Razgovarali smo s gospođom koja sve zove u besplatan apartman: 'Fali mi tata, želim da dođu ljudi s kojima mogu pričati i sanjati'

Dinka Juričić iz Šarengrada, mjesta u Vukovarsko-srijemskoj županiji, početkom tjedna na Facebooku je objavila da nudi besplatan apartman na obali Dunava osobi koja bi na mjesec dana doselila kod nje i pravila joj društvo.

“Ako znate nekoga tko je umoran od svega, tužan i potrebna mu je terapija druženjem i proljećem na Dunavu… Pošaljite ga u Šarengrad. K meni. Na mjesec dana oporavka i dobrog društva. Dobit će besplatan apartmančić i kuhinjicu, samo se mora pobrinuti za svoju hranu jer ja ne kuham. Najdraže bi mi bilo da mi dovedete svoju mamu, tetu, tatu… Ili roditelje zajedno. Pazit ću na njih kao da su moji. Bit će oduševljeni, puni doživljaja i dobre vibre kad nam se vrate”, napisala je gospođa Jurić.

U svojoj objavi ističe kako se kod nje može doći već krajem tjedna, a objasnila je da poziva ljude jer joj nedostaju njezini tata i mama te “svi dragi ljudi kojih više nema ili su predaleko”. Sličan oglas objavila je i prošle godine te je za njega bilo puno zainteresiranih.

U Šarengrad došla prije tri godine

Gospođa Juričić u razgovoru za Telegram objasnila je kako je počela njena priča. Govori da su apartmani u koje poziva ljude nasljedstvo njenog brata koji ih je radio za svoje sinove jer se htio baviti turizmom. Njegovi sinovi su stradali u nesreći pa su apartmani ostali prazni. Od tada se ona odlučila posvetiti apartmanima koje je nazvala po nećacima i u njih besplatno pozivati ljude.

“U Šarengrad sam došla prije tri godine kako bih se brinula o tati koji je postao dementan. S nama je živio i njegov prijatelj, gospodin Tomislav. On je slomio kuk i bio je smješten u starački dom zajedno sa suprugom. Kada je njegova žena umrla, on je ostao pet godina u domu, a kada je krenula pandemija počeo se u domu osjećati zaključanim. Zamolio je mog tatu da dođe k nama. Moj tata je tada imao 90 godina, a Tomislav 85 i stvarno su se jako lijepo zabavljali ovdje. Jednom prilikom sam ih odvela u Osijek da lete otvorenim zmajem. Pričali smo o tome kako je život kratak i da si trebamo priuštiti avanture”, priča gospođa Juričić.

Gospodin Tomislav je, kaže, umro malo prije njenog tate, a kada je umro i tata shvatila je da joj treba društvo. “Ne zovem ljude ovdje da bih nekog iskoristila materijalno ili da mi bude radnik. Kod mene ima mjesta, priroda je lijepa, tako da mislim da bi mnogi uživali u Šarengradu”, govori gospođa Juričić.

Švicarsku obitelj iz šatora pozvala k sebi

Tako je, kaže, jesenas sklopila prijateljstvo s jednom obitelji iz Švicarske. Obitelj je s djevojčicama prolazila biciklističkom rutom, a kako se spustila kiša odlučili su otvoriti šator na obali uz njenu kuću.

“Izletila sam van i rekla im da dođu kod mene prespavati i da ne moraju biti u šatoru. Ostali su dva dana kod mene, pa smo otišli i na izlet u Vučedol. Prije 12 godina su odlučili prodati sve i putovati. Gospođa piše knjige, njen muž fotografira i žive od pisanja o svojim putovanjima. Ispričali su mi kako im se u Maleziji rodila jedna kćer. Kada je gospođa ponovno ostala trudna, ponovno su otišli u Maleziju kako bi im se tamo rodila druga kćer. Htjeli su da djevojčice to imaju zajedničko. Redovno se čujemo”, govori gospođa Juričić.

Vodi ljude na izlete, vožnje kajakom…

Iako će uskoro napuniti 70 godina, gospođa Juričić puna je energije. S onima koji prespavaju kod nje voli ići na izlete, muzeje, a posebno joj je drago kada nekoga odvede u Vučedol.

“Tamo se stvarno osjećam kod kuće jer mi je taj lokalitet toliko fascinantan. Ljudi koji su tamo obitavali prije 5000 godina bili su pametni, znali su toliko puno stvari za koje danas nekima treba doktorski studij da ih shvate. Nisu znali čitati i pisati, ali su vjerovali da godina ima 48 tjedana, a to je nezanemariva greška jer su izostavili još tri tjedna u računici. Oni su jedini koji su napravili kalendar koji ima 4 godišnja doba i tipičan je za našu 45. paralelu”, priča energično gospođa Juričić.

Kaže i kako ima kajak tako da se svatko može provozati s njom Dunavom, a ako je nekog strah kajaka onda mogu prošetati obalom.

Voljela bi da joj sada dođu supružnici

Gospođa Juričić želi da joj ovoga puta u goste ne mjesec dana dođe jedan stariji bračni par. Kada dosade jedno drugom, kaže kroz smijeh, uvijek mogu razgovarati s njom.

“Voljela bih da dođu osobe s kojima bi mogla pričati, sanjati, osobe koje imaju neku kreativnu žicu jer uz Dunav ima predivnih stvari koje se mogu iskoristiti. Recimo, ima velikih školjki bezupki koje su velike kao dvije muške šake. Imaju divni petrolej-plavi sedef od kojeg se može svašta izraditi. Tako sam od tih školjki radila medaljone, privjeske, ma svašta. To obično podijelim kada mi netko dođe”, govori gospođa Juričić.

“Svake godine mi netko dođe, javi mi se puno ljudi, navrate kad dođu u Srijem i upoznamo se. Kažu mi da me prate na Facebooku, da su vidjeli da volim goste. To mi uljepša dan”, dodaje.

Ljudima je teško pokrenuti svoje roditelje

A je li joj se tko već javio na novi oglas? Kaže da još nije nitko tko bi doveo mamu i tatu na mjesec dana.

“Svi mi kažu da im je teško pokrenuti svoje roditelje jer su to stari ljudi koji se vrte u krugovima tuge i žalovanja za onime tko je umro. Ja žalujem za svojim tatom koji je umro, ali žalujem na način kako bi on živio da je još tu. Nisam tip osobe koji će sjediti i tugovati zato što je sam. Pozvat ću ljude da dođu k meni da se družimo i da sklopimo prijateljstvo”, zaključuje gospođa Juričić.