Ovo je trenutak kad bismo se trebali zabrinuti: otkriveno je da nam hrana, zbog CO2, ima sve manje hranjivih tvari

Sve je više dokaza da rastuće razine ugljičnog dioksida u atmosferi čine hranu manje hranjivom, jer iz usjeva nestaju vitamini koji su iznimno važni za ljudski razvoj. Studije pokazuju da pšenica, soja, kukuruz, grah, grašak imaju sve manje bjelančevina, cinka i željeza jer rastu u okolišu u kojem je sve više ugljičnog dioksida.

Puno usjeva već je izgubilo dio hranjivih tvari, a do 2050. godine bit će još puno gore, piše Scientific American. Jedna je studija usporedila današnje biljke s uzorcima iz prijašnjih herbarija i utvrdila da količine minerala, uz cink, željezo i kalcij, usko prate porast ugljičnog dioksida.

Rastu brže i veće, ali s manje hranjivih tvari

Zadnja studija na ovu temu, objavljena u Science Advances, utvrdila je da se koncentracija esencijalnih hranjivih tvari smanjila u 18 vrsta riže koje su bile izložene povećanim razinama CO2 u jednom eksperimentu. Na prvom su mjestu pali vitamin B kao riboflavin, koji pomaže razgradnji hrane u energiju, i folati koji su važni za fetalni razvoj. Pali su za čak 30 posto.

Čini se nelogičnim da više ugljičnog dioksida može štetiti biljkama jer je on jedan od glavnih sastojaka koji biljke koriste za rast ali se pokazalo da previše CO2 nije dobro za biljke kao ni previše ugljikohidrata za ljude. Dodatni ugljični dioksid je kao i prazne kalorije iz “junk” hrane, biljke rastu brže i veće, ali posljedično s manje hranjivih tvari.

Neki su na to sumnjali od 1998. godine

Znanstvenici koji se bave agrikulturom znaju već neko vrijeme da hrana postaje sve manje hranjiva ali se mislilo da je to samo zbog modernih metoda uzgoja, prevelike upotrebe tla koja vodi demineralizaciji ili pretežnim uzgojem vrsta koje daju veće prinose.

U međuvremenu, znanstvenici koji već nekoliko desetljeća rade na istraživanju biljaka, iznose tvrdnju da ugljični dioksid doprinosi smanjenju minerala u biljkama. Znanstvenik Irakli Loladze je 1998. uočio da su zooplanktoni izgladnjeli hraneći se algama koje daju više svjetla i brzo rastu. Loladze je tada još pretpostavio da se ista stvar događa s biljkama kao rezultat više ugljičnog dioksida u okolišu i čini se da je njegov instinkt bio dobar.

Ozbiljan utjecaj na zdravlje ljudi

Implikacije ovog istraživanja problem su čitavog čovječanstva, a osobito za ljude koji žive u siromašnim i nerazvijenim regijama gdje je puno teže kompenzirati nedostatak hranjivih tvari prehranom s više proteina i vitamina. Prema Global Hunger Index, oko 2 milijuna ljudi pati od “skrivene gladi”, odnosno konzumiraju dovoljno kalorija, a loše su ishranjeni.

Nedostatak željeza je najveći problem, jedan od troje ljudi ima manjak cinka, a milijunima fali kalcij, magnezij ili selen. Prehrana s manjkom ovih hranjivih tvari može dovesti do oštećenja kognitivnog razvoja djece, većeg broja smrti u djetinjstvu, mrtvorođene djece, smanjenog rasta i oštećenja imuniteta.

Kako će ovo utjecati na biljojede?

Ne postaje samo ljudska hrana manje hranjiva. Pelud koji pčele jedu u kasno ljeto ima puno manje proteina nego prije. Uz više ugljičnog dioksida biljke daju manje nektara što sigurno pogađa kukce koji oprašuju biljke i ptice. Znanstvenici još manje znaju kako će ovo stanje utjecati na biljojede i životinje koje su na višoj ljestvici prehrambenog lanca. Hoće li meso svinja i krava s farmi imati manje hranjivih tvari jer se hrane biljkama s manje nutrijenata? Zasad se to samo nagađa.

Zanimljivo je da su kukuruz i šećerna trska, koji imaju manje uobičajeni način fotosinteze, manje osjetljivi na manjak hranjivih tvari. No oni čine samo 3 posto svih vrsta pa oslanjanje na njih neće učiniti puno da bi se riješio problem smanjenja hranjivih tvari u hrani.

Posljedica je rast problema pretilosti

Nedostatak hranjivih tvari može pridonijeti pretilosti jer će ljudi jesti sve više škrobnih biljaka i veće količine hrane da bi nadoknadili manjak hranjivih tvari. Slično kako su i zooplanktoni izgladnjeli jedući “junk” alge, postat će bizarno da ćemo biti okruženi hranom koja nas ne može zasititi, bit ćemo gladni, a istovremeno ćemo postajati pretili.

Svjetska populacija raste i povećava se potražnja za hranom. Čak i da dramatično smanjimo CO2, razina u atmosferi bit će visoka sljedećih 50 godina. Znanstvenicima je uspjelo genetičkim inženjeringom stvoriti usjeve s više hranjivih tvari. Zlatna riža, na primjer, ima više A vitamina, ali proces obogaćivanja je dug i skup, a vjerojatno ne nadoknađuje cijeli niz potrebnih vitamina i minerala zbog velike količine ugljičnog dioksida u atmosferi. U međuvremenu, znanstvenici nastoje bolje razumjeti kolaps hranjivih tvari koji pogađa i ljude i životinje. Njihovim naporima, bolje ćemo se nositi s time da svijet održimo sitim i zdravim unatoč ovom novom otkriću, nevidljivoj prijetnji izazvanoj ljudskim djelovanjem.