Rijetko očuvani fosil stabla pokazuje da su ona izgledala posve drugačije prije 350 milijuna godina

Znanstvenici u Kanadi našli su 350 milijuna godina star fosil stabla utisnut u sivi kamen, koji bi mogao rasvijetliti malo poznato razdoblje prapovijesti.

Biljka datira iz kasnog paleozoika i sugerira da je to bilo posebno eksperimentalno vrijeme za evoluciju velikih šumskih biljaka, piše u studiji objavljenoj u časopisu Current Biology.

Ne zna se puno o putanji života tijekom tih 15 milijuna godina. Mnoga stabla i biljke iz toga doba imala su strukture i materijale koji nisu potrajali do modernog doba, kao i ovo neobično stablo.

Pronađen na dnu kamenoloma

Biologinja sa Sveučilišta Sjeverna Carolina i autorica studije Patricia Gensel, kazala je za The New York Times, da se radi o potpuno novoj i drugačijoj vrsti biljke. Iz tog razdoblja, znanstvenici obično nalaze komadiće biljaka i mineralizirana debla. “Nema puno cjelovitih biljaka da bi se mogle rekonstruirati, a ovu možemo”, kazala je.

Novoidentificirana vrsta, nazvana sanfordiacaulis densifolia, pronađena je blizu dna aktivnog kamenoloma u Valley Watersu, u kanadskom Stonehammer Global Geoparku koji je pod zaštitom UNESCO-a.

Jedinstven primjerak

Prije više milijuna godina, sadašnje šumovito područje bilo je tropski močvarni ekosustav u kojem se duboko jezero protezalo preko rasjeda. Potresi i odroni često su mijenjali nestabilni krajolik, a vegetacija je ponekad bila zahvaćena sedimentom koji se prevrće i ostala je sačuvana, zatrpana na dnu vode.

U tom području već su pronalaženi fragmenti fosiliziranog drveća iako niti jedan primjerak nije bio tako netaknut kao ovaj najnoviji. Deblo, grane i djelomično očuvani listovi pronađeni su trodimenzionalno utisnuti u kamen, izvještava CNN. Kako su vrlo osjetljivi, cjeloviti fosili drveća ili biljaka rjeđe se nalaze od kostura dinosaura.

Krošnja promjera 5,5 metara

Deblo fosila je usko, u promjeru 15 centimetara, u visinu ide skoro metar, a napravljeno je od žilavog materijala poput paprati umjesto drvenaste kore. Oko vrha stabla ima više od 250 dugačkih i uskih listova, široke je krošnje, promjera oko 5,5 metara.

Najvjerojatnije je ovakva struktura omogućila maksimalnu količinu sunčeve svjetlosti unutar šumske potkrošnje, prostora između najvišeg i najnižeg drveća i biljaka. Da bi biljka ostala uspravna moguće je da je ispreplela svoje grane s granama drugog drveća.

Uvid u razvoj bioraznolikosti

Neobičan oblik stabla pokazuje da se čak i prije stotina milijuna godina život razvijao kako bi ispunio određene niše.

Novi fosili prekretnica su u razumijevanju razvoja rane šumske strukture, koja je dovela do složene arhitekture prašuma koje podržavaju većinu bioraznolikosti Zemlje, kažu geoznanstvenici za CNN.