Nova studija: Mikroplastika putuje zrakom, vjetar je nosi po cijelom svijetu

Izgleda da će studenti u školama osim ciklusa vode u prirodi, te ciklusa ugljika i dušika, uskoro na popis biogeokemijskih procesa dodati “plastični ciklus”, piše Guardian.

Autori studije, objavljene prošlog tjedna u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, pišu da su mikroplastične čestice i vlakna nastali raspadanjem otpada kojim se loše upravlja sada toliko rašireni da kruže Zemljom na sličan način kao globalni biogeokemijski ciklusi.

Autori su se fokusirali na mikroplastiku u zraku za koju kažu da sada kruži oko svijeta s različitim vremenom boravka u atmosferi, oceanu, kriosferi i na kopnu.

Veći dio dolazi od ranijih zagađenja okoliša

Modeli sugeriraju da se oko 1100 tona mikroplastike, definirane kao čestice manje od 5 milimetara, trenutno kovitla nad zapadom SAD-a, piše Wired. Otprilike 84 posto dolazi s prometnica na kojima automobili i kamioni naglo podižu čestice mikroplastike. Još 11 posto petrokemijske mijazme dospijeva iz oceana, a prašina s poljoprivrednih površina čini još 5 posto.

Veliki dio plastike u atmosferi ne dolazi iz svježih izvora. “Puno nasljeđa plastike putuje atmosferom i taloži se po cijelome svijetu”, kaže vodeća autorica studije Janice Brahney sa sveučilišta Utah. “Ova plastika je ono što desetljećima nekontrolirano bacamo u okoliš.”

Plastika stigla i na najudaljenija mjesta na Zemlji

U oceanima, deseci milijuna tona plastike koja već pluta morem, raspadaju se u mikroskopske komade, neke od tih sitnih čestica odlete u atmosferu i nošene vjetrom putuju svijetom. Ono što plastika desetljećima radi, Andreas Stohl, znanstvenik sa sveučilišta u Beču, naziva plastifikacijom krajolika i oceana. “Studija potvrđuje prirodu mikroplastičnog prijenosa u atmosferi na svjetskim razmjerima i čini dobar posao u isticanju relevantnih i zabrinjavajućih mogućnosti ali potrebno je više mjernih podataka kako bi se dobila bolja predodžba o izvorima,” kaže Stohl.

Prethodno istraživanje otkrilo je zagađenje plastikom i na nekim najudaljenijim mjestima na Zemlji, kao što su francuski Pirineji i Marijanska brazda. “Ljudi bi trebali biti zabrinuti zbog mikroplastike u zraku”, kaže Stohl za Guardian. “Prvo , jer je udišu i vjerojatno će imati zdravstvene posljedice. Drugo, atmosfera je sjajan distributer, na kraju ćemo baš svugdje imati izuzetno visoke koncentracije plastike.”