Postoji sasvim logično objašnjenje zašto nekad pozdravljamo potpuno nepoznate ljude na ulici

Većini nas se dogodilo da na ulici uzbuđeno mašemo posve nepoznatoj osobi. A kad dođemo bliže, ispostavi se da nije to ta osoba za koju smo mislili da jest. Neugodno nam je zbog pogreške, crvenimo i ispričavamo se puno puta.

Znanstvenici vjeruju da su ustanovili razlog zašto mozak radi takvu pogrešku i kako prevenira da se opet ne dogodi. Kažu da se ljudski mozak sjeća lica i doziva ih u sjećanje na isti način kako štakori nalaze put u labirintu.

Dio mozga poznat kao hipokampus CA3 procjenjuje da li smo neko lice vidjeli prije ili ne. Neurolog sa Hopkins sveučilšta, James Knierim, utvrdio je da različiti dijelovi CA3 donose različite zaključke pa tada informaciju treba poslati u treći dio mozga da se donese konačna odluka.

Informacije putuju u dio mozga gdje prolaze “demokratski” proces dok mozak ne donese zaključak. Kao i u mnogim demokratskim odlukama, rezultati se mogu protiviti logici i to je tada je kada smo zabunom prepoznali nepoznatu osobu.

Ako smo jednom pogriješili, drugi put nećemo

U ovim situacijama, mozak radi korak dalje da spriječi ponavljanje neugodne situacije. Ako smo pogriješili u prepoznavanju osobe, mozak stvara sjećanje koje je posve različito od sjećanja na poznatu osobu da se ne bi opet zabunili.

Profesor Knierim i njegovi suradnici, čiji je rad objavljen u časopisu Neuron, proučavali su proces koristeći štakore u labirintu. Čini su to tako što su umetnuli elektrode u hipokampus štakora i vježbali ih tako da su štakori trčali okolo, a za svaki uspješno obavljen zadatak dobili su nagradu, točnije čokoladu.

Štakori su izgradili mentalne mape okoline i tako pamtili kako doći do kraja. Nakon 10 dana znanstvenici su pomiješali putove što je izazvalo zbrku kod štakora.

Istraživanje bi moglo pomoći i kod Alzheimerove bolesti

Slično je kada se vratite kući, a mjesta namještaju su promijenjena. Prepoznajete li svoj dom ili ste izgubljeni? CA3 je podijeljen u dvije regije. Jedna koja stvara nova sjećanja i druga koja pamti stara. Kada su štakori ušli u promijenjenu okolinu, dio mozga stvara novu memoriju promijenjene okoline. A drugi dio mozga prepozaje okolinu kao staru.

Ovo sugerira da su ove dvije suprotne odluke upućene u treći dio mozga na procjenu i gdje se o tome glasa. Jedan dio mozga kaže, ovo je ista osoba ili okolina, drugi dio kaže da nije. Tada informacija putuje u slijedeću razinu gdje se radi druga usporedba prije konačne odluke.

Ovo istraživanje moglo bi pomoći objasniti što krene po zlu kod Alzheimera i kao sačuvati sjećanja u svakoj životnoj dobi.