Znanstvenici su i u pelenama beba pronašli čestice mikroplastike

Kada se plastična vrećica ili boca razgrađuju, one se zapravo raspadaju na sve sitnije komade koji se probijaju u sve kutke našeg okoliša. Kada peremo sintetičke tkanine, sitna plastična vlakna se odvajaju i odlaze otpadnim vodama, dok vozimo plastične čestice odlijeću s guma i kočnica. Zato, doslovno, gdje god znanstvenici pogledaju nailaze na mikroplastiku, na čestice manje od 5 milimetara.

Njih ima na najudaljenijim vrhuncima planina i u najdubljim oceanima. Vjetrovi ih odnose na daleke udaljenosti i tako zagađuju nekada netaknute regije poput Arktika. U 11 zaštićenih područja u SAD-u s neba svake godine padne ekvivalent od 120 milijuna plastičnih boca.

U pilot istraživanju koje je objavljeno jučer, znanstvenici opisuju da su u pelenama novorođenčadi našli u prosjeku 36.000 nanograma polietilen tereftalata, PET, po gramu izmeta, što je 10 puta više od količine nađene u izmetu odraslih osoba. Nađen je čak i u prvoj stolici novorođene bebe, saznaje Wired.

Dojenčad je više izložena od odraslih osoba

PET je uobičajeni polimer koji se koristi u izradi odjeće od poliestera, ali i za izradu plastičnih boca. Otkriće stiže godinu dana nakon što je drugi tim znanstvenika izračunao da priprema vruće hrane za dojenčad u plastičnoj boci, ozbiljno nagriza plastični materijal i da to može bebe dozirati s nekoliko milijuna mikroplastičnih čestica dnevno, a možda i milijardu godišnje.

Dojenčad je više izložena od odraslih osoba, misle znanstvenici. Osim plastičnih boca bebe bi mogle unositi plastiku i na puno drugih načina. Stavljaju u usta plastične igračke, žvaču tkanine, piju iz plastičnih čaša, jedu plastičnim žličicama, tepisi po kojima puze su često od poliestera. Čak je i drveni pod obložen polimerima koji odbacuju mikroplastiku. Sve je to izvor sitnih čestica koje djeca udišu ili gutaju.

Zrak u zatvorenim prostorima za djecu je loš. Nekoliko je studija zatvorenih prostora pokazalo da bi svaki dan, u tipičnom kućanstvu, moglo pasti 10.000 mikrovlakana na jedan kvadratni metar površine poda, nakon što su ta vlakna odletjela s odjeće, kauča, posteljine. Djeca pužu po podu i nataložena vlakna razbacuju u zrak. “Suvremeni način života izlaže bebe različitim stvarima za koje ne znamo kakav učinak mogu imati kasnije u životu” kaže Kurunthachalam Kannan, znanstvenik koji se bavi zaštitom okoliša, sa Sveučilišta New York, koautor studije koja se objavljuje u časopisu Environmental Science and Technology Letters.

Dojenčad je posebno osjetljiva na kemikalije

Različite vrste plastike mogu sadržavati bilo koju od 10.000 kemikalija od koji četvrtina zabrinjava znanstvenike, kaže recenzija studije znanstvenika s ETH Zuerich. Osim raznih aditiva koji služe promjeni osnovnih svojstava plastike, kao poboljšanje fleksibilnosti, davanje dodatne čvrstoće ili zaštite od UV zraka, mikroplastika može sadržavati i teške metale poput olova ali i nastoji akumulirati teške metale i druge zagađivače, kroz okoliš.

Posebno zabrinjavaju kemikalije koje ometaju endokrini sustav, hormone povezane s reproduktivnim, neurološkim i metaboličkim problemima. Zloglasni sastojak plastike bisfenol A ili BPA povezan je s raznim vrstama karcinoma. Dojenčad je posebno osjetljiva na kemikalije koje ometaju endokrini sustav budući da razvoj njihovog tijela ovisi o endokrinom sustavu.

Kako ih donekle zaštititi

Ovo novo istraživanje dodaje sve veći broj dokaza da su bebe jako izložene mikroplastici. Budući da izlučuju mikroplastiku u svome izmetu, to znači da crijeva mogu i apsorbirati neke čestice plastike kao što apsorbiraju i hranjive tvari. Posebno sitne čestice mogu proći kroz stijenku crijeva i završiti u drugim organima, kao i u mozgu. Na pokusu na šaranima takve sitne čestice stizale su iz crijeva u mozak i oštetile ga što se očitovalo problemima u ponašanju.

Još se ne zna koja bi razina kemikalija koje uzrokuju poremećaje endokrinog sustava bila potrebna da izazove probleme. Znanstvenici koji istražuju mikroplastiku kažu da se kontakt djece s mikroplastikom može donekle ograničiti. Ne pripremajte dječju hranu u plastičnoj boci, koristite staklenu i premjestite je u plastičnu tek kada dosegne sobnu temperaturu. Usisavajte redovito kako bi podove očistili od mikrovlakana. Izbjegavajte plastične omote i posude koliko god možete.

Mikroplastika je kontaminirala svaki aspekt našeg života pa kako je se nikada nećemo riješiti, možemo barem pokušati smanjiti izloženost svoje obitelji, poručuje Wired.