Ova fotka pretrpane oglasne ploče na PMF-u najbolji je dokaz u kakvom je glibu naše školstvo

Svake se godine, pod okriljem UNESCO-a, 5. listopada obilježava Svjetski dan učitelja. Prilika je to za nešto konkretniji podsjetnik o ključnoj ulozi učitelja i nastavnika za razvoj društva. Proslava ovogodišnjeg Svjetskog dana učitelja stavlja naglasak na aktualni manjak nastavnika diljem svijeta koji je bez presedana. Taj je manjak uvjetovan neatraktivnim radnim uvjetima i srozanim društvenim statusom učitelja. Ovo su, jasno, problemi koji kronično more i hrvatsko školstvo.

Ovdašnji deficit nastavnika najizraženiji je u STEM području, u matematici, fizici, informatici… Ta sumorna situacija vjerojatno se najslikovitije ogleda na Matematičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta; tamošnja oglasna ploča doslovno je zagušena oglasima osnovnih i srednjih škola koje su u hitnoj i hektičnoj potrazi za nastavnicima matematike. O tome razgovaramo s ravnateljem zagrebačke XVIII gimnazije i profesorom geografije Hermenegildom Gallom te dekanom PMF-a Mirkom Planinićem.

Utopisti traže matematičare

Na oglasnu ploču Matematičkog odsjeka PMF-a proteklih je dana na Facebooku ukazao upravo profesor Gall. Napisao je kako se na toj ploči ogleda sva tragedija hrvatske sadašnjosti te da je pitanje tko će uopće više raditi u našim školama. “Neću biti pesimističan, ali kao što smo zakasnili za klimatski spas Zemlje i ovdje nam je otišao zadnji vlak nade”, zaključio je Gall na Facebooku. Pitamo ga o tom propuštenom posljednjem vlaku. Većina je matematičara, veli, i prije diplome već bezecirana od raznih tvrtki i banaka.

Uostalom, dodaje, malo tko želi ići raditi za plaću koju ljudi zarađuju radeći u kafićima. Uz gorak smijeh, prepričava nam anegdote iz ravnateljske SOS WhatsApp grupe. Neformalna je to, kaže, grupa zagrebačkih ravnatelja u koju se javljaju kada traže nekoga za zapošljavanje, od profesora do domara i čistačica. “Grupa je stalno zatrpana, a kada se javi netko iz osnovne škole tko traži profesora matematike, reakcije su vam sada već oni smajlići sa suzama i poruke kolegama da su utopisti”, prepričava ravnatelj XVIII gimnazije.

‘Da sam u osnovnoj, bio bih očajan’

U školi, kaže, zasad nemaju problema s nedostatkom matematičara, no Gall to pripisuje ludoj sreći. “Godinu dana nam je nedostajala osoba za pola radnog vremena, a zaposlene matematičarke su nam pucale po šavovima. I onda sam nekim čudom dobio oglas jedne mlade osobe koja se javila da će najesen diplomirati. Odmah sam je nazvao, doveo, dao joj komplete udžbenika, laptop… Sada je počela raditi kod nas”, govori profesor. Kaže pritom da su gimnazije čak još i atraktivne za rad, pa je relativno lakše naći predavača.

“Ali da sam u osnovnoj školi, ne znam kako bih se snalazio, bio bih očajan. Ovako sam poluočajan”, gorko se smije Gall. Da ne bude iluzija, napominje nam, situacija nije ništa bolja kada je u pitanju pronalazak osoblja poput domara i čistačica. Krajem prošle godine, prepričava nam, čistačica im je završila na višemjesečnom bolovanju pa je krenuo u potragu za zamjenom.

I dekan zatrpan pozivima

“Rekli su mi da uzalud tražim. U očaju sam oglas stavio na Fejs i za dva dana mi se čudom javila jedna bivša učenica, znala je osobu koja bi radila. Gospođa je kod nas na zamjeni radila šest mjeseci i pred kraj se bojala da je nitko dalje neće htjeti zaposliti. Poslao sam njene kontakte u ravnateljsku grupu; u deset minuta dobila je četiri poziva”, oslikava ravnatelj situaciju u školama.

Svi se nekako snalaze, dodaje. “Ali pomalo mi je tužno gledati da ravnatelji hodočaste na PMF i stavljaju oglase tamo na oglasnu ploču. Ministarstvo bi to nekako trebalo riješiti, a ne da smo mi mađioničari koji gledaju kako će pokrpati satnicu”, zaključuje profesor Gall u razgovoru za Telegram.

Dekan PMF-a Mirko Planinić, inače profesor fizike, potvrđuje nam da vlada strašan deficit STEM nastavnika te da je i on osobno zatrpan pozivima ravnatelja koji ih traže.

30 posto studenata želi u školu

“Kod nas na faksu vam je situacija takva da oko 30 posto naših studenata koji završavaju studij žele ići raditi u školu. Ostali idu u pravilu u IT, odnosno tamo gdje su znatno veće plaće”, govori Planinić. U školama se, veli, ne osjećaju cijenjeno. Odnedavno izdašnije STEM stipendije, dodaje, neznatno su popravile stvar. Riječ je o stipendijama koje država dodjeljuje u mjesečnom iznosu od 600 eura za STEM nastavničke studije. Stipendirani studenti nakon studija imaju obavezu raditi u školi onoliko dugo koliko su primali stipendiju.

Ako je primaju pet godina, pet godina moraju provesti u školi. “Ali to vam je pet godina nasuprot 40 ukupnog radnog vijeka…”, kaže Planinić i dodaje kako će se jednostavno morati razgovarati o poboljšanju uvjeta rada deficitarnih nastavnika. “Kao i u slučaju STEM stipendija, riječ je o pozitivnoj diskriminaciji i mislim da će ona biti nužnost i u plaćama. Liječnici su to, primjerice, napravili za ruralne sredine, i to funkcionira”, zaključuje dekan.