Populacija bjeloglavih supova ozbiljno je ugrožena, no ovaj bi projekt u Hrvatskoj to mogao promijeniti

Na domaćem terenu trenutno obitava 129 parova

FOTO: Arhiva Javne ustanove Priroda

Nekada široko rasprostranjen u južnoj Europi pa tako i u Hrvatskoj, bjeloglavi sup doživio je značajan pad brojnosti populacije, a s brojnih je područja potpuno nestao. Trenutno ih ima u Španjolskoj, Turskoj, Grčkoj, na Sardiniji pa sve do Maroka, Alžira i središnje Azije. Na svu sreću, vrsta se kod nas uspjela održati i polako joj brojnost raste, no većinom na području Kvarnerskih otoka i nešto malo na Učkoj.

Prema posljednje dostupnim podacima, najmanje ih je bilo tijekom 2017. godine – 108 parova, no današnja populacija broji 129 parova u cijeloj Hrvatskoj. Kako bi se takav trend i nastavio, nužno je unaprijediti dio aktivnosti koje se provode s ciljem očuvanja ove vrste te pokrenuti neke nove koje će dodatno pomoći smanjenju ugroze.

Upravo to nastoji se ostvariti projektom Life SUPport koji, ujedno, velikim dijelom predstavlja i provedbu Plana upravljanja bjeloglavim supom u Hrvatskoj. Započeo je u siječnju ove godine, a trajat će sve do kraja 2027.

Projekt u suradnji s partnerima provodi Udruga BIOM, a voditelj projekta – diplomirani biolog Dubravko Dender ispričao nam je sve o njemu, kao i brojne zanimljivosti o ovoj najvećoj ptičjoj vrsti koja trenutno živi u Hrvatskoj.

Kvarnerski otoci su u području posebne zaštite

“Smanjenje prirodno dostupne hrane te trovanje predatora poput vukova i čagljeva gdje su supovi slučajne žrtve, ključni su razlozi zbog kojih je vrsta nestala s brojnih područja. Još je u prvoj polovici 20. stoljeća sup bio uobičajena pojava diljem našeg priobalja, da bi do kraja istog u potpunosti nestao iz kopnenog dijela”, naglašava Dender.

Ranije se vrsta razmnožavala od Učke, Primorja, Kvarnerskih otoka i Velebita do kanjona pojedinih dalmatinskih rijeka, otoka Brača, Biokova i dijela Dubrovačkog primorja.

Međutim, s posljednjim gnijezdećim parovima koji su nestali s hrvatskog kopna 2003. godine, cjelokupna autohtona populacija bjeloglavih supova u Hrvatskoj danas je primarno ograničena za gniježđenje na nekoliko otoka u području ekološke mreže NATURA 2000 koja je uspostavljena u svim državama EU-a, a kod nas se odnosi na Kvarnerske otoke – Cres, Krk, Prvić i Plavnik. No, lagani porast parova, zahvaljujući poticajnim aktivnostima, ponovno se bilježi i na Učkoj.

Mora se potaknuti tradicionalno stočarstvo

Za očuvanje bjeloglavih supova koji su posljedično uvelike ovisni o broju uginulih životinja kojima se hrane, između ostaloga, ključno je stočarstvo koje podrazumijeva boravak ovaca i druge stoke tijekom cijele godine na otvorenom.

“Samim time potrebno je ljudima osigurati bolje uvjete za bavljenje ovom djelatnošću, kako bi sačuvali i supove. Osim očuvanja travnjačkih površina na kojima se stoka prehranjuje, to podrazumijeva i osiguravanje najboljih metoda zaštite domaćih životinja od predatora čije je populacije potrebno kontrolirati, posebno na otocima gdje su novija pojava”, objašnjava naš sugovornik.

To se, dodaje, prije svega odnosi na divlje svinje i čagljeve koji rade štetu stoci, a time i smanjuju broj ovaca, odnosno dio stočara odustaje od tradicijskog uzgoja stoke na otvorenim pašnjacima.

S druge strane, kod kontrole predatora poželjno je da lovci koriste bezolovno streljivo jer nakupljanje olova u organizmu ptica, koje ga progutaju hraneći se strvinama ustrijeljenih životinja, može dovesti do različitih metaboličkih smetnji, pa i smrti.

Bjeloglavi supovi hrane se isključivo strvinama Arhiva Javne ustanove Priroda

Supovi su često žrtve strujnih udara

“Još jedna od značajnih prijetnji kako za bjeloglave supove, tako i za druge krupnije vrste ptica grabljivica i sova, jest i elektroenergetska infrastruktura na kojoj ptice nerijetko stradavaju od električnog udara. Stupovi su, naime, nekim pticama često najbolje lokacije za odmor ili vrebanje plijena na otvorenim područjima bez stabala”, kaže Dender.

Upravo zbog toga, tvrtka HEP ODS će, kao partner projekta, u suradnji s Udrugom BIOM nastaviti sanaciju problematičnih stupova na kojima se utvrdi stradavanje ptica ili se isti na osnovu analize kretanja pojedinih ptica detektiraju kao potencijalno opasni za ptice. Time će se nastojati ispuniti jedan od glavnih ciljeva projekta – smanjenje smrtnosti od strujnog udara primjenom odgovarajućih mjera ublažavanja na najvažnijim točkama gdje se nesreće događaju.

U proteklih nekoliko godina samo na otoku Cresu zaštićeno je više od 400 potencijalno opasnih srednjonaponskih stupova, a projektnim aktivnostima zaštitit će se još njih dvjestotinjak na ključnim lokacijama na drugim kvarnerskim otocima te potencijalno na planini Učka.

Uz HEP ODS, ostali partneri u projektu Life SUPport su Javna ustanova Priroda koja vodi Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli, Poljoprivredna zadruga Otok Krk te Vulture Conservation Foundation, dok je Uprava za zaštitu prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja pridruženi partner.

Potrebno je sigurno mjesto za gniježđenje

Nadalje, negativne posljedice za divlje životinje donosi i razvoj turizma. U slučaju supova, dodaje Dender, taj se negativan utjecaj odražava kroz uznemiravanje ptića na gnijezdima.

“Buka plovila i ljudi na njima te nepotrebno prilaženje gnijezdima ptica znaju dovesti do pada u more mladih supova jer se na Kvarneru gnijezde upravo na liticama iznad samog mora. Ako se tada ptice ne spase, one nažalost stradavaju od utapanja”, upozorava Dender.

Ključni preduvjeti za život bjeloglavog supa stoga su osiguravanje hrane i vode te sigurnog mjesta za gniježđenje. A uz te osnovne preduvjete treba osigurati i ublažavanje utjecaja koje ljudi imaju na ovu vrstu.

“Dio aktivnosti projekta Life SUPport odnosit će se stoga i na promociju bjeloglavog supa i edukaciju ciljanih skupina – ovčara, lovaca, brodara i drugih te šire javnosti o postojećim ugrozama”, kaže Dender.

Ključna je suradnja brojnih sektora

Kroz projektne je aktivnosti osigurana i opskrba hrane na postojeće cresko hranilište za supove kao i unapređenje istoga, a sve kako bi se nadomjestio nedostatak prirodno dostupne hrane.

Hranilište, kao i Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli, vodi Javna ustanova Priroda, a u suradnji s volonterima planirano je osigurati i dužu prisutnost na moru tijekom ljetnih mjeseci i tako spasiti veći broj ptića koji se nađu u nevolji tijekom prvih letova.

Projekt planira i jačanje međusektorske suradnje na državnom nivou budući da je to jedini način kako bi se očuvalo tradicionalno ovčarstvo na Kvarnerskim otocima.

Gnijezde se na liticama, a godišnje imaju samo jedno mlado Arhiva Javne ustanove Priroda

Jedinke se prate redovnim monitoringom

Bjeloglavi sup samo je jedna od vrsta koja ima specifične uloge u velikoj prirodnoj slagalici. “Supa treba promatrati i kao poveznicu između sektora poljoprivrede i zaštite prirode jer dio aktivnosti koje se odnose na njegovo očuvanje podrazumijeva i podršku lokalnom stanovništvu koje se bavi stočarstvom”, dodaje Dender.

Rad na očuvanju ove vrste iz proteklih godina tako je već osigurao širenje postojeće populacije na planinu Učku gdje je Javna ustanova Park prirode Učka uspostavila hranilište za bjeloglave supove.

Brojnost gnijezdećih parova utvrđuje se redovnim monitoringom u vrijeme gniježđenja, a provode ga djelatnici Javne ustanove Priroda i Udruge BIOM.

Zna se lokacija svake pojedine ptice

“Treba uzeti u obzir da ukupnu populaciju, uz spolno zrele jedinke, čine i one mlade koje se još ne razmnožavaju pa je broj ptica ipak veći. Međutim, ključan je broj jedinki koje se razmnožavaju. Sup ima samo jedno mlado godišnje koje u gnijezdu provede između tri do četiri mjeseca do prvog leta”, objašnjava Dender.

Dodaje da je, uz označavanje nožnim prstenima, najučinkovitiji način praćenja bjeloglavih supova i sigurno označavanje GPS odašiljačima jer takva tehnologija osigurava stalan uvid u lokaciju pojedine ptice.

“Uz to, omogućuju i bolje definiranje mjera očuvanja na puno širem području što je posebno bitno za bjeloglavog supa koji samo na dnevnoj bazi zna preletjeti velike udaljenosti”, kaže naš sugovornik.

Ponekad lete i do Bliskog istoka

Bjeloglavi sup danas je najveća ptičja vrsta koja živi u Hrvatskoj, no samo zahvaljujući tome što su dvije krupnije vrste kod nas nažalost izumrle. To su kudravi nesit i sup starješina.

Od vrha kljuna do kraja repa bjeloglavi sup je dužine od 90 do 120 centimetara, teži od šest do 10 i pol kilograma, s rasponom krila od 2,3 do 2,8 metara. Spolno sazrijeva tek s pet godina i do tada prolazi kroz mladenački period.

“U tim prvim godinama života mlade ptice znaju skitati puno širim područjem. Primjerice, ove s Kvarnera znaju odletjeti sve do Bliskog istoka ili sjeverne Europe”, dodaje Dender.

Najduži poznati životni vijek bjeloglavog supa je 41 godina, no riječ je o ptici iz zatočeništva. U prirodi, naravno, ipak žive nešto kraće jer se suočavaju s različitim izazovima kojih nema u kavezima.

U Hrvatskoj se jedinke bjeloglavih supova prate i GPS-om Arhiva Javne ustanove Priroda

Izrazita prilagodba načinu života

Osim što je svojevrsni čistač prirode, bjeloglavi sup izrazito je poznat i po svom odličnom vidu koji je samo jedna od prilagodbi načinu prehrane strvinama.

“Uz to što svoj vid koriste za pretraživanje tla, supovi prate i druge ptice koje su raspoređene na širem području i jedre na zračnim strujama. Naglo spuštanje jedne od ptica prema tlu, signal je i drugim pticama kako je očekivani obrok pronađen”, kaže Dender.

Potraga strvinama često zahtijeva duge i ustrajne letove, međutim, dodaje biolog, njihova građa im omogućuje da se u letu gotovo u potpunosti oslanjaju na zračne struje i na njima jedre, rijetko mašući krilima.

“To im omogućuje nizak utrošak energije i prelazak velikih udaljenosti na dnevnoj bazi. Nedostatak perja na glavi osigurava im pak lakše održavanje higijene, ali i olakšava termoregulaciju”, opisuje.

Zaštita supova pogoduje i drugim vrstama

Nadalje, bjeloglavi sup može se promatrati kao svojevrsna kišobran ptičja vrsta jer ublažavanje prijetnji za ovu vrstu, unaprjeđuje očuvanje i čitavog niza drugih biljnih i životinjskih vrsta na tom području.

Ublažavanje rizika od strujnog udara, na primjer, koristit će gnijezdećim i zimujućim vrstama kao što su suri orao, orao zmijar, sova ušara, šumska sova, škanjac, vjetruša i druge.

Sprečavanje uznemiravanja gnijezda prednost je i za surog orla, sivog sokola, morskog vranca i gavrana, koji se također gnijezde na liticama, dok će smanjenje otrovnih mamaca i olova u okolišu dobro koristiti gotovo svim grabljivicama, sovama i vranama.

Osim što će stoga aktivnosti projekta Life SUPport pozitivno utjecati na podizanje kvalitete njihova života, ujedno će pogodovati i cjelokupnoj bioraznolikosti koju je potrebno čuvati više nego ikada.


Sadržaj nastao u suradnji s HEP-om.