Za naučiti hrvatski jezik potrebno je oko 1100 sati nastave, a za Njemački samo 750. Ovo su najteži svjetski jezici prema FSI ljestvici

Poligloti su osobe koje fluidno komuniciraju na više jezika. Osim što učenje novog jezika obogaćuje osobu za jedan novi pogled na svijet također poboljšava neverbalnu komunikaciju, pomaže u obavljanju više zadataka odjednom te pomaže mozgu da se bolje prilagođava i reagira na nove okolnosti. Iako ne postoji jednoglasno mišljenje o tome koji jezici su najlakši ili najteži za učenje, jedan od često citiranih izvora je sustav Foreign Service Institute (FSI), koji kategorizira jezike prema vremenu koje je potrebno govornicima engleskog da nauče određeni novi jezik.

Najteži svjetski jezici

FSI je uspio kategorizirati jezike prema prosječnoj količini vremena koje je studentima potrebno da postignu razinu koju su nazvali “Professional Working Proficiency,” koja otprilike odgovara razini poznavanja jezika oznakama B2/C1 u Europi. Ovo su kategorije jezika prema lakoći ili težini svladavanja, gdje Kategorija 1 predstavlja jezike koji su najlakši za naučiti, a Kategorija 5 predstavlja najteže svjetske jezike.

Kategorija 1

U Kategoriju 1 svrstavaju se jezici za koje je obično potrebno oko 24-30 tjedana ili 600-750 sati nastave da bi se postigla razina B2/C1. Ova grupa sadrži sljedeće jezike:

• Afrikaans
• Danski
• Nizozemski
• Francuski
• Talijanski
• Norveški
• Portugalski
• Rumunjski
• Španjolski
• Švedski

Kategorija 2

U Kategoriji 2 nalazi se samo jedan jezik, njemački, koji zahtijeva oko 30 tjedana ili 750 sati učenja da bi se postigla razina B2/C1.

Kategorija 3

U Kategoriji 3 nalaze se jezici za koje je obično potrebno oko 36 tjedana ili 900 sati nastave da bi se dostigla razina B2/C1. Ovi jezici su srednje teški za učenje, a uključuju:

• Indonezijski
• Swahili
• Malezijski

Kategorija 4

Za jezike iz kategorije 4, studentima obično treba oko 44 tjedna ili 1100 sati nastave da bi dostigli razinu B2/C1. Ovo je brojčano najveća grupa u kojoj se smjestio i hrvatski jezik, a cjelovit popis uključuje:

• Albanski
• Amharski
• Armenski
• Azerbajdžanski
• Bengalski
• Bosanski
• Bugarski
• Burmanski
• Hrvatski
• Češki
• Estonski
• Finski
• Gruzijski
• Grčki
• Hebrejski
• Hindski
• Mađarski
• Islandski
• Kmerski
• Laoski
• Latvijski
• Litvanski
• Makedonski
• Mongolski
• Nepalski
• Paštunski
• Perzijski
• Poljski
• Ruski
• Srpski
• Singalski
• Slovački
• Slovenski
• Tagaloški
• Tajlandski
• Turski
• Ukrajinski
• Urdski
• Uzbekistanski
• Vijetnamski
• Xhosa
• Zulu

Kategorija 5

Kako bi se postigla razina B2/C1 pri učenju jezika iz kategorije 5, potrebno je 88 tjedana ili 2200 sati. Ova mala skupina “super-teških” jezika, tj. najtežih jezika na svijetu uključuje:

• Arapski
• Kantonski
• Mandarinski
• Japanski
• Korejski

Kriteriji težine

Iako je FSI svrstao najteže svjetske jezike prema kategorijama, one ne govore o tome zašto su neki jezici toliko teži za učenje od drugih. Što je to što japanski jezik čini težim od indonezijskog? Zašto je njemački u kategoriji 2, a nizozemski u kategoriji 1, iako su slični? Svi oni koji razmišljaju o učenju novog jezika trebali bi znati s kakvim lingvističkim izazovima će se susretati, a mi smo istražili čimbenike koji utječu na kriterije rangiranja težine svjetskih jezika.

• Gramatika

Oni koji su u školi učili francuski ili španjolski možda još uvijek imaju noćne more o gramatičkim lekcijama ovih jezika, ali gramatika ova dva jezika u stvarnosti je relativno laka za učenje za govornike engleskog. To je i razlog zašto su oba jezika svrstana u prvu kategoriju.

U Kategoriji 2 nalazi se njemački, koji je poznat po gramatici koju je teško svladati. Glavni izazov dolazi od činjenice da njemački koristi padeže, što znači da riječi mijenjaju svoj oblik ovisno o ulozi u rečenici. Jezike s padežima teže je naučiti, a 4 padeža u njemačkom dovoljna su da ovaj jezik bude rangiran u drugoj kategoriji.

Kada riječi mijenjaju oblike, za jezik se kaže da je flektivan, a što je jezik više flektivan, to je i teži za naučiti. Ruski je jezik s jakom flekcijom te ima 6 padeža, što ga čini vrlo teškim za učenje, a ujedno je i glavni razlog zašto se nalazi u četvrtoj kategoriji. Međutim, finski ima 8 padeža, a mađarski najmanje 18 pa su kao rezultat toga ovi jezici među najtežima za učenje.

U petoj kategoriji smješten je japanski jezik, a japanska gramatika jedna je od najtežih stvari na koje se moraju naviknuti govornici engleskog koji ga uče. U japanskom jeziku glagoli idu na kraj rečenica, a to je nešto što se doima instinktivno pogrešnim za engleske govornike, čineći ga jednim od najtežih jezika za učenje.

• Vokabular

Vokabular je iznimno važan faktor koji utječe na razinu težine jezika, a jedna od najtežih, ali i najzanimljivijih stvari pri učenju novog jezika je pamćenje tisuća riječi koje su potrebne za učinkovitu komunikaciju i razumijevanje.

Na primjer, francuski se smatra lakim za učenje jer francuski i engleski dijele velik broj srodnih riječi ili riječi koje su iste u oba jezika. Procjenjuje se da oko trećina svih engleskih riječi ima francusko podrijetlo. Iz različitih razloga, isto vrijedi i za njemački, a u manjoj mjeri i za druge bliske i srodne europske jezike.

S druge strane, ako osoba uči kineski, koji ima mali broj posuđenica iz engleskog, ali i mnogo novog vokabulara za naučiti, teže će zapamtiti nove pojmove jer su riječi u ova dva jezika toliko različite.

• Izgovor

Izgovor je treći kriterij prema kojemu se rangira težina jezika. Na primjer, glas “r” se razlikuje u francuskom, njemačkom i španjolskom jeziku te sve tri verzije mogu biti problematične za izgovor ljudima koji ne pričaju ove jezike, a u češkom jeziku je glas “ř” navodno toliko težak za izgovor da čak i tamošnje školarce treba učiti kako ga pravilno izgovarati.

S druge strane, u tonalnim jezicima ton riječi može potpuno promijeniti njihovo značenje. Na primjer, slog “ma” u kineskom ima pet različitih značenja, ovisno o tome izgovara li se visokim tonom, rastućim tonom, tonom koji pada pa raste, padajućim tonom ili ravnim tonom.

Ponekad se riječi suprotnog značenja razlikuju isključivo po tonu. Na primjer, na kineskom se “买/măi” izgovara tonom koji pada pa raste, dok se “卖/mài” izgovara tonom koji pada. Prva riječ znači “kupi,” a druga “prodaj.” Poput toga, na tajlandskom riječ “ใกล้/glâi” s padajućim tonom znači “blizu,” dok “ไกล/glai” sa srednjim tonom znači “daleko,” stoga nije ni čudno da su tonalni jezici poput vijetnamskog, burmanskog i tajlandskog smješteni u kategoriju 4.

• Pismo

Tajlandski, kineski I burmanski jezici imaju i vlastite sustave pisanja, što može biti još jedna prepreka u svladavanju jezika.

Tajlandska abeceda tako ima 44 suglasnika, 16 samoglasnika i 4 tonalne oznake, što je daleko više od 26 slova koja se koriste u engleskom jeziku. Tajlandski sustav pisanja dodatno je otežan jer se samoglasnici mogu pisati ispred, iza, iznad ili ispod suglasnika, a između riječi nema niti razmaka.

Zato je tajlandski jezik smješten u četvrtu kategoriju prema težini, a tu su i drugi jezici s teškim pismima poput hindskog, tamilskog ili ahmarskog. To je također i razlog zašto je arapski, još jedan jezik sa nešto zahtjevnijim sustavom pisanja, u kategoriji 5.

No, svi ovi jezici koriste sustave pisanja koji se temelje na abecedi. S druge strane, kineski se piše znakovima, a potrebno ih je savladati najmanje 3000 da bi se učinkovito znalo pisati. Zanimljivo je da sveučilišno obrazovani izvorni govornici kineskog obično znaju oko 8000 ovih znakova, a ovaj sustav pisanja glavni je razlog za to da se kineski jezik smjestio u petoj kategoriji prema težini.

Važno je napomenuti da nisu svi sustavi pisanja teški za naučiti. Korejski, koji je također u petoj kategoriji prema težini, ima sustav pisanja koji se ubraja među najlakše na svijetu, dok ruski i grčki koriste različite alfabete, ali pisanje je lako naučiti, što znači da nepoznat sustav pisanja sam po sebi nije dovoljan da bi se jezik klasificirao kao težak za učenje.

• Idiomi

Idiomi su izrazi koji se sastoje od više riječi i čije se grupno značenje razlikuje od značenja pojedinačnih riječi u njemu. Stoga se idiomi ne mogu doslovno prevoditi s jednog jezika na drugi, a često ih se zanemaruje kada je riječ o težini jezika.

Jedan od visoko idiomatskih jezika je mađarski, a uz izazovnu gramatiku, to znači da će osobe koje uče ovaj jezik, čak i ako razumiju svaku riječ, često ostati zakinuti za pravo značenje idiomatskih fraza. Uz mađarski, kineski je još jedan jezik čije je učenje otežano zbog česte upotrebe idioma.

• Povezanost s engleskim jezikom

Među najbližim srodnicima engleskog je nizozemski jezik, koji se smatra lakim za učenje zbog sličnosti u gramatici i vokabularu. Isto vrijedi i za skandinavske jezike, iako su oni malo udaljeniji od engleskog na lingvističkom polju.

Nizozemski, engleski i skandinavski jezici pripadaju germanskoj obitelji, a jezici poput francuskog, španjolskog i talijanskog potječu od latinskog i pripadaju romanskoj obitelji. Međutim, oni su i dalje bliski engleskom te se svi ovi jezici nalaze u prvoj, najlakšoj kategoriji.

Svojevrsnu anomaliju predstavlja njemački jezik, koji je, iako germanski i blisko povezan s engleskim, svrstan u drugu kategoriju, većinom zbog svoje kompleksne gramatike.

U isto vrijeme, ruski i hindski jezik iz četvrte kategorije toliko su različiti jedan od drugoga, ali i od engleskog, da se činjenica da dijele iste indoeuropske korijene zanemaruje, a oba jezika i dalje predstavljaju velik izazov govornicima engleskog koji se odluče na učenje istih.