oraščić.
• Korjenasti začini: Đumbir, kurkuma, celer, peršinov korijen.
• Sjemenke i plodovi:Kumin, korijander, kim, sjemenke sezama, lan, papar.
• Ljute papričice: Crvena paprika, čili, paprika.
• Aromatično bilje: Ružmarin, timijan, majčina dušica, origano.
• Začini sa citrusnim aromama: Limunska trava, korica naranče, korica limuna.
• Egzotični začini: Kardamom, začini iz indijske kuhinje, kao što su asafoetida i garam masala.
• Umami začini: Soja sos, riblji umak, alge.
• Mješavine začina: Curry, začinske mješavine, kao što su začini začinskog bilja.

Ove su skupine samo općenite kategorije, a mnogi začini imaju raznolike karakteristike te se često koriste u kombinaciji kako bi se postigao složeniji okus.

Ljekoviti začini i zdravlje

Začinsko bilje igra značajnu ulogu u održavanju optimalnog zdravlja. Njihova raznolika ljekovita svojstva mogu pomoći u prevenciji različitih bolesti, podržati imunološki sustav te poboljšati opće stanje tijela. Znanstvena istraživanja su tako potvrdila da začini mogu imati:

• Protuupalno djelovanje: Mnogi ljekoviti začini, poput kurkume, cimeta i đumbira, poznati su po svojim protuupalnim svojstvima. Redovita konzumacija može pomoći u smanjenju kroničnih upala u tijelu.
• Antioksidativna zaštita: Antioksidansi prisutni u začinima pomažu neutralizirati slobodne radikale i smanjiti oksidativni stres, što je ključno za prevenciju raznih bolesti, uključujući karcinom i bolesti srca.
• Poboljšana probava: Začini poput kima, korijandera i bosiljka potiču probavu i smanjuju nelagodu povezanu s probavnim problemima. Ovi začini mogu pomoći u održavanju ravnoteže bakterija u crijevima.

Đumbir

Đumbir se stoljećima koristi za liječenje probavnih tegoba, posebice u azijskoj i indijskoj medicini. Pokazalo se da ovaj začin ima i različite komponente koje sadrže antioksidativna i protuupalna svojstva koja mogu igrati ulogu u suzbijanju ili prevenciji bolesti. Neke studije o svojstvima đumbira otkrile su da smanjuje bol i otekline kod ljudi koji pate od artritisa. Đumbir također može djelovati u suzbijanju i ublažavanju simptoma migrene blokiranjem upalnih tvari koje se zovu prostaglandini. Svakodnevna konzumacija đumbira može pomoći u smanjenju rizika od visokog krvnog tlaka, a pokazalo se da je đumbir dobar i za trbuh jer dobro djeluje na probavni trakt, neutralizira kiseline te smanjuje grčeve u crijevima.

Đumbir je najbolje koristiti u svježem obliku zbog toga što tako ima najjače djelovanje i najintenzivniji okus.Budući da je vrlo intenzivan, preporučuje se krenuti s dodavanjem četvrtine žličice đumbira u jela kao početna točka.

Kurkuma

Kurkuma je vizualno prepoznatljiv ljekoviti začin koji se odlikuje svojom intenzivno žuto-narančastom bojom i daje curryju karakterističnu žutu nijansu. U indijskoj medicini od davnina se koristi za poticanje apetita i kao pomoć pri probavi, a u posljednje vrijeme privlači mnogo pozornosti kao potencijalno moćan borac protiv raka, posebice debelog crijeva.

Kemikalija koja je odgovorna za zlatnu boju ovog začina, kurkumin, mogla bi biti potencijalno sredstvo u borbi protiv raka, a uz to suzbija upale i popravlja oštećen DNK. Studije su povezale kurkumu sa smanjenjem upale u nizu stanja, uključujući psorijazu i reumatoidni artritis. Apsorpcija kurkumina u tijelo se poboljšava kada se kombinira s crnim paprom i nekim izvorom masnoće, pa je kurkuma u curryju i jelima uvijek bolja opcija nego kad se samo posipa po jelu.

Korijander

Korijander je ljekoviti začin koji se tradicionalno koristi u meksičkoj, tajlandskoj, vijetnamskoj i indijskoj kuhinji, a zadnjih godina ovaj zeleni začin sve je češći gost i na policama domaćih supermarketa. Biljka korijandera korisna je za osobe koje imaju sindrom iritabilnog crijeva jer ublažava crijevne grčeve koji mogu dovesti do proljeva.

Studija iz 2018. objavljena u časopisu Food Research International sugerira da ljekovita svojstva koje posjeduje korijander ima potencijal ublažiti bol, smanjiti bol migrene i poboljšati zdravlje srca. Korijander se jednostavno može dodati u bilo koje jelo, poput guacamole i jaja, a preporučuje se i napraviti jaki čaj od usitnjenih sjemenki korijandera koje se procijedi prije konzumacije i pije kao pomoć probavi.

Češnjak

Ljekovita svojstva češnjaka najčešće se pripisuju svježem, sirovom češnjaku dok kuhanjem može doći do gubitka nekih od osjetljivih spojeva. Poznat po karakterističnom jakom mirisu i okusu koji se pojačava prilikom sjeckanja ili gnječenja, miris sirovog češnjaka dolazi o nusproizvoda alicina. Ovaj sumporni spoj odgovoran je za mnoga od ljekovitih svojstava češnjaka. Kada se češnjak nasjecka, izlučuje se enzim alliinase koji pretvara alliin, stabilni spoj u svježem češnjaku, u alicin. Alicin je odgovoran za karakterističan miris i okus češnjaka, a također ima antimikrobna i antioksidativna svojstva.

Istraživanja su pokazala kako češnjak, upravo zbog alicina, ima snažno antibakterijsko, antivirusno i antigljivično djelovanje. Istovremeno, istraživanja sugeriraju da redovita konzumacija češnjaka može doprinijeti snižavanju krvnog tlaka kao i pomoći u smanjenju razine kolesterola u krvi. Dodatno, antioksidansi u češnjaku pomažu u neutralizaciji slobodnih radikala u tijelu, čime smanjuju oksidativni stres. Ovo može doprinijeti prevenciji različitih bolesti, uključujući kardiovaskularne bolesti i određene vrste raka.

Cimet

Osim što dodaje toplinu i slatkoću jelima, istraživanja su pokazala da cimet može pomoći u stabilizaciji razine šećera u krvi. Cimet je aromatična začinska biljka koja se dobiva od kore drva cimeta, a poznate su dvije varijante – Cejlonski cimet koji se smatra pravim cimetom koji potječe sa Šri Lanke i Cassia cimet koji potječe iz Kine i Vijetnama. Cejlonski cimet je karakteristična po nježnijem okusu i svjetlijoj boji, a smatra se kvalitetnijim od običnog.

Istraživanje antibakterijskih svojstava cimeta provedeno je 1999. godine na Izraelskom fakultetu prehrambenog inženjerstva i biotehnologije u Haifi. Rezultati su potvrdili da cimet posjeduje antibakterijsks svojstva koja djeluju protiv bakterija Bacillus subtilis i Escherichia coli. Budući da se dobiva iz kore drveća, sadrži mnoge hranjive i zdrave tvari koja uključuju dijetalna vlakna, minerale poput magnezija, željeza, kalija i natrija, i vitamine A, C i B skupine.

Origano

U mediteranskoj kuhinji, origano se koristi u raznim jelima poput pizza, umaka, juha i salata. Zanimljivo je da postoji preko 50 vrsta origana, a onaj najcjenjeniji je divlji origano kojeg nije moguće kultivirati i uzagati. Ljekovita svojstva origana najčešće se pripisuju ekstraktima i eteričnim uljima, dok se svježi ili sušeni origano koji se koristi u kulinarstvu može koristiti za poboljšanje okusa i aroma jela.

Kao ljekovita biljka, origano se u narodnoj medicini koristio dugo kroz povijest. Kasnije studije su pokazale kako upravo origano ima širok spektar antibakterijskih, antivirusnih i fungicidnih djelovanja. Tako se origano koristio kao prirodni antibiotik, širenje bronhija i iskašljavanje, kronične upale sinusa, grlobolje , nespecifične upale uha, prehlade, viroze, gripe, dugotrajnih tegoba s nosom te kod upale mokraćnog mjehura.

Bosiljak

Bosiljak je jedan od najpopularnijih začinskih biljaka na svijetu, a budući da postoji više od 30 vrsta ove ljekovite začinske biljke, osim u talijanskoj kuhinji, koristi se i u Africi i Aziji. Iako je obični bosiljak najprepoznatljiviji, najljekovitijom vrstom bosiljka smatra se tulsi ili sveti bosiljak jer ima snažna protuupalna i antibakterijska svojstva.

Bosiljak sadrži eterična ulja koja su bogata aktivnim tvarima i daju mu poseban miris i okus. Pun je vitamina A, magnezija i željeza te važnih nutrijenata i antioksidansa. Odličan je kao pomoć kod dijabetesa budući da uravnotežuje razinu šećera u krvi, a osim toga još i podiže imunitet, štiti od infekcija, raka i tumora, poboljšava probavu i zdravlje jetre, snižava temperaturu i bolove te štiti zdravlje srca i krvožilnog sustava.