Pazite ovo, Gradski zavod ne dopušta da se na Manduševac vrati pitka voda jer će to zagušiti Trg bana Jelačića
Naprosto misle da je fontana tu samo za ukras, a ne za oprskrbljivanje pitkom vodom
Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode odbio je izdati suglasnost da se na Manduševac vrati pitka voda. Naime, inicijativa je to koju je još 2016. godine pokrenula građanska platforma 1postozagrad. Oni naprosto misle da se Manduševcu mora vratiti njegova “stoljetna uloga mjesta za konzumaciju besplatne pitke vode”.
“Glavni gradski trg treba imati punkt s besplatnom pitkom vodim, a logično mjesto za to je ono gdje je to bio slučaj stoljećima. Jednostavna tehnička rješenja to i lako omogućuju i to bez da se narušava postojeće rješenje”, rekao nam je Saša Šimpraga, analitičar prostora i voditelj platforme 1postozagrad.
No, u gradskom zavodu se s tim baš i ne slažu. Inicijativi su poslali stručno mišljenje u kojem tvrde kako bi dodavanje sadržaja na Manduševac predstavljalo nepotrebno zagušivanje urbanistički dovršenog prostora. “Smatramo da bi postavljanje slavina za vodu i potrebnih slivnika na sadašnjem oblikovanju fontane, poremetilo njenu jednostavnost i nenametljivost.”
Fontana je tu za ukras, a ne za oprskrbljivanje pitkom vodom
Osim toga, iz zavoda navode kako je besplatna pitka voda na Manduševcu imala smisla prije uvođenja vodovoda u kućanstva te u vrijeme kada se još trgovalo stokom na neuređenom trgu. Napominju kako se tek u 19. stoljeću izvor ogradio i uredio, ali da je tad još uvijek služio za napajanje životinja. A onda je u 20. stoljeću zatrpan nakon asfaltiranja plohe Trga.
“Dakle, postojanje određene vrste snabdijevanja vodom na potezu Bakačeva-Trg bilo je nužno vezano s funkcijom tog prostora (trgovanje, poljoprivreda), koji je bio rubni zapušteni gradski prostor. Međutim, od 19. stoljeća Trg postaje reprezentativno središte novoizgrađenog Donjeg grada, što je obilježeno izgradnjom novih sadržaja”, obrazlažu odluku iz gradskog zavoda.
Inače, Manduševac je posljednji put renoviran 1987. godine, a iza projekta su stajali arhitekti Branko Silađina, Mihajlo Kranjc i Berislav Šerbetić. Tada je jednostavno dobio ulogu spomenika na taj povijesni punkt i od tada nije imao nikakvu utilitarnu ulogu. Iz zavoda svoju odluku objašnjavaju i time da česme s pitkom vodom postoje u parkovima i na tržnicama, ali ne i na fontanama jer je njihova funkcija da “prolaznicima pruže estetsku senzaciju uz auditivni doživljaj šuma vode te da stanovnici grada ljeti uživaju u osvježenju zraka.”
‘Nastojimo ispraviti veliki propust’
No, iz inicijative 1postozagrad ne misle odustati i najavljuju nastavak akcije kako bi uveli pitku vodu na Manduševac. Zasad još nisu objavili koji će im biti sljedeći potezi. Voditelj inicijative Šimpraga pojasnio nam je što oni konkretno žele. “Radi se o inicijativi koja nastoji ispraviti jedan veliki propust i afirmirati jednu bitnu povijesnu točku u gradu kroz njenu izvornu i korisnu funkciju”, kaže.
Komentirao je i odgovor gradskog zavoda: “Izostanak suglasnosti Zavoda demonstrira nerazumijevanje simboličke važnosti Manduševca pa i izostanak poštovanja spram zagrebačke povijesti, urbane tradicije, europskih standarda, globalnih trendova te stvarnih potreba grada i građana”, kaže nam Šimpraga. Usput je odbacio i sve razloge koje im je zavod naveo.
“Zavod navodi argumente poput onoga da će pitka voda na Manduševcu ‘zagušiti’ i ‘opteretiti’ trg, valjda, za razliku od npr. šatora. Argument da bi se narušilo rješenje Manduševca također ne stoji jer ono ne predstavlja nikakvo posebno vrijedno ostvarenje koje se ne bi moglo prilagoditi povijesnoj ulozi Manduševca kroz minimalnu intervenciju”, rekao nam je Šimpraga.