Prije 7 godina vrsta koronavirusa masovno je ubijala svinje na američkim farmama. Lekcije iz tog doba su vrijedne

U proljeće 2013. godine, smrtonosni koronavirus počeo se širiti među svinjama u SAD-u. U roku godine dana bolest je stigla u 32 države, a gustoj populaciji svinja nedostajao je imunitet na novi patogen. Iako su se znanstvenici borili da suzbiju bolest, do sljedećeg proljeća epidemija je ubila 8 milijuna svinja, piše Smithsonian.

Uzročnik, virus epidemije svinjske dijareje, PEDv ne predstavlja opasnost za ljude ali svinje ubija teškom gastrointestinalnom bolešću. Epidemija je ubila 10 posto svinja u zemlji. Cijene su narasle do rekordnih vrijednosti. Gubici su bili golemi.

Do ljeta 2014. godine bolest je polako nestala, zbog kombinacije pojačanih dijagnostičkih napora i rastućeg imuniteta nacionalne populacije svinja. A najznačajniji faktor zaustavljanja bolesti bila je univerzalna pozornost na čišćenje, dezinfekciju i izolaciju. “Poboljšanim mjerama biološke sigurnosti uvijek se vraćamo da bi zaštitili svinje”, kaže Michaela Trudeau sa Sveučilišta Minnesota.

Slične, vrijedne lekcije

Dok se svijet bori protiv drugog opasnog koronavirusa, ljudskog patogena SARS-CoV-2, slične lekcije bi se još jednom mogle pokazati vrijednima. I ovaj novi ljudski koronavirus ranjiv je na mnoge taktike koje su obuzdale prijašnje viruse. Što više ljudi primjenjuje te mjere, bolje će nam biti i pandemija će prije završiti.

Ljudi su prvi puta primijetili koronavirus kod svinja početkom sedamdesetih u Velikoj Britaniji kada su svinje oboljele od vodenih proljeva, a bolest nisu mogli povezati ni s kojim poznatim patogenom. Puno slučajeva je bilo blago i bolest uglavnom nije bila smrtna, pa poljoprivrednici nisu obraćali puno pozornosti.

Stopa smrtnosti među praščićima 100 posto

Tijekom desetljeća virus je prošao međunarodne granice i mutirao. Do 2010. godine sojevi koji su se pojavili u Kini izazvali su masovne epidemije koje su zahvaćale novorođene svinje. A u travnju 2013.g odine virus je stigao u američku državu Ohio, pa u Indianu i Iowu. Testovi na mikrobe koji uzrokuju proljev bili su negativni. Iako su američki veterinari znali za postojanje virusa u inozemstvu, malo tko je mislio da je stigao u Ameriku.

“Mislili smo da nikada ni neće stići u SAD”, kaže Montserrat Torremorelli sa Sveučilišta Minnesota. “Nismo bili spremni.” Virus je bio izrazito zarazan već u malim dozama i veterinar s farme svinja u državi Ohio, Dan Davidson kaže da je jednom čuo “da bi gumica na vrhu olovke mogla sadržavati dovoljno virusa da zarazi sve svinje u Americi.”

Novorođeni praščići napadnuti virusom imali bi jake proljeve i ekstremno bi dehidrirali. U roku nekoliko dana, životinja bi umrla. Na mnogim farmama stopa smrtnosti među novookoćenim svinjama bila je 100 posto. Starije svinje su uglavnom bile otporne na najteže posljedice, ali ne i na infekciju. I bez simptoma širile su virus izmetom izazivajući nove epidemije širom zemlje.

Ljudi su ga prenosili na odjećima, u kamionima…

I ljudi su igrali veliku ulogu u prijenosu bolesti. Iako virus ne može zaraziti ljude, patogen je koristio ljude za prijenos do svinjskog domaćina dok su poljoprivrednici, dobavljači hrane i veterinari putovali od mjesta do mjesta. Virus može preživjeti izvan tijela domaćina nekoliko dana, pa bi se prilijepio za odjeću ili potplate cipela. Bilo ga je i na unutrašnjosti prikolica i kamiona kojima su se transportirale svinje.

U hrani je ostajao tjednima. Otprilike svi veći sustavi uzgoja svinja bilježili su bolest. U nedostatku pouzdanih i široko dostupnih medicinskih intervencija, poljoprivrednici i veterinari su se usredotočili na dijagnozu i zaustavljanje. Virus je putovao izuzetno lako što prije nije bio slučaj s drugim virusima.

Sve što se kreće s farme na farmu bilo je podvrgnuto strogim kontrolama. Sve svinje i svi ljudi tretirani su kao potencijalni nositelji bolesti. Prijatelji s drugih farmi nisu smjeli doći, prodavači nisu smjeli ući. I kada su odlazili s farme, ljudi su morali promijeniti odjeću.