Ne želimo vas ovime rastužiti, ali istraživanje pokazuje da smo tužniji nego ikad prije
U 2017. indeks negativnih emocija je bio 30 što je najniži negativni rezultat od 2006.
Nova anketa o emocijama ljudi širom svijeta pokazala je da su izvješća o negativnim emocijama, uključujući tugu, stres i zabrinutost, tijekom posljednjeg desetljeća porasla, dosegnuvši rekordnu razinu 2017. godine, piše LiveScience.
Izvješća o pozitivnim emocijama za 2017. godinu blago su potonula, u usporedbi s godinom prije, navodi anketa analitičke i savjetodavne tvrtke Gallup. Istraživanje je pokazalo da je najsretnija zemlja 2017. godine bio Paragvaj, koji to mjesto zauzima već treću godinu za redom. Najmanje sretna zemlja bio je Afganistan.
Ankete se provode od 2006. godine
Odgovore ljudi na to jesu li imali određene pozitivne ili negativne emocije (jesu li se smijali, jesu li bili odmorni, jesu li se drugi prema njima odnosili sa poštovanjem) Gallup je koristio za kreiranje indeksa pozitivnih ili negativnih iskustava za svaku zemlju, na skali do 100. U 2017. godini indeks negativnih emocija je bio 30 što je najniži negativni rezultat od 2006. godine kada su ankete započele.
Godinu prije rezultat je bio 28, a 2006. godine 24. “Svijet je u sve većem stresu, zabrinut i tužan, više nego ikada prije”, kaže Mohamed Younis, iz Gallupa. Na razini država, najnegativnija iskustva bilježe zemlje pogođene ratom. Srednjoafrička republika ima indeks puno viši od prosjeka i iznosi 61, što je potpuni rekord. Slijedi Irak s 59, Južni Sudan s 55, Čad s 54.
Najsretnije su zemlje Latinske Amerike
Globalni rezultat za pozitivne emocije na skali do 100 u 2017. bio je 69 što je nešto niže od 2016. godine. Paragvaj ima indeks 85, a slijede ga Kolumbija, El Salvador i Guatemala s 82. Najsretnije su zemlje Latinske Amerike, možda zbog kulturološke tendencije regije da se fokusiraju na pozitivno u životu.
“Bez obzira na to kakav je indeks pozitivnog ili negativnog iskustva zemlje, lideri bi se trebali fokusirati na emocionalno raspoloženje ljudi koje vode”, kaže Younis. “Lideri ne mogu učinkovito voditi zemlju, tražiti bolje prilike za svoje građane i osigurati da buduće generacije žive bolje bez da pozorno prate kako građani vrednuju svoje živote i bez da razumiju lokalnu stvarnost s kojom se ljudi suočavaju”.