Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Ovaj djedica školovao se 55 godina i ima 30 diploma. Volio bi, kaže, da današnji studenti čuju par stvari

Gospodin Nicholson za Vice priča o svemu što je naučio

ZADNJA IZMJENA: ruj 14, 2016
Foto: Grand Valley State University

Michael Nicholson je 75-godišnji gospodin koji voli učenje i studiranje. Do sada je u životopis upisao jednu diplomu sveučilišnog prvostupnika, dvije diplome dvogodišnjeg diplomskog studija, 23 magisterija, 3 specijalističke diplome i jedan doktorat. Čovjek je 55 godina išao na fakultete i ima sveukupno 30 diploma.

“Ustajem u četiri ujutro i u sat vremena prohodam tri kilometra. Ne smatram da svi moraju ustajati tako rano, ali važno je imati neku vrstu rutine. Najgore je prespavati jutarnja predavanja, jer ćete onda cijelo vrijeme trebati nadoknađivati izgubljeno vrijeme i gradivo”, priča Nicholson, koji se osvrnuo i na odjeću današnjih studenata.

‘Neugodno mi je kad vidim modu u učionici’

“Kada sam bio u sjemeništu morao sam nositi košulje, kravate i odijelo. Toga više nema. Kada danas pogledam po učionici, neugodno mi je. Svi izgledaju neuredno. Ne znaju se odijevati. Kada sam odlazio na predavanja odjenuo bih duge hlače i majicu. Nikada nisam nosio traperice, kratke hlače ili sandale, kako rade mnoge današnje djevojke. Prije 50 ili 60 godina djevojke su nosile cipele i čarape, haljine ili suknje, a uređivale su svoju kosu”, prisjeća se za Vice.

Osvrnuo se i da činjenicu da mnogi studenti na predavanja nose hranu i jedu tijekom predavanja. “Kao da su došli na zabavu. Obično bih sjedio u zadnjem redu u učionici i vidio što oni gledaju na svojim kompjuterima tijekom predavanja. Većina bi gledala nešto što nema veze s predavanjem. U moje vrijeme nitko se ne bi usudio napraviti takvo nešto”, priča Nicholson koji se školovao punih 55 godina.

Pokušava se prilagoditi činjenici da stari

“Svidjelo mi se studiranje i odlučio sam da ću, što duže mogu, učiti i studirati. Što sam više učio, to sam više želio znati. Volio bih da sam i ove godine ponovno sjeo u fakultetske klupe, ali prije par godina sam odlučio da je dosta. Jedan mi je liječnik rekao – starite. Sad se pokušavam prilagoditi toj činjenici”, smije se. Priznaje da prvi put kad je postao student nije znao čime će se baviti u životu, ali je znao što ga zanima. Pohađao je Detroit Bible College i svake godine ravnatelj tog sveučilišta održao bi studentima uvodno predavanje na kojem bi im poručio da prerano i olako ne odustanu.

“Pokušavao nas je sve zadržati u školi dok ne diplomiramo. I to je i moja poruka mladim studentima – ne odustajte olako. Smatram da uistinu nije važno što osoba studira, samo je važno odabrati nešto što vas zanima, jer ćete u suprotnom odustati nakon nekog vremena. Važno je dobiti diplomu. Tada vam se, neovisno o tome što ste diplomirali, otvaraju nove mogućnosti i opcije. Možda je najbolji primjer moja supruga koja je po struci učiteljica, time se bavila samo kratko vrijeme, a posljednjih 37 godina bavi se obradom podataka”, otkriva.

Kako naučiti nešto i od onih koji vam nisu simpatični

Gospodin Michael svoju suprugu upoznao je u sjemeništu. Tada je otišao u Dallas, na bogoslovni fakultet na tri godine, dok je ona ostala u Detroitu gdje je pohađala školu. “Pisali smo si pisma i povremeno se čuli telefonom”, opisuje to razdoblje. Oženili su se između njegove treće i četvrte godine studija. “To mi je bilo i najdraže studentsko razdoblje. U tom periodu sam naučio kako biti samostalan i odgovoran. Znao sam da sve ovisi samo o meni i da moram uložiti mnogo truda da se ponosan vratim kući”, objašnjava. Priznaje kako se nije slagao sa svojim cimerom, koji je bio jako emocionalan i bučan, dok je on oduvijek mirna i povučena osoba.

“Cimer je uvijek imao mnogo toga za reći, ali mi je pokazao i otkrio mnogo korisnih i pametnih stvari. Kako je bio dvije godine stariji od mene, poklonio mi je knjige i radove koji mu više nisu bili potrebni. Naučio sam da se nikada ne treba svađati sa svojim cimerom, čak ako se ne slažete s njim i iako vam se ne sviđa. Jer vas uvijek može nečemu korisnom naučiti”, poručuje. Smatra kako je važno tijekom razgovora s drugim ljudima, uvijek ih pozorno slušati, jer tako također možete mnogo toga naučiti.

Zanimljiva teorija o atentatu na Kennedyja

“Samo ušutite i poslušajte druge”, savjetuje ovaj gospodin. “Mnogo toga možete naučiti i od svojih kolega studenata, saznajte iz kakvog okruženja dolaze, kako je ono utjecalo na njih, koji su njihovi stavovi. To je između ostalog i svrha studiranja, osim dobivanja posla. Važno je proširiti vidike i pogled na život”. Smatra da na predavanjima prvenstveno treba slušati profesore, jer je to njihovo vrijeme. Slaže se s time da profesore treba ispitivati, ali im ne treba kontrirati.

“Naravno, ako se u potpunosti ne slažete s njihovim mišljenjem, to im i kažite. Primjerice, za posljednju diplomu iz kaznenopravnih znanosti morao sam napisati rad na 75 stranica. Zbog moje kršćanske pozadine, izabrao sam za temu vjeru i njezin utjecaj na zatvorenike. U mojim istraživanjima došao sam do informacije o čovjeku koji se u zatvoru okrenuo vjeri. Smatram da je on ispalio fatalni hitac u Kennedyja. Dva puta sam ga posjetio u zatvoru i dopisivali smo se. Imam 27 njegovih pisama”, priča.

Kako natjerati druge da poštuju vaše mišljenje

O tome je mnogo razgovarao sa svojim profesorom koji je nadzirao njegovo pisanje završnog rada. Nicholson mu je rekao da je to njegovo viđenje atentata.

“S takvim pristupom profesor je morao uvažiti moje mišljenje. Da sam mu rekao da je on u krivu i da ne zna o čemu govori to bi samo izazvalo njegov gnjev i probleme. No, kada profesoru kažete da je vaše mišljenje drugačije od njegovog i da je to vaš kut gledanja, onda je na njemu da to uvaži”, objašnjava Nicholson, koji je sa 11 godina počeo raditi. Raznosio je novine svakog jutra sljedećih 11 godina. Na taj način je financirao četiri godine svog prvog studija.

Volio bi se i dalje školovati

“Naravno, u to vrijeme studiranje nije koštalo kao danas. Prosječan studentski dug nakon četiri godine danas iznosi 30.000 dolara. Je li to vrijedno toga? Ne znam. Bojim se dugovanja. Nikada nikome ništa nisam dugovao. Kada nekome dugujete, vi ste pod njegovom kontrolom. Ali ne znam što možete napraviti po tom pitanju, jer danas nije lako dobiti posao.

Par ljeta tijekom studiranja radio sam u tvornici Chrysler, jednostavno sam došao i pitao ih trebaju li radnika. To je bilo 1960. No, to danas nije moguće. Ako želite takve poslove, trebali biste otići primjerice u Kinu”, priča. Kaže kako mu nedostaju fakultetske klupe i da mu zdravlje dopušta nastavio bi se i dalje školovati. “Moj je savjet školujte se što više i duže možete”, poručio je Nicholson svim studentima.

Ana Lonjak Božičević
Novinar
824 članka Više o autoru
Više s weba