Nekako sam se (prije 15 godina) navukao na jednu igru s magičnim bićima. Mama i cura nisu sretne

Nasuprot mene sjedi čovjek kojeg prvi puta vidim. Po procjeni ima preko trideset godina, a njegov način držanja karata u ruci pokazuje svu nervozu kojom je očito ispunjen. Razmišljam jesam li sve dobro napravio, jesam li odigrao svaki potez ispravno.

Ako išta volim onda je to kada vidim kiseli osmijeh na protivnikovom licu, tada znam da sam u boljoj poziciji od njega. Istodobno me njegove ekspresije čine nervoznim jer svaki krug znači pobjedu. To je glavna stvar kod karata i kocke – pobjeda. Možemo si lagati u nedogled, ali je jako dobar osjećaj kada pobijediš iskusnije ljude od sebe.

Srijeda je, popodne nakon posla, i ja igram svoju omiljenu društvenu igru – Magic: The Gathering. Ovisan sam o društvenim igrama u tolikoj mjeri da često zanemarim bitne stvari oko sebe.

Jednom sam izdvojio 14 sati u komadu kako bih igrao Twighlight Imperium, stratešku igru čija je radnja smještena u svemiru. Za mene su društvene igre ovisnost za koju vjerojatno ne postoji lijek, i pomalo mi je drago zbog toga.

Sjećam se kada sam prvi put otkrio Magic: The Gathering, a bilo je to prije 15 godina. Tada nisam imao pojma što je to, preko bratića sam upoznao jedan totalno novi svijet. Svidjela mi se prvenstveno jer su je igrali ljudi koji su bili 5 do 10 godina stariji od mene, pa sam si mislio kako je to fora – klinac koji se bavi nečim što privlači stariju ekipu.

Cijela priča oko nje je zanimljiva. Vi ste čarobnjak koji se magijom i magičnim bićima bori protiv drugih čarobnjaka, a sve je to pretočeno u karte. Znam da zvuči kao gluparija za klince ali, dok se okrećem po prostoriji u kojoj svi igraju za svojim stolovima, ne vidim ni jedno dječje lice.

Izumio ju je ludi matematički genij

Izumitelj igre je Richard Garfield, doktor matematike. 1993. dizajnirao je ovu kartašku igru koja je u svijetu slovila kao prva trgovačka kartaška igra. Zašto trgovačka? Oko nje je složeno cijelo ekonomsko tržište zbog čega se njome ne bave samo strastveni igrači, već je primamljiva i kolekcionarima.

Cijene pojedinačnih kartica znaju biti sulude, a doslovno vam je potrebno cijelo bogatstvo kako biste napravili kompetitivan špil, naravno ako planirate postati ozbiljan profesionalac.

Kada sam se prvi puta upoznao s igrom nisam imao pojma o cijelom ekonomskom tržištu, privukli su me crteži karata koji su nevjerojatni. Ljudi koji crtaju za Magic su možda ponajbolji umjetnici na svijetu. Radi se o zbilja suludim crtežima koji imaju svoju vrijednost, a ona je možda veća od vrijednosti same karte.

Kada sam se napokon odmaknuo od crteža ušao sam u samu srž igre i shvatio da ona ipak nije toliko jednostavna. Koliko zapravo može biti jednostavna igra koju je stvorio ludi matematički genij? Ipak ona ima svoje prednosti i može vrlo lako navući bilo koga da je igra.

Nakon kupovine prvog špila to je za mene bilo to. Okupljao sam se s ekipom u društvenoj prostoriji i provodili smo sate za stolom, kartali i pričali samo o Magicu. Vanjski svijet za nas nije postojao. Tad sam još bio u školi i svaki dan mi se svodio na igranje nakon nje.

Za razliku od ostalih kartaških igara, za Magic: The Gathering od sreće je važnija strategija i iskustvo. Igrači svoj špil slažu iz fonda koji broji više od 10 tisuća karata, a njihova kombinacija zahtijeva da ih se testira u igri s prijateljima. Testiranje može trajati tjednima dok se ne dođe do zacrtane strategije.

Ponekad znam ostati budan cijelu noć dok štreberski slažem svoj špil i razvijam strategiju. Te neprospavane noći možda su mi najdraži dio moje ovisnosti. Gledanje u karte, prebiranje po kutiji kako bi našao baš onu koja mi je potrebna da možda pobijedim sljedećeg tipa koji će sutra sjesti nasuprot mene. I, naravno, živciranje koje ide u paketu.

Potrošio sam gomilu novca

A onda tu i tamo pomislim da bi mi možda bilo najpametnije spaliti sve te karte i napokon se naspavati. A opet, možda ni to nije najpametnije. U tih 5 do 6 tisuća karata koje imam uredno poslagane u velikoj kutiji, uložio sam jako puno novca. Možda malo previše.

Zbog mame, koja nije fan moje male opsesije, malo mi je bed napisati koliko. Ali ajmo ovako; da sam sve novce koje sam u posljednjih 15 godina potrošio na Magic: The Gathering stavio sa strane, mislim da bih si u najmanju ruku mogao kupiti jedan Ford Mustang Coupe iz 1978. godine koji si želim. Za one koji nisu moja mama: taj koji si želim ne košta manje od 20 tisuća eura. Za mamu: mama, ovo je samo novinarsko pretjerivanje.

Mnogima oko mene zapravo nije jasno zašto to kartam. Prijatelji koji nisu u tome, cura i roditelji smatraju me malim djetetom. Puno puta se nađem u situaciji kada im se kunem da to kartaju ljudi različitih profila i kako nije čudno ako za istim stolom sjediš sa 40-godišnjakom s kojim zaluđeno razgovaraš o kartama.

Zabavno je vidjeti frajera koji dolazi s posla, ostavlja aktovku sa strane, iz nje vadi špil i povlači rukave košulje. Nakon napornog dana, partija Magica zna biti opuštajuća. Ili može iscrpiti do kraja, ovisi kako vam krene. Ali jedno je konstanta, igra zahtijeva jako puno razmišljanja.

Pokušat ću objasniti kako se igra, ali nisam sto posto siguran da ću uspjeti. Naime, užasno je komplicirano za objasniti. Ali evo: špil se sastoji od 60 karata i unutar njega se igraju 4 iste karte, ili manje, ovisno o tome koliko smatrate da su vam iste karte nužne u špilu.

U špilu je potrebno igrati 20 do 24 karata koje označavaju manu – jedinicu kojom plaćate igranje karata magičnih bića ili čarolija. Postoji 5 boja koje označavaju manu: crvena, plava, bijela, crna, plava i zelena. Oko jedne boje, ili kombinacije dvije-tri boje, gradite svoj špil. Upravo te karte koje predstavljaju manu smatraju se ključnima jer daju balans strategiji, a i za njih je potrebno izdvojiti najviše novca.

Zvuči komplicirano, ali kunem se da nije. Barem ne previše

Plaćanje karte čudovišta ili čarolije je apstraktno i vidljivo je isključivo na karti. Ono je označeno manom određene boje, a mana, u našem prijevodu zemlja, služi kako bi se ta apstraktna cijena pratila. Recimo ako na karti čarolije piše da ono košta jednu manu bijele boje, onda vam je na stolu potrebna ta mana kako bi tu čaroliju mogli igrati. Tu manu iz vertikalnog položaja okrenete vodoravno što označava plaćanje.

Ekonomsko tržište funkcionira zanimljivo. Karte koje se pojavljuju učestalo, ili karte koje su ključne kako bi pobijedili i koje se igraju na kompetitivnoj razini koštaju. Jedna od po mojem mišljenju najjačih karata, Tarmogoyf, košta 170 dolara. Ako preračunate cifru shvatit ćete da je to cifra od 1160 kuna, a najveća je stvar što trebate takve četiri karte u špilu.

Može se igrati i bez te karte, ali ako želite biti profesionalac ona je nužna stavka vaše strategije. Doduše, kada je ta ista karta prvi puta printana 2007. koštala je 10 kuna, ali kada su igrači shvatili njenu vrijednost počela se igrati u svakom špilu, a to joj je podiglo cijenu u nebesa.

Sjećam se kada je kolega koji je prestao igrati Magic došao jednom do mene na kavu. Malo smo čavrljali o tome kako smo počeli kartati i sasvim slučajno sam mu spomenuo Tarmogoyfa. Nasmijao mi se i hladno rekao kako ih je prodavao 5 kuna po komadu, uz opasku kako mu nikada nije bilo jasno zašto je svima ta karta bila tako dobra.

Možda nisam trebao, ali u tom trenutku sam mu pokazao koliko ta karta košta danas. Nikad neću zaboraviti taj preneraženi i potpuno jadni izraz lica.

Tako je sa svakom kartom koja nešto vrijedi. Ako imate sreće možete u Carti Magici u Frankopanskoj kupiti paket za 30 kuna u kojem dobijete 15 karata, i možete otvoriti kartu od 200 kuna u njemu. Ako nemate sreće barem ste nabavili karte za kolekciju. Do željenih karata se također dolazi i dobrim starim mijenjanjem, pa ako drugi igrač ima nešto što vam treba, a vi ono što njemu treba, mijenjate se.

Imam tipa koji mi može nabaviti najnovije karte

Osim paketića i mijenjanja, do karata se može doći putem Cromtg foruma. Svaki igrač ima svoju kolekciju pa često dio nje stavi na aukciju ili na prodaju. Najčešće navečer sjednem za komp, odem na forum i gledam karte koje se prodaju ili koje su na aukciji.

Kada mi neka kartica zapne za oko transakcije se obavljaju poštom ili u Carti Magici. Ako je netko iz Osijeka ili Splita dogovor je vrlo jednostavan: na njegov račun uplatim novce, a on mi poštom pošalje karte. Kako bi sve bilo sigurno i transparentno na forumu postoji sekcija gdje se može napisati je li netko poslao karte, ili netko vara na aukcijama, prodaji ili prilikom mijenjanja.

Trenutno u igri postoji na tisuće printanih karata, 72 edicije i niz kolekcionarskih edicija, a one su raspoređene u različite turnirske formate. Svake godine printa se 5-6 novih edicija, tako da igra stalno zahtjeva nova ulaganja i nove strategije.

U novim edicijama često znam vidjeti neku jako dobru kartu i onda osjetim neopisivo veselje. Pikiram si kartu i moram je imati, bez obzira hoće li biti skupa ili ne. Trudim se biti strpljiv da dobrim kartama padne cijena iako ponekad želim što prije doći do nje.

Jednom sam se napenalio na četiri karte koje su se tek printale, morao sam ih imati odmah. Došao sam do tipa koji mi ih je nabavio u jednom danu, navečer sam ih već imao u svom špilu. Bio je to dobar dan.

Ulaganje u igru je najveći problem. Ako se bavite njome rekreativno, poput mene, tu i tamo zalutate među ozbiljnu ekipu na turnir i shvatite da morate posegnuti puno dublje u džep kako bi mogli dobiti osjećaj da imate neke šanse pobijediti.

Jaka domaća scena

Prije sam mislio da mi je jedan frend lud jer potroši pola svoje plaće na igru, no sad shvaćam da nisam baš daleko od toga, iako spadam u prosječne potrošače. I uvijek želim potrošiti više. To izluđuje ljude u mom životu.

Za sudjelovanje na turniru ne trebate igrati špilove koji su užasno skupi. S jeftinijim verzijama se uvijek može dobro proći, samo je stvar koliko dobro poznajete karte i koliko ste otvorenog uma da nađete više rješenja kako bi došli do pobjede. Princip igre je jasan: u špilu od 60 karata ponekad je dovoljno da dođete do 4 najbitnije karte koje bi vam dobile partiju.

Kod nas je Magic: The Gathering zajednica dosta velika, tako da skoro svaki veći grad ima svoju scenu i igrače. U Zagrebu se održavaju turniri u sklopu trgovine društvenih igara Carta Magice, a neki igrači koji tamo kartaju poznati su na svjetskoj razini. Vjeran Horvat, Stjepan Sučić, Toni Portolan, Goran Elez, Grgur Petrić Maretić samo su neka imena koja predstavljaju Hrvatsku na svjetskoj Magic: The Gathering sceni, i jako im dobro ide.

Svojom igrom doguraju do finala, osvajaju velike europske i svjetske turnire, a i zarada je poprilično dobra jer su nagrade većinom novčane. Ako budete prvi na turnirima u svijetu, možete zaraditi između 4 tisuće i 10 tisuća dolara, a neke nagrade sežu do luđačkih 40 tisuća dolara. Kod nas se na turnirima može dobiti nekoliko paketića karata, ovisno o plasmanu na turniru, i pojedinačna kartica koja može koštati do 200 kuna.

Turniri su najbolji dio

Svi koji kartaju okupljaju se na Cromtg forumu gdje diskutiraju o novim kartama, analiziraju igru, turnire, a ujedno pokušavaju spojiti što više ljudi i navući ih u svijet Magica.

Jedan od boljih faktora igre je druženje i upoznavanje novih ljudi. Nije da se diskutira isključivo o igri, ali jednostavno cijeli turnir prođe u razgovoru o kartama i špilovima. Ekipa je toliko dobra da ako su vam potrebne neke karte za turnir uvijek su ih voljni posuditi.
Turniri su najbolji dio igre. Ponekad u igri postoji toliko napetosti da se ona može rezati nožem. Zna biti situacija kada se oba igrača drže za glavu i pokušavaju shvatiti tko će koga pobijediti brže.

Kada pogriješim pokušavam ostati smiren. Uvijek mi kroz glavu prođe da sam napravio jako glupu pogrešku i pokušavam vidjeti je li protivnik shvatio što sam učinio. Jednom sam povukao jako loše karte i namrštio se, protivnik se nasmijao i pitao me jesam li zadovoljan kartama. Kiseli smiješak na licu najbolja je obrana u takvim momentima. Teško je nekad kontrolirati emocije i izraze lica, i u takvim stvarima iskustvo ne igra ulogu.

Svaki put se nakon pauze navučem još više

Određeni format turnira zahtijeva određenu strategiju. Postoji toliko verzija špilova koji su testirani i za koje se zna da mogu donijeti pobjedu, no iskustvo igra glavnu ulogu. Reakcije igrača čine zabavnu stranu ove igre. Njihovo živciranje, uzbuđenje, ozbiljnost znaju biti stravično smiješni, a po tome se vidi koliko im je igra bitna.

Ono što me može odbiti od Magica jedino je financijska pozadina igre. Kada ozbiljnije pogledam u ovih 15 godina događale su se pauze u mojoj igri, ali nikada nisam prestao za stvarno.

Svaki puta kada kartam navučen sam sve više. Ekipa kojom sam okružen i koja ovu igru voli jednako kao i ja shvaća ovisnost koju ona stvara. Za nas ona nije samo zabava, zahvaljujući njoj stvorila su se nova prijateljstva i, za razliku od klasičnih društvenih igara, ova zahtijeva visoku razinu koncentracije i razmišljanja. I to je uzbudljivo. Ne znam, mislim da je još nisam spreman napustiti. I nisam siguran da ću ikada biti.