Ovog vikenda u Martićevoj u Zagrebu pojavio se novi, impresivan mural. Razgovarali smo s autorom

Na uglu Martićeve i Vojnovićeve ulice, tijekom vikenda je osvanuo novi mural – “Stepenice”. Djelo je rad 33-godišnjeg umjetnika Igora Taritaša. Nastao je u suradnji s Hrvatskim društvom likovnih umjetnika (HDLU), a prvotno je trebao biti kod katedrale.

“Prijavio sam se na natječaj HDLU-a jer sam htio ostaviti neki veći trag u Zagrebu. Prvotna ideja bila je da mural bude negdje oko katedrale, ali to nije prošlo zbog jezgre starog grada. Skicu koju sam napravio za tu lokaciju prilagodio sam Martićevoj. Trebalo mi je nekoliko sati, a sam mural radio sam tri i pol dana”, kaže nam Taritaš koji predaje likovni u jednoj školi, a inače je iz Hercegovaca, naselja blizu Garešnice.

‘Stepenice simboliziraju uspon i nadu’

Mural u Martićevoj viši je od 4 metra i širok je oko 7 metara. Zahtijevao je, objašnjava nam Taritaš, puno fizičkog rada. “Pristup je potpuno drugačiji od rada u ateljeu. Puno je tu fizikalije, morate raditi s ljestvama i sa skelom i stalno se penjati i silaziti. Ja mislim da sam 200 puta u danu silazio”, priča.

Većina rada inače mu je bazirana u ateljeu, zato mu je ovo bila dobrodošla promjena. “Prolaznici uvijek daju neke komentare koji su dosta iskreniji. Naime, kada se radi izložba zovu se ljudi koje znaš i koji znaju za tebe, a ovako te vidi i netko tko inače možda ne bi došao na izložbu”, objašnjava.

Inače, komentari ljudi bili su mahom pozitivni. “Od potresa su ljudi dosta osjetljivi. Osjetio sam kod njih određenu dozu straha, nije im lako, ali komentari na mural bili su jako pozitivni. Upravo stepenice koje sam nacrtao simboliziraju uspon, i nadu u bolje sutra”, kaže nam Taritaš.

Uspješna iluzija u prostoru

Taritaš nam je objasnio i što je htio postići. “Jednostavno sam htio napraviti iluziju u prostoru. Martićeva nam je bila zanimljiva jer je ispred murala betonska konstrukcija, točnije prostorna instalacija ‘Space Invader’ autora arhitekta Dine Belamarića. Ona je izvedena u sklopu Dizajn District festivala, ali te zgrade su u kutu i bilo je nekako prezatvoreno. Zbog toga sam, nadovezujući se na tu skulpturu, htio napraviti mural koji će otvoriti taj kut i prostor”, objašnjava i nastavlja:

“Mural je pogled u sliku kroz prozor. Stepenice koje sam napravio nastavljaju se na betonsku konstrukciju i izgledaju kao da se njima može ući u sliku”. Kako kaže, pomislio je da bi se na betonskoj konstrukciji ispred murala mogli okupljati beskućnici te im je htio “pružiti nadu i toplinu kada pogledaju dnevni boravak na njegovom muralu”.

Kaže i kako voli slikati prostore u kojima provodimo najviše vremena. To kakvi će oni biti ovisi o lokaciji na kojoj će se nalaziti, pa tako ovaj mural po sebi ima i neka oštećenja”U Martićevoj sam napravio jedan novi prostor, ali opet sam ga morao malo uništiti da bude u skladu s fasadom i zgradom koja je u dosta derutnom stanju”, zaključuje.