Nova studija: papirnate čaše za okoliš su možda jednako štetne kao plastične

Svijet godišnje potroši stotine milijardi šalica za kavu za jednokratnu upotrebu, a većina toga se ne reciklira. Stoga se prelazak velikih lanaca kave s plastičnih na papirnate čaše čini se kao dobar korak zaštiti okoliša.

Međutim, nedavno objavljena studija pokazuje da papirnate čaše mogu biti jednako otvorne kao i plastične ako završe odbačene u naš okoliš, piše Wired. Naizgled ekološki prihvatljive, papirnate čaše presvučene su tankim slojem plastike kako njihov sadržaj ne bi prešao u papir, a ta obloga može ispuštati otrovne tvari.

“Postoje kemikalije koje istječu iz ovih materijala”, tumači glavna autorica studije Bethanie Carney Almroth, profesorica znanosti o okolišu na Sveučilištu Göteborg u Švedskoj. Kada se pokušava procijeniti utjecaj šalica za kavu za van, većina eksperimenata usmjerena je na plastične poklopce i šalice od polistirena. Papirnate čaše dugo su bile pošteđene pozornosti.

Složene od mješavine materijala

“Sve bi bilo lakše istražiti kada bi nam proizvođači čaša rekli što točno koriste u proizvodima”, kaže Carney Almroth. Šalice su izrađene od složene mješavine sintetskih materijala i kemikalija, a dodani su im stabilizatori topline i druge tvari od kojih se za mnoge zna da su otrovne, čak i ako se koriste materijali biljnog porijekla.

“Ni kemijske analize ne otkrivaju uvijek što se tamo nalazi”, kaže Jane Muncke, toksikologica za okoliš i direktorica Food Packaging Foruma sa sjedištem u Švicarskoj. “I tijekom procesa proizvodnje čaša mogu se dogoditi nenamjerne kemijske reakcije između upotrebljenih materijala”, upozorava Muncke. “Zato nema smisla niti regulirati količinu pojedinih tvari u šalicama”.

Znanstvenici su također pronašli tragove štetnih kemikalija i teških metala u vodi i plastičnoj podlozi. Poboljšanje prakse recikliranja bio bi logičan korak u nastojanju da se spriječi da štetne kemikalije završe u prirodi ali znanstvenici kažu da je najbolje posve povući papirnate čaše. Većina centara za reciklažu ne može odvojiti papir od plastičnog premaza.

Ispuštanje kemikalija dok se koristi

Osim toga, ispiranje kemikalija nije samo problem kada se čaše odbace: može početi već kada se čaša koristi. Istraživačka skupina iz Indije 2019. godine je napunila papirnate čaše vrućom vodom kako bi vidjela ispuštaju li kemikalije. “Iznenadio nas je broj plastičnih mikročestica koje su u roku od 15 minuta iscurile u vruću vodu”, kazali su indijski znanstvenici. U prosjeku je bilo 25.000 čestica na 1 decilitar vode.

Čaše za višekratnu upotrebu nisu nužno bolje kada je u pitanju ispiranje jer su često napravljene od plastike, toplina i trošenje ubrzavaju ispiranje, a kisela pića poput kave lakše upijaju kemikalije. Ugljični otisak plastičnih čaša za višekratnu upotrebu je isto tako sporan. Čaša se mora upotrijebiti između 20 do 100 puta kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova, u usporedbi s onima za jednokratnu upotrebu, kažu neke procjene. Za to je kriva velika količina energije potrebna da bi šalica za višekratnu upotrebu bila izdržljiva plus topla voda za njezino pranje. Ipak, plastična čaša za višekratnu upotrebu barem ima potencijal da traje dulje i lakše ju je reciklirati.

Za autore studije plastične čaše nisu rješenje, jer bi se manje sirovina trebalo prerađivati u plastiku, smatra autorica studije. “Ali kada prelazimo na nešto održivije moramo biti sigurni da samo ne zamjenjujemo jedan proizvod drugim”.

Čaše od čelika kao rješenje

Carney Almroth dio je koalicije znanstvenika koji doprinose dokazima pregovorima za globalni sporazum o plastici, a razgovori o tome nastavljaju se u Keniji u studenome. U međuvremenu, traga se za sigurnijim i održivijim rješenjima. Neke su tvrtke napravile jestive šalice, od keksa ili vafla ili su koristile tehniku sličnu origamiju za savijanje papira u šalice. Autorica studije vidi potencijal da tvrtke koriste etablirane materijale za oblikovanje kružnog gospodarstva.

Tada bi i kafići mogli lakše zamijenili jeftine plastične i papirnate čaše. Na primjer staklo, kemijski je inertno i nema ispiranja. Ali iako se staklo može beskonačno reciklirati, ima veći utjecaj na okoliš od plastike. Izrađeno je od prirodnih sirovina, pijeska koji se kopa i tali na visokim temperaturama.

Nehrđajući čelik još je jedan kandidat ali se u čeličnim šalicama kava brže hladi nego u keramičkim i staklenim jer se toplina prenosi na materijal, a zatim na dlan ruke. Ipak čelik je robusniji, pa je dobar za nošenje pića u pokretu.

“Bez obzira na to koji se materijal pokazuje uspješnim, zamjena jednokratnih čaša zahtijeva inovativne pristupe”, kaže Muncke. Pod tim se misli da tvrtke koje pronalaze održiv način da iznajmljuju i skupljaju šalice za višekratnu upotrebu, operu ih na odgovarajući način, uvjere se da nisu kontaminirane i vrate ih u promet. Teško je promijeniti ponašanje ljudi i izgraditi novu infrastrukturu, i to košta. Praktičnost i jeftinoća jednokratnih čaša teško će se zamijeniti.