Ovo je zadnji, nikad emitirani Ćirin intervju: 'Mama mi je govorila da ću sigurno biti nešto. Slijepo sam joj vjerovao'

Danas je, u 88. godini života, preminuo Miroslav Ćiro Blažević. On se duže vrijeme borio sa zloćudnom bolešću, koja je, nažalost, metastazirala. Legendarni trener u zadnje je vrijeme često medijima govorio da je kraj blizu, a posljednji intervju dao je novinaru, ujedno i prijatelju Andriji Jarku.

Nikad prije emitirani intervju, koji je RTL upravo objavio, snimljen je na Maksimirskom stadionu. Ćiro je Jarku prvo odgovorio na pitanje kako zdravlje. “Rado bih da mogu slagati kako sam dobro, ali nisam. Dijagnoza je zabrinjavajuća. Činim sve, borim se, kako bih, ako je ikako moguće još malo poživio, ali prognoze su podijeljene. Kako narod kaže, u nadi je spas. Ja se nadam”, rekao je.

Otkrio je kako knjigu nije napisao, ali kako ju je spreman napisati ako se ipak izvuče, baš o periodu bolesti. To se, kako nažalost danas znamo, nije obistinilo. Upitan je li kao dijete mogao vjerovati da će biti “trener svih trenera”, kazao je kako je njegova majka bila ta koja ga je “inficirala Dinamom.” “Znala mi je reći: ‘Znaš braco, ti ćeš sigurno nešto biti i morat ćeš pomoći sestrama.’ Slijepo sam joj vjerovao i to kao da je bila obaveza, hipoteka koju mi je stavila na leđa. Trudio sam se biti netko. Brzo sam shvatio neminovnu formulu za to”, kazao je.

‘Pitao sam majku o Hotelu Dubrovnik, rekla je nipošto’

Ispričao je kako mu je mama dala u zadatak da pomogne sestrama, pa je tako, kad je zaradio prve ozbiljnije novce, došao u Zagreb i svakoj sestri kupio po stan. “Konzultiram moju majku stalno. Pokojni Tuđman, moj veliki idol, silno je htio da nešto uzmem. To bi bio Hotel Dubrovnik, a kadgod sam je pitao ona je govorila: ‘Braco nipošto.'”, kazao je. Ispričao je da je Tuđmanu rekao da mu je mama zabranila da uzme hotel. “Jako sam danas sretan da ga nisam uzeo”, rekao je.

Došli su onda i na nogometne teme. Upitan što bi poručio svima mladima koji se bave nogometom kazao je da je važno da ne zanemare dob u koju će neminovno doći, jesen života. “Kad onda, najedanput, nema više novaca. Ja sam toga bio svjestan i znao sam da se to ne smije dogoditi. Hvala Bogu, danas imam situaciju gdje ne motam brinuti hoću li sinu ili kćeri dati toliko ili toliko. Nikada nisam podcjenjivao novac, najveći dio života sam bio i gladan i gol i bos. Stalno sam govorio: ‘Mama gdje si ti vidjela da ću ja biti nešto’“, ispričao je.

‘Brzo sam shvatio da je moj put za izlazak iz sirotinje sport’

Ćiro je u intervjuu govorio i o tome koja ga je zemlja najviše oformila od svih zemalja u kojima je živio. Kazao je da je to bila Švicarska. “Brzo sam shvatio da je moj put za izlazak iz sirotinje sport. Kad danas konzultiram moju formu uspjeha prvo je nadarenost za nešto, ne ideš u djelatnost za koju nemaš afinitet”, kazao je. Pozdravio je onda sve kolege i kazao im da je biti trenerom avantura. “Autoritet znanjem je najvažniji”, kazao je.

Upitan koliko ga je siromaštvo definiralo kao čovjeka, kazao je: “To je fakultet”. Opisao je kako je to garancija koja čovjeka tjera na uspjeh, ali tako da “bude miran i da zna da ima čistu savjest”. Prisjetio se i kako je svojevremeno završio u zatvoru. “Bojao sam se što će Tuđman reći”, kazao je. Prisjetio se kako je nakon izlaska iz zatvora čekao da tadašnja Croatia zabije gol da bi se Tuđman odobrovoljio. Vidio ga je, kaže, na poluvremenu i viknuo mu: “Znao sam da niste ništa krivi”, prisjetio se Ćiro.

Odgovorio je i na pitanje je li točno da mu je Tuđman svojevremeno diktirao sastav momčadi. “Imao je on svoje ministre. Pola njih nije bilo doraslo funkciji. Nije im se miješao, tako ni meni”, rekao je. Kazao je kako se nikad nije odrekao Tuđmana zbog čega je ušao u konflikt s Mesićem. “Žao mi je da svaki Hrvat nije imao tu privilegiju da ga upozna”, rekao je.

‘Ženski spol izuzetno cijenim’

“Ja ženski spol izuzetno cijenim, ali još sam kao mali bio ministrant i mama me tjerala da jednoj velikoj katolkinji kažem: ‘Ljubim ruke.’ Svi su me zafrkavali, ali ja sam to morao reći”, kazao je govoreći o ženama. Jarak je pak primijetio da je ženski spol umalo ostao bez velikog šarmera jer je Ćiro zamalo postao svećenik.

Pristao je na to, kazao je, na nagovor majke. Sve je propalo, kazao je, kada ga je oblačila jedna časna sestra. Ispričao se javnosti zbog te anegdote uz smijeh. Prisjetio se i kako su mu na stadionu vikali: “Ćiro, pe***u’, rekavši da je u toj tuzi i boli bio inspiriran i napravio odlučujuću stvar za utakmicu jer nije bilo gola.

“Sjetim se, čuvaju mi Šukera u sendviču. Zovnem ga i kažem: u centar. Dvojica za njim, Boban zabije, a oni opet viču: ‘Ćiro, pe***u’, a ja im šaljem puse”, prisjetio se. Otkrio je i za čime, u trenerskoj karijeri, najviše žali. “Mi nikako nismo smjeli izgubiti od Francuske koja je duplo slabija od Nizozemske koju smo dobili”, rekao je. Morao je tada, kaže, izbaciti Cvitanovića. Tom ga je prilikom zvao i Tuđman kojemu je kazao: “Morate birati između Cvitanovića i mog autoriteta. Samo je poklopio.”

‘Ja sam noćne more imao zbog Francuske’

Jarak ga je pitao sjeti li se još Svjetskog prvenstva 1998. godine, dođe li mu u snove.”Dođe, strašno, ja sam noćne more imao zbog toga. Znao sam da imamo najbolju ekipu i da možemo biti prvaci, nitko mi nije vjerovao do Njemačke”, kazao je. Ispričao je kako je došlo do prepirke s Cvitanovićem koji je odbio ono što je tražio od njega. Tada ga je potjerao, a on je, kazao je, trebao ući i riješiti sve u utakmici protiv Francuske.

Upitan za legendarnu priču, o tome koliko je Rolexa stukao u svlačionici i koliko ih je bilo originalnih. Prvo je kazao da je sve bilo “oriđiđi.” Nije, kazao je, razbijao samo sat, nego i kaput. “Igrali su kao babe, nisam znao što ću”, kazao je, opsovao i pokazao kako je razbio Rolex.

“Zamisli sine, 50 godina u kontinuitetu imam priliku da se svake godine na Bolu kupam. Kad bih sve sabrao u tih 50 godina, mjesec dana odmora nisam imao. Nikoga nisam odbio, ni Muru, ni Tuzlu, niti Prištinu. Tkogod zove, dolazim, nisam se pravio važnim da to nije za mene”, rekao je. Priština mu je, kazao je, ostala u najljepšem sjećanju na svijetu.

‘Sine moj, nemoj da rasplačem ovu mladost’

Na pitanje po čemu bi volio da ga pamte kazao je: “Po onome što sam napravio. To je čestito napravljeno, bez kombinacija, sportski, čisto, borbeno.” Upitan očekuje li ulicu u gradu Zagrebu jednog dana, opsovao je i pitao zna li koliko ima junaka u gradu. “Subjektivan si, hvala ti na tome, misliš da bih trebao dobiti jednu avliju. Ali ne interesira me to”, kazao je.

Nema, kaže, ništa za čim žali. “Uvijek sam sve napravio u odgovornosti, imao sam svijest da narod mogu obradovati i rastužiti. To sam često govorio igračima. Govorio sam im to u Francuskoj”, rekao je.

Zadnje pitanje je bilo je li ga, s obzirom na dijagnozu, strah. “Sine moj, nemoj da rasplačem ovu mladost. Ja sam se pomirio, moja situacija je gotovo beznadežna. Ali ja ću se boriti za ljubav onih koji me vole. Ali vidim po primjedbama doktora, ide rak na prostatu, debelo crijevo, idi u pi**u mat***u, ja ću se spasit”, kazao je uz smijeh. Bio je to kraj intervjua, a Jarak i Ćiro su zagrljeni odšetali s maksimirskog travnjaka.